BLEIBURG (TU) – Na Blajburškom polju u Austriji 13. svibnja održana je središnja komemoracija u povodu 72. godišnjice blajburške tragedije, koju je pod pokroviteljstvom Hrvatskog sabora organizirao Počasni blajburški vod, dok je liturgiju, u ime HBK-a i BK-a BiH, organiziralo Ravnateljstvo dušobrižništva za Hrvate. Komemoracija je započela molitvom na groblju Unterloibach, odakle je krenula procesija prema oltarnom prostoru na Blajburškom polju, gdje je pred oko 15 tisuća sudionika središnje misno slavlje na čast Gospe Fatimske predvodio đakovačko-osječki nadbiskup Đuro Hranić.
Prije misnog slavlja održan je molitveni program pobožnosti, kojega je pripravio i animirao generalni vikar Đakovačko-osječke nadbiskupije mons. Ivan Ćurić, uz sudjelovanje Mješovitog katedralnog zbora iz Đakova. Pozdravnu riječ okupljenima uputio je ravnatelj Hrvatske inozemne pastve, dr. sc. Tomislav Markić, koji je zahvalio predvoditelju slavlja, đakovačko-osječkom nadbiskupu Đuri Hraniću, na spremnosti da uime hrvatskih biskupa predvodi to slavlje. Zahvalu je uputio i mjesnoj Crkvi, te je pozdravio prisutne predstavnike političkoga i društvenoga života republika Hrvatske i Bosne i Hercegovine, kao i predstavnika Mešihata islamske zajednice u Republici Hrvatskoj Idriza Bešića. Posebni pozdrav i zahvalu uputio je članovima Počasnoga Bleiburškoga voda za čuvanje sjećanja ponajveće tragedije našega naroda.
Uvodeći u misno slavlje, nadbiskup Hranić podsjetio je kako istodobno u Fatimi papa Franjo svetima proglašava brata i sestru Franju i Jacintu, dvoje od troje djece, kojima se na današnji dan, baš oko podneva, prije sto godina, 13. svibnja 1917. godine, ukazala Blažena Djevica Marija na Irijskoj poljani. Posebno se osvrnuo na treću fatimsku tajnu koja je najavila mučeničku smrt brojnih biskupa, svećenika, redovnika, redovnica i vjernika laika, Svetog Oca koji će biti pogođen bolju i žalošću zbog tih stradanja te da će i na njega samoga također biti ispaljeni metci.
„Sabrani smo na području koje predstavlja jedno od najtragičnijih polja u povijesti našega hrvatskoga naroda i početak velikog stradanja čak nekoliko stotina tisuća hrvatskih vojnika i civila poslije Drugoga svjetskoga rata. Njihova je sudbina toliko tragična i ponižavajuća da su oni koji su ih osudili i pogubili smatrali da nisu vrijedni čak niti toliko da se zapišu i doznaju njihova imena, i za koje se totalitarni sustav pobrinuo – i još se danas ostaci toga sustava brinu – da ne doznamo gdje su točno bili pogubljeni i stradali i gdje su sve grobišta i jame u kojima leže njihove kosti. Bili su osuđeni na to da ih nitko ne smije niti spomenuti, da mi mlađi ne smijemo za njih niti doznati, a kamoli postavljati pitanja zašto su uopće stradali i bili smaknuti. A sad kad se istina, unatoč silnog protivljenja, ipak počela probijati, pokušava se spriječiti i našu molitvu za te bezimene žrtve“, rekao je nadbiskup Hranić na početku homilije te dodao: „Sve vas, draga braćo i sestre, koji sve to teško podnosite, ponizno molim da nikakvim svojim postupkom, riječju, znakom ili gestom ne pomognete ovdje onima koji žele spriječiti osvjetljavanje istine o tim žrtvama. Molim vas da se ustegnete od svega onoga što bi na bilo koji način moglo skrenuti pozornost na način da pridonese daljnjem ušutkavanju istine o žrtvama ‘križnog puta’ i totalitarnog komunističkog sustava.
Nadbiskup se osvrnuo na čitanje toga dana iz Knjige Otkrivenja, koje opisuje kako se na nebu otvara hram i pojavljuje Kovčeg saveza, Ženu odjevenu suncem, s mjesecom pod nogama, koja viče u porođajnim bolovima, pored nje zmaj koji čeka da joj, čim rodi, proždre dijete… te je istaknuo: „Crkva je trajno u toj slici tajanstvene Žene prepoznavala Blaženu Djevicu Mariju u nebeskoj slavi, ali i sebe samu, koja kroz svoju zemaljsku povijest prolazi kroz trpljenja, progone, krize i vlastite sumnje, ali istodobno kroz to sve snažnije prianja uz Krista te kroči putem prema nebeskoj slavi, u koju je BDM ušla kao prva od nas ljudi, kao majka Djeteta Isusa Krista, kojega je rodila, nosila i branila u svome naručju. Dvanaest zvijezda na plavoj podlozi – zastava Europske unije su zvijezde oko glave Žene, odnosno BDM u Knjizi otkrivenja. I ne treba li u zmaju koji prijeti Djetetu – Isusu Kristu prepoznati također i totalitarne sustave 20. stoljeća?!“
N
adalje, osvrnuvši se na naviješten ulomak Matejeva Evanđelja o blaženstvima, nadbiskup je rekao kako blaženstva nadilaze uobičajene ljudske sebične usredotočenosti na moć, vlast, utjecaj, bogatstvo i ugled. „Pred Bogom to nisu najveće vrednote. Blaženstva odražavaju neiskvarenu ljudskost. No, ona ne usmjeravaju ljudski pogled tek na daleku budućnost i zagrobni život. Blaženstva su poziv koji je upućen plemenitim i samoprijegornim ljudima koji duh evanđelja žive sada i ovdje, očekujući u budućnosti njegovu puninu i konačnu nagradu“, rekao je među ostalim nadbiskup te dodao: „Isusova blaženstva, nadalje, govore o nespojivosti svjetla i tame, vjere i nevjere te nas ovdje na Blajburškom polju i svugdje gdje se susrećemo s grobovima žrtava totalitarnih režima, nepravednih osuda, progona, mučenja, ponižavanja i ubijanja nedužnih ljudi pozivaju na praštanje, na istraživanje cjelovite istine o žrtvama i počiniteljima nasilja, na zadovoljenje pravde, na čišćenje našega pamćenja i na spomen mučenika.“
Pred tisućama hodočasnika nadbiskup je naglasio kako upravo pomanjkanje otvorenosti za Isusovu riječ rasvjetljava zašto se cjelokupni problem žrtava ustaškog režima za vrijeme II. svjetskoga rata, a posebno logora u Jasenovcu, sveo na rat brojevima žrtava; zašto se nije smjelo – osobito ne javno – čak ni spomenuti „Križni put“ ili druge žrtve hrvatskog naroda poslije II. svjetskoga rata; zašto neki drže da se ne bi trebalo ni smjelo osvijetliti istinu o žrtvama jugoslavenskog komunističkog sustava i zašto neki to i danas sprječavaju; zašto se brojevi žrtava mijenjaju ovisno o okolnostima i potrebama političkih režima i njihove vlasti, zašto se još i danas ne spominju i ne broje sve žrtve, nego samo žrtve na vlastitoj strani; zašto Jasenovac, Bleiburg, Vukovar i druga mjesta stradanja nisu do danas uspjela od političkih prerasti u povijesne teme, uvijek s dužnim pijetetom i sućuti…
„Evanđelje nam raskrinkava zašto su zločini jednih važni za legitimitet drugih, zašto i danas ima onih koji grabe kamenje čim se spomene ime bl. Alojzija Stepinca te se kamenjem uvreda, omalovažavanja i mržnje bjesomučno nabacaju na drugu stranu. Evanđelje raskrinkava razloge zašto se ne ulazi u sve arhive, zašto je dio arhiva uništen ili skriven, zašto su neka iskapanja grobišta bila zaustavljena te zašto se ni danas ne pristupa relevantnim istraživanjima koja bi omogućila utvrđivanje cjelokupne istine, njezino sagledavanje i suočavanje s njom, bez obzira kakva ta istina bila. Svjesni smo da je previše investirano u laži, pamflete i mitove da bi se dopustilo Bogu da nas on pohodi svjetlom istine te nas svojim milosrđem i praštanjem učini ne samo slobodnima od pretrpljenih zala, nego i od onih zala koja smo nanijeli drugim ljudima i narodima te slobodnima za druge, za zajedništvo i za suradnju pred izazovima današnjice i novih okolnosti u kojima živimo. Nerasvijetljena povijesna istina i opterećenost prošlošću otežava zajedništvo i suradnju, a u novim povijesnim okolnostima postaju opasnost i za hrvatski i za srpski, a onda i za druge narode na ovim europskim prostorima“, istaknuo je nadbiskup Hranić.
Rekavši kako okupljeni na ovom mjestu, u svjetlu Kristovih riječi i Marijina majčinskog poziva, danas čiste svoje pamćenje i spominju se žrtava „križnoga puta“, nadbiskup je naglasio: „Bog nam u ovom slavlju daruje svoju milost i svjetlo jasnoće da je zatvorenost srca pred Bogom, kakvom su bili zahvaćeni pristaše fašizma, nacizma te komunističkog totalitarnog režima, pogubni ponajprije za njih same, a onda i za budućnost Europe i čitavoga svijeta. Ta zatvorenost i tvrdoća srca pred Bogom, proroke, hrabre i časne ljude među nama, kao što je to u vrijeme II. svjetskog rata u našem hrvatskom narodu bio bl. Alojzije Stepinac, pretvara u mučenike. Zatvorenost srca pred Bogom i danas se tako pokazuje razornom za našu sadašnjost i za našu budućnost.“
„
Danas smo došli ovamo na Blajburško polje, odupirući se razornoj zatvorenosti i otvarajući se Bogu, istini i slobodi, nudeći oproštenje svima koji su pripadnicima našega naroda nanijeli zlo, moleći za Božje milosrđe za sve te moleći oproštenje od Boga i od onih kojima su pripadnici našega hrvatskoga naroda počinili zlo. U molitvi preporučujemo Božjem milosrđu sve žrtve, da bismo očistili svoju memoriju od zlopamćenja, da bismo je čistili praštanjem i otvorenošću za pomirenje i zajedništvo unutar našega naroda i sa svim susjednim narodima, te narodima Europe i svijeta. Svjesni smo da zatvorenost srca pred Bogom koji sve zna i sve vidi, zatvorenost srca pred istinom i odbacivanje istine redovito graniče s najtežim oblikom raskrinkavanja vlastitih nedjela i s vlastitim slomom. Svoje srce zato otvaramo Bogu i molimo za njegovo svjetlo te se ponizno otvaramo za istinu jer znamo da oholost i pomanjkanje poniznosti još više ogoljuje i čini još očitijom te još jadnijom našu vlastitu grešnost i zlo koje je u nama“, kazivao je nadbiskup Hranić.
Zaključujući homiliju, nadbiskup je istaknuo kako u ovoj obnovi čišćenja pamćenja i spomena žrtava na „križnom putu“, koji je započeo na Blajburškom polju, slavimo euharistiju i pristupamo euharistijskom stolu te je rekao: „Sjedinjujemo se s Kristom Gospodinom koji nas po sv. pričesti čini dionicima one svoje najdublje nutarnje eksplozije dobra kako bi pobijedio zlo u nama i po nama nastavio lanac preobrazbi, koje su u stanju ovaj svijet malo-pomalo pretvarati u prostor kraljevstva Božjega.“
Misno sl
avlje animirao je Mješoviti katedralni zbor iz Đakova, pod ravnanjem mo. Ivana Andrića i uz orguljsku pratnju bogoslova Brune Diklića, a u asistenciji su bili pitomci Bogoslovnog sjemeništa iz Đakova.
Komemoraciji su nazočili uime pokrovitelja Hrvatskog sabora predsjednik Gordan Jandroković i više saborskih zastupnika, izaslanik predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović ministar državne imovine Goran Marić, te izaslanik predsjednika Vlade Andreja Plenkovića ministar branitelja Tomo Medved. Po završetku mise, molitvu za žrtve Blajburške tragedije islamske vjeroispovijesti izrekao je ef. Bešić, a potom su održani pozdravni govori predstavnika PBV-a, supokrovitelja komemoracije Hrvatskoga narodnog sabora Bosne i Hercegovine, te predstavnika glavnoga pokrovitelja komemoracije Hrvatskog sabora. Tiskovni ured / IKA – foto: A. Banović i P. Šola
