OSIJEK (TU) – Na blagdan Gospe Lurdske i 25. Svjetski dan bolesnika, 11. veljače đakovačko-osječki nadbiskup Đuro Hranić, u pratnji biskupskog vikara za pastoral grad Osijeka, mons. dr. Vladimira Dugalića te tajnika Darija Hrge posjetio je pacijentice Klinike za ginekologiju KBC-a Osijek.
Pri dolasku, nadbiskup se susreo s ravnateljem osječkog KBC-a doc. dr. sc. Željkom Zubčićem, dr. med., pomoćnicom
ravnatelja za kvalitetu prof. dr. sc. Jasminkom Milas-Ahić, dr. med. te glavnom sestrom Nevenkom Begić, mag. dr. med. Posjet bolnici i obilježavanje Svjetskog dana bolesnika organizirali su osječki ogranci Hrvatskog katoličkog društva medicinskih sestara i tehničara (HKDMST) te Hrvatskog katoličkog liječničkog društva (HKLD) uime koji su nazočile Sanja Višević i s. Monika Kolić te Anamarija Čondor, dr. med. Pacijentima svih odijela KBC-a poruku pape Franje i prigodnu molitvu uz blagdan Gospe Lurdske podijelili su učenici Medicinske škole i Isusovačke klasične gimnazije s pravom javnosti u Osijeku.
Susret u Ravnateljstvu KBC-a Osijek
Obraćajući se ravnatelju Zupčiću te njegovim suradnicima nadbiskup je rekao kako je Svjetski dan bolesnika prilika zahvaliti i odati priznanje svima koji skrbeći o bolesnicima nastoje pokazati humano lice Božje, a to je svakako medicinsko osoblje, kao i oni koji dvore bolesnike u svojim obiteljima. „Mi u Crkvi ne možemo pružiti onu pomoć koju vi pružate, ali postoji nešto što možemo učiniti u trenucima kada se čovjek suoči s bolešću, kada se u njemu počnu rađati temeljna egzistencijalna pitanja – zašto bolest, kamo to vodi, i kada on počne preispitivati svoj život i smisao života. Tada želimo biti podrška i donositi snagu vjere za koju mislimo da je važna te u bolesniku probuditi ljubav i volju prema životu, snagu nositi se s bolešću i patnjom, kako bi mogli s vama liječnicima bolje surađivati, kao i sa svima onima koji su im se stavili u službu“ naglasio je mons. Hranić. Dotičući se teme zdravstvenog sustava i njegova financiranja, nadbiskup je napomenuo kako treba pomno paziti da ne bismo otišli u sustav u kojemu se gubi dostojanstvo čovjeka te čovjek – bolesnik postaje sredstvo moguće zarade. Tijekom razgovora promišljalo se i o jačanju pastoralnog osoblja u KBC-u te mogućnostima preseljenja bolničke kapele na pristupačniju lokaciju.
Ravnatelj Zupčić potvrdio je kako dio izlječenja pacijenata ovisi o liječnicima, njihovu znanju i stručnosti, no drugi dio ovisi o samom pacijentu i njegovoj volji i želji za životom. Pomoćnica ravnatelja, prof. dr. sc. J. Milas – Ahić potvrdila je da je liječnička struka poziv koji zahtjeva ljubaznost, empatiju i ljubav prema ljudima, a glavna sestra N. Begić istaknula je važnost multidisciplinarne suradnje koju se nastoji poboljšati u suradnji s liječnicima i ostalim strukama. Zahvalili su nadbiskupu Hraniću na dolasku i spremnosti posjetiti pacijente KBC-a, jer njegov dolazak svake godine ima dobar odjek kako među pacijentima tako i među medicinskim osobljem.
Pohod pacijenticama Klinike za ginekologiju
Pri dolasku na Kliniku za ginekologiju nadbiskupa je pozdravila predstojnica Klinike za ginekologiju i opstetriciju doc. dr. sc. Andrijana Muller, dr. med., voditeljica Zavoda za fetalnu medicinu i opstetriciju Mirjana Rubin dr. med., glavna sestra Gordana Huis, bacc. med. techn. te ostale medicinske sestre Petra Debeljak, Andreja Salek, Gizela Antinac, Dijana Špoljarić, Đurđica Piskać, Ksenija Radanović te primalja Ivana Djalić.
„
Nastojimo svake godine posjetiti jedan odjel i pokazati zahvalnost za sve ono što činite“ rekao je mons. Hranić medicinskom osoblju Klinike posebno ističući njihov trud i nastojanje oko pacijenata te trud oko nužnog trajnog obrazovanja. Zatim je rekao: „Medicinska znanost danas nameće tolika bioetička pitanja: pitanje poštovanja dostojanstva ljudske osobe, integriteta ljudske osobe od naravnoga začeća do prirodne smrti, kao i razna pitanja zdravstvenoga sustava. Treba trijezno, razborito i humano promi
šljati o svim tim pitanjima.“
Dobrodošlicu je izrazila predstojnica Klinike A. Muller te zahvalila nadbiskupu što je pokazao interes za liječnike, medicinske sestre i pacijente ove Klinike. Pojasnila je da Klinika brine o nerođenim pacijentima, novorođenim pacijentima i njihovim majkama te ženama s vrlo ozbiljnim problemima, pa i u terminalnim fazama bolesti. Mons. Hranić posjetio je pacijentice koje čekaju porod te ih ohrabrio da se raduju daru života koji nose pod srcem. S njima kao i s pacijenticama koje se oporavljaju nakon operativnih zahvata srdačno je porazgovarao i darovao im medaljicu BDM i molitvu Gospi Lurdskoj.
Misno slavlje u bolničkoj kapeli
„Kad god se okupljamo oko euharistijskoga stola, kada slavimo euharistiju, slavi se svadba kao u Kani Galilejskoj. Nazočan je Isus, a tu ne može nedostajati ni njegova Majka. Došli smo u bolnicu da bismo Isusu, zajedno s Marijom, rekli da tolika naša draga braća i sestre zdravlja nemaju, bolesni su. Možda su fizički čak i zdravi, ali – radnog mjesta nemaju, radosti nemaju, nutarnjega mira, čiste savjesti nemaju. I Marija nas uči – kad god u našem životu, u obitelji ili zajednici, nastane problem prva stvar koju treba učiniti jest – t
o povjeriti Isusu. Ponekad nam se možda čini da nam Isusu, suočen s našim molitvama govori: Ženo, što ja imam s tobom? Još nije došao moj čas. Što ja imam s tim i takvim poteškoćama. No, Marija je tada snagom vjere poticala sluge, a ona i nas potiče – Što god vam rekne učinite. Vjera poput Marijine – koja priznaje i ispovijeda da ne polažemo nikakvo pravo na uslugu zbog krvne veze, stranačke pripadnosti ili prijateljstva, pa čak ne polaže nikakvo pravo ni na Božju uslugu – potiče nas da svoj život s povjerenjem stavimo Bogu u ruke te se učimo prihvaćat sve što nam od Njega dolazi. Bog tada pokazuje svoju moć“, poručio je mons. Hranić u svojoj homiliji predvodeći misno slavlje u bolničkoj kapeli. Koncelebrirao je mons. dr. Dugalić, preč. Ivan Jurić, dekan Osječkog istočnog dekanata i duhovnik HKDMST-a, dr. Stjepan Radić, duhovnik HKLD-a, bolnički kapelan, o. Marek Szrejna, CSSp, a posluživao je đakon Mario Žigman. Pjevanje je animiralo Pjevačko društvo sv. Josipa.
Svoju homiliju nadbiskup Đuro završio je poticanjem: „Bog je stvorio čovjeka na svoju sliku, za sebe, za trojstveno zajedništvo, sudjelovanje u nebeskoj slavi. S tim povjerenjem, gledajući na taj način čovjeka znajmo poštovati ljudsku osobu, njezina prava i njezino dostojanstvo, znajmo se stavljati u službu ljudske osobe i ljubiti čovjeka istom onom ljubavlju kojom je nas ljubio Bog.“ M. Kuveždanin
