ĐAKOVO (TU) – Želeći pokazati blizinu i solidarnost te podršku svima koji su pogođeni poplavom morali napustiti svoje domove, s onima koji im pomažu želeći ih podržati, te svima koji se i nadalje bore u obrani od poplave, đakovačko-osječki nadbiskup Đuro Hranić posjetio je u nedjelju 18. svibnja poplavljeni dio Nadbiskupije. U pratnji generalnog vikara Ivana Ćurića te tajnika Marija Brkića, nadbiskup se zadržao u Županji, gdje se susreo s domaćim župnikom Ivanom Varoščićem te račinovačkim župnikom Zoranom Aladićem. Potom je preko Topole i Bošnjaka stigao do Posavskih Podgajaca te u pratnji župnika i dekana Drenovačkog dekanata Marka Mikića dokud se moglo prići prema Rajevu Selu. U Vrbanji se susreo sa župnikom Andrijom Kramarom te potom otišao u Drenovce, gdje ga je srdačno dočekala velika skupina od nekoliko stotina angažiranih ljudi koji pune vreće s pijeskom i voze ih prema marijanskom svetištu na Šumanovicima i predjelu prema šumi kako bi zaustavili širenje poplavljenog područja. Na samom kraju dana nadbiskup je posjetio izbjegle koji su još uvijek smješteni u školskoj dvorani u Otoku.
“Htio bih izraziti ljudsku solidarnost i duhovnu blizinu svima koji su pogođeni ovim poplavama jer doista tri naše župe teško su stradale, odnosno potpuno su poplavljene. Imamo čak i pokojnika i stvarno osjećam i izražavam blizinu sa svima koji su stradali. Moram kazati da smo danas tijekom dana naišli na veliku solidarnost i angažman domaćeg stanovništva i brojnih volontera. Svakako da treba istaknuti dragocjenu pomoć vojske, policije, Gorske službe spašavanja, vatrogasaca, brojnih udruga, pa onda i župnih zajednica i pojedinaca u izgradnji zečjih nasipa, u angažmanu žena koje nastoje biti logistička pomoć onima koji rade na zečjim nasipima noseći im hranu i piće, vidjeli smo veliki angažman brojnih ljudi u smještaju izbjeglica. Posebno moram istaknuti angažman brojnih, posebno mladih ljudi; kako mladića koji su darovali svoju fizičku snagu i rade na zečjim nasipima, tako i brojnih djevojaka i žena koje su se angažirale oko prihvata izbjeglica i logistike”, rekao je nadbiskup Hranić, dodavši kako su značajnu ulogu u organizaciji odigrali suvremeni mediji, odnosno Facebook.
“Ostao sam doista zadivljen tom organiziranošću, solidarnošću. Mislim da su ove poplave ponovo iz ljudi, kao ono početkom Domovinskoga rata, a i mnogi prave tu usporedbu, izvukle ono najbolje, najplemenitije što čovjek nosi u sebi, da su se ponovo ljudi udružili i da priskaču jedni drugima u pomoć i nastoje nadvladati sve ove poteškoće”, rekao je nadbiskup, potičući sve vjernike nadbiskupije da i nadalje nastave pokazivati solidarnost.
Tri stradale župe na području Cvelferije, uz Baranju te valpovački i miholjački dio, trenutno su najsiromašniji dio Nadbiskupije, gdje su ljudi pogođeni velikom nezaposlenošću, velikim ekonomskim poteškoćama, gdje se događa najveći odljev stanovništva, smatra nadbiskup, a sada ih je pogodila još i ova katastrofa. Stoga će Nadbiskupija koliko god može, u granicama svojih mogućnosti, pokazati solidarnost, pomoći svima stradalima kako bi osjetili da nisu ostavljeni. “Tijekom rata mogli smo osjetiti veliku solidarnost brojnih ljudi i mislim da kao biskupija možemo zajedničkim snagama pomoći naše tri župe. Nastojat ćemo se kao biskupija usmjeriti kako na osobit način pomoći kada se ljudi počnu vraćati svojim kućama jer znamo kakvu će situaciju zateći. Tu će trebati velika pomoć i pozivam čitavu našu nadbiskupijsku zajednicu da u tome bude solidarna”, poziva nadbiskup Hranić, izražavajući nadu da više neće biti proboja nasipa, da će ono što se brani biti obranjeno i da se razmjeri katastrofe neće dalje širiti.
Susreti sa župnicima, volonterima i evakuiranima s poplavljenog područja Nadbiskupije
Obilazeći poplavljena područja nadbiskupije, đakovačko-osječki nadbiskup Đuro Hranić, praćen generalnim vikarom Ivanom Ćurićem i tajnikom Marijom Brkićem u Županji se susreo sa župnikom Ivanom Varoščićem te župnikom župe Račinovci Zoranom Aladićem, koji je među zadnjima morao napustiti svoju župu i koji svjedoči o silini bujice koja je u vrlo kratkom vremenu poplavila selo. Kako ističe župnik Aladić, u petak 17. svibnja oko 14.30 u selo je stigla vijest o puknuću račinovačkog nasipa, a vrlo skoro da je pukao i nasip u Rajevu Selu. Dvije bujice krenule su jedna prema drugoj, izazvavši njihov “sudar” i time novu, silnu bujicu te potom nagli rast vodostaja. Čim je nasip probijen, župni paramenti i matične knjige spremljene su na sigurno, kaže župnik.
Na županjskom nasipu nadbiskupa su dočekali volonteri koji se neumorno tri dana i dvije noći nadljudskim naporima bore sa, kako je zovu, “milenijskom poplavom” i uspijevaju obraniti Županju od izlijevanja Save. Volonteri ističu kako pomoć stiže sa svih strana Hrvatske i svima zahvaljuju, a župnik Varoščić ne pronalazi riječi kojima bi pohvalio svoje župljane i sve ostale volontere, njihovu solidarnost i angažman. Napose ističe dvjestotinjak maturanata koji su napustili norijadu i priključili se izgradnji zečjeg nasipa.
I u drugim dijelovima grada volonteri pune vreće pijeskom i šalju ih u krizna područja, a ista je slika na cijelom poplavljenom području, pa tako i u Posavskim Podgajcima, gdje vatrogasci i volonteri čine sve kako bi spriječili daljnje širenje poplave. S njima je i župnik i dekan Drenovačkog dekanata Marko Mikić koji izražava zabrinutost jer smrtno stradala osoba te dvije nestale upravo su njegovi župljani.
Zabrinut je i vrbanjski župnik Andrija Kramar, koji je preventivno zaštitio ulaze u župnu crkvu i nada se da se razmjeri katastrofe neće širiti. Dok je u tijeku bila preventivna evakuacija stanovnika Vrbanje, Drenovaca i Bošnjaka, na izlazu iz Drenovaca prema Gunji odvijala se velika akcija obrane. Uz pomoć vojske, policije i GSS-a nekoliko stotina ljudi punilo je vreće pijeskom, vozeći ih prema marijanskom svetištu na Šumanovicima i dijelu terena prema šumi, nastojeći zaustaviti širenje poplavljenog područja. Osim s vodom, bore se i s vremenom jer se dan bliži kraju, a nemaju rasvjetu niti na mjestu gdje pune vreće, niti na mjestima izgradnje nasipa. Jedan od pokretača akcije je i Zdenko Šimić iz Drenovaca. Zajedno s nekoliko prijatelja preko Facebooka je pokrenuo akciju spašavanja koja je dala velike rezultate.
Ističe kako su među volonterima Gunjanci i Rajevčani čije su kuće potopljene, stigli su iz Osijeka, Privlake, Otoka, Đakova, Našica, Bogdanovaca, Vukovara, pa i skupina ‘torcidaša” iz Makarske. Svjedoči o nadljudskoj borbi volontera koji su vreće s pijeskom nosili na leđima 1 km daleko i bacali ih u ‘provaliju’ da bi ih voda ipak odnijela. Kaže: “Hvala Bogu da nismo izginuli!” Smatra kako organizacija nije trebala biti prepuštena lokalnoj zajednici. “Ovdje smo branili Hrvatsku u ratu i ovdje je branimo danas, a sada ta Hrvatska treba pomoći nama. Treba nam zajedništvo, ništa drugo, jer ovdje spašavamo i Vrbanju, i Soljane, i Otok, i Privlaku, pa i Vinkovce! Hvala ljudima što su došli!”, kaže Zdenko Šimić, pozivajući na zajedništvo Hrvatske na obnovi poplavljenog područja, jer u suprotnom u ovom, već siromašnom kraju, neće ostati nitko.
U Otoku svjedoče o velikoj hrabrosti pojedinaca koji su se, riskirajući i vlastite živote, vraćali u potopljena sela kako bi spasili djecu i stare. U školskoj dvorani primjetna je velika organiziranost. Ondje je tek manji broj izbjeglica jer su svi smješteni po obiteljima. Oni koji su smješteni u dvorani veoma su zahvalni smještajem. Iako ih mole da idu po obiteljima, oni se žele držati zajedno, pogotovo starije osobe.
Među izbjeglima u dvorani je i Zdenko Šestić iz Račinovaca i njegova strina Kata Šestić. U dvoranu su stigli večer prije. Zdenko kazuje kako će ostati u dvorani jer mu je tako najjednostavnije posjećivati oca u vinkovačkoj bolnici. U Račinovcima je ostavio sve: prasce je podigao na čardak, a ovce su ostale zatvorene… “Kada sam izlazio iz kuće voda je u dvorištu bila do koljena, a kada sam izašao na cestu, skoro duplo dublja. Nazvao sam oca, on je mene tješio iz bolnice, rekao mi je – Povlači se, svega će biti, samo nas neće… Nisam mogao vjerovati da može tako brzo poplaviti. Bili smo na nasipu i bacali vreće. Strašan je osjećaj stajati u dnu nasipa i znati da je 5 metara iznad razina vode. A tek zvuk kada je nasip pukao. Srećom da je puklo dolje a ne gore gdje su stajali ljudi. Svi su brzo poskakali i pobjegli. Za sat vremena brana se ‘razvalila’ 100 metara u širinu i više nije bilo pomoći. Kada je bujica krenula, kada se ta silna voda počela valjati… znao sam da nije dobro…”, kazuje Zdenko iz Račinovaca, svjestan da će ga po povratku čekati katastrofa, ali zahvalan Otočanima na silnoj brizi i organizaciji. “Toliko brinu o nama, nemam riječi, cijeli mi dan suze idu na oči. Nude mi sve, ali ne mogu ništa, najradije bi se vratio kući… “
U školskoj dvorani nadbiskup Hranić susreo se sa zamjenikom gradonačelnika Zvonimirom Pućom, ujedno zapovjednikom Stožera, koji kazuje kako je kroz ovu i dvoranu u Komletnicima prošlo oko tisuću ljudi i gotovo su svi smještenu u obiteljskim kućama u Otoku i Komletincima, a još ima mjesta u Cerni, Njemcima, Gradištu. Kako ističe, najgore je što još uvijek ima dosta veliki broj ljudi koji ne žele napustiti domove jer ne shvaćaju ozbiljno upozorenja. “Maksimalno se trudimo ugostiti ljude koji su došli i žao nam je što su neki mediji prenijeli krivu sliku. Ovi ljudi koji su ostali u dvorani nisu htjeli poći u obitelji, žele ostati ovdje. Nastavit ćemo s njima raditi i smjestiti ih u bolje uvjete”, kaže zapovjednik Stožera Pućo, zahvaljujući svima koji su se nesebično angažirali i pomogli.
S obzirom da mnogi još uvijek traže rodbinu i prijatelje, na web-stranici Vukovarsko-srijemske županije nalazi se popis evakuiranih osoba iz Gunje, Račinovaca, Rajevog Sela, Đurića i Štitara i stalno se ažurira.
A. Banović
Više fotografija možete pogledati OVDJE.
