Nadbiskup Hranić na slavlju 40. obljetnice „Novog srca“

PODVINJE (TU) – Uz 40. obljetnicu djelovanje Molitvene zajednice „Novo srce“ u Slavonskom Brodu misno slavlje na vanjskom oltaru u Župi sv. Antuna Padovanskog u Podvinju predvodio je u nedjelju 13. srpnja 2025. đakovačko-osječki nadbiskup Đuro Hranić. Suslavio je tajnik Nadbiskupskog ordinarijata vlč. Nikola Klemen

Čestitajući članovima zajednice „Novo srce“ taj važan jubilej nadbiskup je na početku mise naglasio kako je ta zajednica jedna od malobrojnih molitvenih zajednica što su se potrudile uskladiti svoj Statut sa zakonikom crkvenoga prava te su 2018. godine dobili suglasnost Nadbiskupskog ordinarijata za svoje djelovanje.

Aktualizirajući Evanđelje toga dana nadbiskup je pojasnio kako nas Isus u njemu poučava da za život vječni nije dovoljno samo znanje, nego da i naš život te naša djela trebaju pratiti i potvrđivati ono što znamo i druge poučavamo.

Pojašnjavajući Isusovu prispodobu o Milosrdnom Samarijancu naglasio je kako ta  Isusova priča, iako u njoj nema ni jedne riječi o Bogu, ona je kristalno jasna u čemu se sastoji poznavanje i štovanje Boga, molitva, pobožnost i kako se ulazi u život vječni. Pojasnio je Isusov odgovor zakonoznancu na njegov upit tko je moj bližnji.

„Bližnji nisu drugi ljudi, nego sam ja pozvan biti bližnji drugima. Tako ova Isusova priča u potpunosti mijenja zakonoznančevu perspektivu. Zakonoznanac je Isusa pitao: ‘A tko je moj bližnji’, a Isus mu kaže: ‘Ti trebaš uvijek biti bližnji drugome, svakome na koga naiđeš i bez obzira tko je i kakav je taj drugi.’ Isus uopće ne potiče na traženje bližnjih i potrebnih. Prispodoba govori o mom otvaranju očiju za svijet u kojemu živim i u društvu u kojemu se krećem. Svakodnevni život me dovodi do onih kojima ja trebam biti bližnji. I Isus ne propituje njih i koliko su oni vrijedni, nego propituje mene i svakoga od nas: kakav sam ja i koliko sam ja vrijedan. U život se vječni ne ulazi promjenom posla i zvanja, nego promjenom pogleda prema sebi i prema drugome. Ja sam bližnji drugima. Boga se ne štuje znanjem o Bogu, niti raspravom o zapovijedima, pa niti molitvom, nego vršenjem onoga što zapovijedi nalažu konkretnim djelima ljubavi. U onome što Samarijanac čini naslućuje se Božja prisutnost. Premda je Bog prešućen, oni koji slušaju priču razumiju gdje je moguće govoriti o Božjoj prisutnosti i o vršenju zapovijedi. Vjersko znanje, molitva i pobožnost ne osiguravaju put u vječni život, nego štoviše: mogu biti čak i preprekom, ako ono što znam ne činim, te ako ne otvaram oči za konkretan svijet i potrebe ljudi oko sebe“, rekao je nadbiskup Hranić.

Ustvrdivši kako ta Isusova prispodoba o Milosrdnom Samarijancu ne govori o nekome drugome i o nekim prošlim vremenima, nego, nama, današnjim ljudima, a na poseban način članovima i simpatizerima Molitvene zajednice „Novo srce“ koja je toga dana slavila 40. obljetnicu svojega postojanja i djelovanja, poručio je: “U Isusovoj zreloj dobi, nakon 33 godine Vašega javnoga djelovanja, kroz koje je prolazila zvjezdano iskustvo prihvaćanja i oduševljenja mnogih vaših članova i simpatizera te prisutnosti i djelovanja Duha Svetoga među Vama, ali i lijekove protiv ‘dječjih ospica’ te šibu Đakovačko-osječke majke Crkve zbog adolescentskih postupaka, prije 7 godina,  11. siječnja 2018. godine ta je ista majka Crkva potvrdila Statut i prihvatila Vas kao svoje dijete, kao  privatno vjerničko društvo koje nosi ime Molitvena zajednica ‘Novo srce’. Čini se da se od tada smirila i Vaša mladenačka prpošnost i da ste postali kao dvoje mladih ljudi kad uđu u brak: posvete se svome bračnom i obiteljskom životu i djeci koju im podaruje Božja Providnost te shvate da su njih dvoje jedno drugome bližnji i da su njih dvoje bližnji njihovoj djeci”, rekao je nadbiskup Hranić.

Posvjestivši kako je danas sve manje istinskih Samarijanaca, članovima slavljeničke zajednice, za koje je ustvrdio da su doista Milosrdni Samarijanci nadbiskup je na kraju  poručio: „Vi ste kao zajednica i pojedinci vrlo rijetki Samarijanci koji pomognu konkretnom čovjeku u konkretnoj poteškoći i istodobno – jer ste nošeni ljubavlju – ljudi koji se angažiraju kako bi bili nadiđeni uzroci patnje i stradanja pojedinaca. Ne pitate u takvim situacijama tko je kriv, nego ste spremni konkretno pomoći. Želim Vam danas zahvaliti: na vašem svjedočanstvu ljubavi, dobrote, osjećaja za druge, pomoći, iskrenosti, dubini i snazi vašega molitvenog života. I mi se svećenici i biskupi koji puta osjećamo postiđeni pred vašom ozbiljnošću, Isusovoj riječi, Njegovom pozivu, da budemo jedno s njime. I zato ste vi, dragi članovi Molitvene zajednice „Novo srce“ upaljeno svijetlo u vašoj sredini. To svjetlo koliko god bilo nedostatno da riješi sve probleme, makar slabo, ono svijetli i pokazuje da je Bog s nama, da djeluje u nama ljudima i ljudskim srcima, da nas treba, želi promijeniti naša srca iz srca kamenog u srce od mesa kako bismo gorjeli za Njega i za bližnjega. Dobra djela i požrtvovna ljubav prema drugima su motivirani vjerom, a vjera je bez djela mrtva. To ponesimo sa ovoga slavlja“, poručio je na kraju nadbiskup Hranić.

Ostale je vjernike pozvao da dođu koji puta na susrete te zajednice i dopuste da Gospodin zagrije njihova srca i probudi želju da im Gospodin podari novo srce, srce koje će imati više osjećaja jednih za druge, koje će ljubiti Boga i svakoga čovjeka.

Uz prigodan dar, zahvalu nadbiskup Hraniću za svu podršku i brigu uputio je na kraju Anto Krajnović, voditelj zajednice “Novo srce” koja broji oko 110 članova. Slavlje je pjevanjem uveličao zbor mladih „Novog srca“. Druženje su uz zajednički ručak nastavili u dvorani Carpe Diem. B. Lukačević