Nadbiskup Đuro predvodio misu za pokojne biskupe

ĐAKOVO (TU) – Večernje misno slavlje u đakovačkoj katedrali za sve pokojne biskupe Đakovačko-osječke nadbiskupije u ponedjeljak, 4. studenoga 2024. predvodio je nadbiskup Đuro Hranić. Uz pomoćnog biskupa Ivana Ćurića koncelebrirala su još osmorica svećenika središnjih nadbiskupijskih ustanova. Posluživali su đakovački bogoslovi, a pjevanje su predvodili članovi Mješovitog katedralnog zbora predvođeni mo. Ivanom Andrićem i uz orguljsku pratnju mo. Vinka Sitarića.

U homiliji nadbiskup Đuro je govorio o svetom biskupu Karlu Boromejskom, zauzetom dobrom i svetom pastiru koji je ostavio traga i u životu univerzalne Crkve u 16. stoljeću osobito kroz Katoličku obnovu tijekom protureformacije nakon Tridentskoga sabora. Kazao je da, iako nisu proglašeni svetima i brojne druge biskupije su kroz svoju povijest imale i imaju svoje vrijedne i zauzete pastire, koji su ostavili važan trag u životu svojih biskupija. Tako je skrenuo pozornost na lik biskupa Mateja Franje Krtice, kao važnog i istaknutog biskupa Đakovačke ili Bosanske i Srijemske biskupije zaređenog prije 250 godina, 1774. – 1085. Na čelo biskupije došao je netom nakon sjedinjenja Đakovačke ili Bosanske i Srijemske biskupije.

„Obje sjedinjene biskupije imale su tada svega 16 župa: 8 u Đakovačkoj i 8 u Srijemskoj biskupiji. Biskupije nisu bile geografski povezane, jer se između njih prostirala Pečuška biskupija, a gradovi Petrovaradin i Osijek su bili pod jurisdikcijom ostrogonskog nadbiskupa. Zauzimanjem biskupa Krtice, koji je k odgovornima dolazio s razboritim i mudrim, za pastoralno crkveno djelovanje veoma korisnim, a svjetovnim vlastima Austrougarske monarhije istodobno prihvatljivim rješenjima, papa Pio VI. je (13. svibnja 1776.) na temelju prijedloga i suglasnosti carice Marije Terezije donio konstituciju, kojom su Osijek (s Aljmašem) i Petrovaradin bili pripojeni Đakovačkoj i Srijemskoj biskupiji. A četiri godine kasnije, isti je papa 8. kolovoza 1780. godine biskupiji pripojio 17 župa Pečuške biskupije sa 80 filijala i preko 27 000 katolika (Ivankovo, Vukovci, Nuštar, Tordinci, Jankovci, Vukovar, Sotin, Šarengrad, Lovas, Tovarnik, Nijemci, Otok, Cerna, Županja, Drenovci) i tako povezao teritorij dviju sjedinjenih biskupija, te ju i dodatno povećao tako što je od Zagrebačke biskupije odvojio Slavonskobrodski kraj s 10 župa i 55 filijala i s oko 30.000 vjernika te ih pripojio Đakovačkoj biskupiji,“ rekao je mons. Hranić.

Biskup Krtica se u tako povećanoj biskupiji pokazao doista kao pravi, zauzeti i skrbni pastir svih dijelova svoje biskupije. I praktično i administrativno je uspostavio zajednički život jedinstvene biskupije sastavljene od različitih kompiliranih cjelina. Planirao je graditi i novu katedralu, osnovati Bogoslovno sjemenište, dogradio je dio današnjega nadbiskupskog doma i ljetnu biskupsku rezidenciju u Trnavi te je dao definitivni izgled današnjim kaptolskim kurijama. U biskupiji je osnovao preko 20 novih župa. Osnovao je i nekoliko naselja na teritoriju biskupijskoga vlastelinstva te je u njih dovodio katoličko stanovništvo i u njima je gradio crkve. Jedno od njegovih važnijih graditeljskih pothvata bilo je i otvaranje današnjeg Gradskog groblja u Đakovu, kazao je nadbiskup Đuro.

Biskup Krtica je prije svega bio dobar i požrtvovan pastir. Tako je npr. za vrijeme svoje biskupske službe obavio čak 11 kanonskih vizitacija srijemskih župa te više vizitacija svih novopridošlih župa u sastav biskupije. Umro 31. svibnja 1805. godine. Sahranjen je bio u drugoj đaovačkoj katedrali, a kasnije su njegovi zemni ostaci preneseni u kriptu Strossmayerove katedrale.

„Kad zastanemo i pogledamo koliko su se biskupi trudili, da to nije bilo lako, da mi danas uživamo, iako toga nismo svjesni, tolike plodove njihovih nastojanja, njihova truda i njihove muke. Zato smo zahvalni pred Gospodinom za njih i za njih iskreno molimo jer bili su ljudi. I mi znamo, kaže Isus: Kojima je više dano od njih će se i više tražiti. Molimo zato da Gospodin svakome od naših biskupa pa tako i biskupu Krtici bude milosrdan Sudac i da ga pridruži svojim svecima i blaženicima za stolom u svome Kraljevstvu“, zaključio je homiliju mons. Hranić.

Nakon misnog slavlja, biskupi, svećenici, bogoslovi, časne sestre i vjernici spustili su se dolje u kriptu katedrale na molitvu za pokojne biskupe. U kripti su pokopana jedanaestorica biskupa, posljednji među njima je mons. Ćiril Kos, zaređen prije 50 godina, a preminuo 2003. godine. Tiskovni ured