ĐAKOVO (TU) – „Lectio Strossmayer“ u organizaciji Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Đakovu održan je 12. svibnja 2016. godine, a predavanje na temu „Milosrđe ili licemjerje. Opcija Govora na gori“ održao je prof. dr. Thomas Söding profesor na Sveučilištu Ruhr u Bochumu. Uvodnu riječ uputio je dekan KBF-a u Đakovu izv. prof. dr. Ivica Raguž, pozdravivši sve prisutne te samoga predavača.
Profesor Söding svoje predavanje započeo je mišlju da je milosrđe riječ koja je u mnogim jezicima svijeta religiozno obojena. Naglasio je da sama Crkva nasljeduje Isusa, ono na što obvezuje, to mora i ostvarivati, a s Petrom i apostolima ima vlast vezivanja i odrješivanja, otvara put u Kraljevstvo Božje. Govoreći o Govoru na gori predavač je rekao da je taj govor golema opomena koja čuva od licemjerja, kušnje pobožnih. Zato, bez milosrđa, svijet bi propao, a bez pravednosti milosrđe postaje licemjerje.
„Blaženost“ koju daju blaženstva je nebeska sreća koju daruje Bog; ona su portret samoga Isusa. Isusova praksa da iskazuje Božje milosrđe i tako mijenja dubinski čovjekovu nevolju, postaje praksa i Isusovih učenika. Milosrdni su oni koji su iskusili i osjetili Božje milosrđe. Iz toga slijedi da ljudsko milosrđe uvijek upućuje na veće Božje milosrđe iz kojega potječe i na koje mora upućivati da ne bi bilo uzaludno. S druge strane, profesor je ukazao na to da licemjer nije samo onaj tko drugačije radi nego što govori, nego također i onaj tko dobro koje čini, čini radi sama sebe. Utoliko je licemjerje velika opasnost.
Naposljetku Söding se dotaknuo i teme odnosa milosrđa i pravednosti koja u Govoru na gori ima specifično teološko značenje. No, Isus ne naučava nikakav poseban moral već govori tako da ga ljudi dobre volje mogu razumjeti. Milosrđe bi bez pravednosti bilo majka raspuštenosti, jer ne bi bilo milosrđe, nego licemjerje, zaključio je predavač. Nakon predavanja uslijedila je plodna rasprava. S. Bradarić/K. Japarić
