ĐAKOVO (TU) – Na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Đakovu 20. travnja 2021. održan je cjelodnevni znanstveni skup pod nazivom „Temeljna polazišta i perspektive enciklike Fratelli tutti“. Dekan fakulteta izv. prof. dr. sc. Vladimir Dugalić otvorio je skup citirajući broj 6. enciklike Fratelli tutti, postavljajući pri tom pitanje: Što je to bratstvo? Dao je nekoliko odgovora, navodeći da ono može biti katoličko, ekumensko, međureligijsko, obiteljsko itd… međutim to može biti i ono u kojem sve ljude doživljavamo braćom i sestrama jer smo svi stvoreni na sliku Božju. Papa u enciklici i kreće od takvog poimanja bratstva i govori da nitko ne može sam riješiti probleme u svijetu poput siromaštva, ekoloških katastrofa, migrantske kriz,e već je to moguće samo u zajedništvu.
Prvo predavanje održao je dr. sc. Ivan Šarčević, profesor na franjevačkoj teologiji u Sarajevu, na temu „Neki naglasci enciklike Fratelli tuttif.“ Nadahnuće ovoj socijalnoj enciklici Papa nalazi u viziji bratstva Franje Asiškog kao i u vlastitom dijalogu s imamom Al-Tayyebom i njihovom zajedničkom Dokumentu o sveopćem bratstvu. Predavač je odmah na početku istaknuo kako je ovo sadržajno bogata enciklika, a on je stavio naglasak na pet tema. Prva je dostojanstvo svake osobe koje je neotuđivo. U teoriji se zagovara jednakost, ali praksa nije tako djelotvorna i čim se počne dehumanizirati osobe, dolazi se do nasilja nad njima. Druga tema je bratstvo koje je vezano uz solidarnost i obrađuje prispodobu o milosrdnom Samarijancu koji je simbol služenja u svijetu. Tu Papa predstavlja pojmove ljubavi i bratstva kao političke kategorije. Sljedeća tema koju je istaknuo je socijalno prijateljstvo i politika ljubavi ističući kako Papa poziva i svećenike da se bave politikom, ali ne onom stranačkom. U konačnici se osvrnuo na još dvije teme, privatno vlasništvo kao sekundarno pravo te na međureligijski dijalog koji ne smije biti diplomacija ni mešetarenje već posredovanje.
Uslijedilo je predavanje doc. dr. sc. s. Silvane Fužinato, profesorice biblijskih kolegija na KBF-u u Đakovu, s temom „Brat – dar i izazov. Biblijskim putem bratstva u svjetlu enciklike pape Franje Fratelli tutti.“ Tema bratstva se na paradigmatičan način susreće već na prvim stranicama Svetog pisma, u izvješćima o Kajinu i Abelu, Jakovu i Ezavu, Josipu i njegovoj braći. Dr. Fužinato je upravo na tim primjerima dala temeljne postavke bratskog odnosa. Brat je onaj koji je pridodan, koji je drugačiji, različit, ali i suparnik. No Papa poziva na put susreta, a ne sukoba. Kako bi susret bio moguć, potrebno je izgraditi dobar odnos, a on prolazi kroz određene etape. Prvenstveno je potrebno susresti se sa samim sobom, prihvatiti osobne granice, ali i poštivati udaljenost odnosno distancu od drugoga, pa i brata i sestre. Konačno pravi odnos počinje kada se braća i sestre rastave. Vezano uz pojam sveopćeg bratstva i društvenog prijateljstva, koje se odvija upravo u toj dinamici bliskosti sa svim ljudima ali i distance od njih, ono je nemoguće bez dijaloga u kojem se drugome obraćamo kao sugovorniku, u kojem ga promatramo kao suputnika i prihvaćamo ga kao dar. Također smo međusobno odgovorni jedni za druge i nemoguće je graditi sveopće bratstvo bez služenja, a put bratskog odnosa je jedini dostojan čovjeka, istaknula je predavačica Fužinato.
Sljedeće predavanje održao je izv. prof. dr. Krešimir Šimić s Filozofskog fakulteta u Osijeku na temu „Mystici corporis Christi kao istinsko mjesto bratstva“. U svom se izlaganju osvrnuo na pojam „Mističnog Tijela Kristova“ kao svojevrsnog vezivnog tkiva njenih članova i time osnovu samog bratstva o kojoj Enciklika iscrpno izlaže. Enciklika Fratelli tutti svojevrsni je apel ljudima „dobre volje“ (br. 56) za izgradnju bratstva i socijalnog prijateljstva, a samoj Crkvi je poticaj da se u katehezama i propovijedima na izravniji i jasniji način uključe socijalni smisao života, bratsku dimenziju duhovnosti i uvjerenje u neotuđivo dostojanstvo svake osobe te poticaj da sve ljubimo i prihvaćamo (br. 86). Predavač je, oslanjajući se na rečeno, pokušao prodrijeti u ishodišnu dimenziju, svojevrsni iskon crkvenog zajedništva uopće, koje pak nije općenitog i apstraktnog karaktera već mu je supstancija sam Isus iz Nazareta odnosno njegovo Mistično Tijelo. Ono pak svoju konkretizaciju ima u Euharistiji iz koje slijedi poslanje za karitativnu, socijalnu i druge, ministerijalne službe u Crkvi. Pojam Mističnog Tijela protumačio je i u povijesno-misaonom kontekstu dotičući se specifično filozofske problematike odnosa duše i tijela. Grčko-helenistička filozofija u okviru hilemofrističke sheme nije uspjela taj problem riješiti na adekvatan način kao niti kasniji filozofski smjerovi poput kartezijanizma, fenomenologije ili novijih, dekonstrukcijskih pristupa, poput Nancyjevog, za razliku pak od novozavjetnih tekstova poglavito onih koji se dotiču Uskrsnuća. Konačno, predavač je pokušao ukazati da Tijelo, kakvim ga shvaća kršćanstvo nikako nije granica. Najočitiji je primjer upravo Uskrsli Krist koji svjedoči radikalnu ekstenziju tijela. Uz smjerodavne poticaje, ostavlja se mnogo toga otvorenim za daljnje teološko produbljivanje, ponajprije o samoj, supstanciji bratstva, odnosno – otajstva jedinstva o kojima se osim u Fratteli tutti govori također i u drugim crkvenim dokumentima poput Gaudium et spes, br. 22 te Dominus Iesus, br. 2). Poziv na bratstvo dotiče u najužem smislu s ekonomiju spasenja, odnosno Crkvu, zaključio je predavač.
Izv. prof. dr. Anto Gavrić, profesor na Fakultetu filozofije i religijske kulture Sveučilišta u Zagrebu Kultura potom je izlagao na temu „Kultura susreta naspram kulturi odbacivanja“. Na samom početku istaknuo je važnost pojma susreta, kako u samoj enciklici Fratelli tutti tako i općenito u pontifikatu pape Franje. Štoviše, papa Franjo govori o »kulturi susreta« i »kulturi odbacivanja«. U analizi ovog pojma kod Pape, predavač je ustvrdio da je na papu Franju utjecaj izvršio Romano Guardini. Također, kod njega se dadu iščitati obrisi personalističke filozofije Emanuela Muniera. Ono međutim na što je predavač posebno ukazao kao Papino ishodište u analizi pojma susreta kao i s njim vezano bratstva, bliskosti, prijateljstva itd… jest filozofija Tome Akvinskog, razbijajući tako zablude o suprotstavljenosti ovog pape naspram tomističke tradicije općenito. Tomina razmatranja o ljubavi su ishodište Papina poimanja susreta, poentirao je predavač. Drugi dio predavanja dr. Gavrić posvetio je pojmu dijaloga kod pape Franje, koji je također iznimno čest u njegovoj pisanoj i usmenoj riječi. Pri tom Papa ističe posebno dijalog s rubnim i siromašnima. Jer, najgore siromaštvo je ono biti bez posla. U tome smislu dr. Gavrić se referirao na Papinu kritiku suvremene ekonomije koja u izvjesnom smislu doprinosi kulturi odbacivanja odnosno prihvaća samo ono što je uspješno i takoreći što može biti subjekt potrošnje. Papin vrlo radikalan izričaj „ova ekonomija ubija“ kojeg je rekao na audijenciji 5. lipnja 2013. svjedoči njegovo uporno zalaganje za promjenom paradigme u suvremenoj ekonomiji jer ona u većini slučajeva diktira odnose. Vezano uz samu encikliku, predavač je svoje teze potkrijepio brojnim citatima i primjerima iz enciklike Fratelli tutti koji samo očituju i dokazuju Papinu vjernost katoličkom socijalnom nauku i tradiciji općenito.
Sljedeće je predavanje imao doc. dr. sc. Tomislav Kovač s KBF-a u Zagrebu na temu „Religije u službi bratstva u svijetu: utopija ili stvarnost“ pri čemu se posebno osvrnuo na 8. poglavlje enciklike Fratelli tutti i 5. poglavlje deklaracije Nostra aetate. Nostra aetate naglašava važnost bratstva u svijetu, gleda čovječanstvo kao veliku obitelj, a zadaća je Crkve upravo ta da promiče zajedništvo i traži ono zajedničko među ljudima. Crkva ima jedinstvo u Bogu jer svi ljudi su stvoreni na sliku Božju i u toj bogolikosti svi smo braća. Također, upravo zbog toga što je čovjek stvoren na sliku Božju, nastavio je dr. Kovač, on je biće relacija, odnosa, jer spoznaja Boga dovodi do ljubavi prema bližnjem. Nakon što je predavač objasnio neke temeljne odrednice Nostra aetate, istaknuo je kako je temeljna nakana 8. poglavlja Fratelli tutti uključiti sve religije i vjernike u projekt povezivanja svih ljudi kao braće. Papa Franjo u svojoj enciklici ne spominje ni jednu religiju ponaosob jer želi pozvati sve religije na projekt sveopćeg bratstva. U tom je smislu ovdje prisutan trostruki poziv: svi su vjernici pozvani sebe prepoznati kao braću i ostvarivati se u miru; zatim, vjerski službenici kao nositelji religija pozvani su u projekt povezivanja svih ljudi; i naposljetku, svijet je pozvan prepoznati religije kao konstruktivan čimbenik u ostvarivanju mira i pravednoga svijeta. Nakon toga, predavač je istaknuo kako je enciklika upućena svim ljudima dobre volje, bez obzira na vjerska uvjerenja, pa je tako i prispodoba o dobrom Samarijancu upućena svima, a ne samo katolicima. Temeljno pitanje te prispodobe glasi „tko je moj bližnji?“, a odgovor je da je to onaj koji iskaza milosrđe čovjeku u potrebi. Dr. Kovač se dotaknuto i deklaracije iz Abu Dhabija koja je potpisana 4. veljače 2019. To je kršćansko muslimanska deklaracija koja ima veliko međureligijsko značenje i ona je zapravo nastavak onih pisama koja su 2007. godine 138 muslimanskih učenjaka poslali papi Benediktu XVI. Papa Franjo u svojoj enciklici 8 puta spominje Deklaraciju u fusnotama i citira njezin proslov. Izlaganje je zaključio isticanjem primjera mirotvorstva poput Gandhija i Martina Luthera Kinga koji su politički djelovali protiv društvene nepravde, iz perspektive vjere, miroljubivo i nenasilno te da tako moramo djelovati i mi kršćani.
Doc. dr. sc. Antun Japundžić s KBF-a u Đakovu izlagao je na temu „Zajedništvo u (ekumenskom) bratstvu i ekološkoj odgovornosti“, gdje se dotaknuo ekumenskih naglasaka u enciklici Fratelli tutti te u sklopu njih Papina ukaza od brizi za sveopći dom. Već na početku ističe kako se za vrijeme svoga pontifikata papa Franjo u više navrata očitovao kao osoba otvorena za dijalog. To se pokazuje u brojnim njegovim nastojanjima i pothvatima te u poticanju na dijalog kao i na promicanju dijaloga na različitim razinama. Tako iz dosadašnjih Papinih dokumenata, osobito njegove enciklike Laudato si‘, govora i susreta iščitavamo i njegova ekumenska nastojanja, odnosno njegovu ekumensku teologiju. Međutim, određena novost koju Papa stavlja u ekumenski, a onda i u međureligijski kontekst, jest zajednička briga svih za očuvanje stvorenoga. Na tom tragu da smo svi braća s jednakim dostojanstvom bez obzira na vjeru i naciju, kao svojevrsni poziv na dijalog i suradnju, Papa naglašava brigu i odgovornost svih za stvoreni svijet za koji bi se trebali brinuti svi ljudi bez iznimke. Ekumenska dimenzija u enciklici Fratelli tutti nije osobito naglašena, već se više dotiče teme međureligijskog dijaloga. Tako Papa poziva sve ljude bez obzira na njihovu religijsku pripadnost na dijalog sa svijetom i međusobno, odnosno ne samo susretati druge ljude, nego i zajednički kao braća djelovati na dobrobit sviju. Papa otkriva važnost susreta u kojem će se otkriti novi putevi rješenja na dobro svih ljudi. Tu se posebice ističu praštanje i pomirenje koji vode istinskom dijalogu, ne specificirajući o kojem se dijalogu radi – međureligijskom, ekumenskom ili katoličkom. Važnu ulogu u Papinom djelovanju ima molitva. Svjestan je da je jedinstvo Božji dar za koji treba neprestano moliti, stoga poziva na nju kako bi čovjek ostvario suradnju s Bogom. Također, treba naglasiti kako Papa djeluje na tragu svojih prethodnika u savršenom kontinuitetu. To nam ukazuje i on na poseban način te izražava želju posebice kad je u pitanju ekumenski patrijarhat Carigrada, da nastavi te odnose i u budućim susretima. Ova suradnja se pokazala kao dobro i plodno ekumensko djelo i suradnja. Tako primjerice Papa uvodi Dan molitve za skrb o stvorenom koji se obilježava 1. rujna, na isti dan kada i u Pravoslavnoj crkvi započinje liturgijska godina. Patrijarh Bartolomej zaslužan je za to što je taj Dan molitve za stvoreno uvelike prihvaćen. Čak i sama enciklika Fratelli tutti završava molitvom u kojoj sav daljnji razvoj prepušta Bogu u ruke.
Izv. prof. dr. sc. Pavle Mijović s KBF-a u Sarajevu imao je predavanje na temu „Mogućnost alternativne političke paradigme. Kontekst, geneza i granice enciklike Fratelli tutti“. Svoje je predavanje započeo govorom o samom poticaju pape Franje na pisanje ove enciklike i navodi da su to krizne situacije kao što su migrantska kriza, ekonomska kriza, pandemijska kriza i slično. Takve krizne situacije uvijek usmjeravaju na traženje alternativnih političkih modela jer kriza nastaje kada se jedan politički model pokaže neadekvatnim za upravljanje. Predavač je zatim naveo kako papa Franjo stavlja u prvi plan, odnosno prioritizira sporedne uloge u društvu, sve ono što se reflektira u ideji stranca i što je marginalno. Papa u tom smislu pokušava razviti semantiku komunikativne akcije, što uključuje dijalog, suradnju, susret. Predlaže zajedničko traganje za istinom u dijalogu. Problem nastaje onda kada mi smatramo istinu posvojnom. Semantiku komunikativne akcije možemo vidjeti u drugom poglavlju enciklike koja govori o dobrom Samarijancu. Ovdje možemo vidjeti mogućnost socijalnih odnosa, ali i pejorativan način odnosa prema strancima. Tako nam ta prispodoba zapravo predstavlja teoretski, praktični i kognitivni izazov. Sama enciklika ima 288 fusnota, što je ekstenzivan broj koji upućuje na kontinuitet s Papinim prethodnicima, istaknuo je predavač. Papa pravi odmak od ideologija, tako i bratstvo ne shvaća idealistički, nego ambivalentno, primijetio je predavač te u zaključnim analizama istaknuo kako pojam bratstva postoji i u subkulturama. Upravo se tamo pokazuje kako bratstvo ima kohezivni element koji povezuje društvo. Teoretska novina vezana uz političku misao jest da je potrebno uspostaviti mostove između privatne i javne sfere, a kako bi to bilo ostvarivo, važna je autotranscendencija nas samih. Predavač Mijović zaključio je predavanje ističući kako bratstvo spaja svjetove, moje interne s javnom dimenzijom te kako nas potiče da budemo graditelji mostova.
Zadnje u nizu predavanja održao je izv. prof. dr. sc. Stjepan Radić s KBF-a u Đakovu na temu „Fratelli tutti i prijateljstvo: ostvarivost političkog prijateljstva unutar (suvremene) društvene zajednice“. Na početku predavanja istaknuo je kako u enciklici Fratelli tutti papa Franjo na nekoliko mjesta spominje pojam socijalnog prijateljstva. Taj pojam nije utopijski upravo zbog Aristotelovskog komunitarnog poimanja političke zajednice, unatoč pak činjenici atomiziranog društva kojemu smo danas izloženi. Problem je što živimo jedni pored drugih, ali ne jedni s drugima. Papa Franjo zagovara socijalno prijateljstvo, ali proširuje ga na kozmopolitsku dimenziju. U ovom odnosu etike i politike potonja se treba voditi načelima solidarnosti i supsidijarnosti u svojoj moći što je svakako put izbjegavanju nasilja i sukoba. Korona-kriza na vidjelo donosi problem odnosa etike i politike. Na djelu je, kako je predavač naglasio, suvišak političkog. Naime, u korona-krizi su se krajnje desne, konzervativne i krajnje lijeve, liberalne struje složile upravo oko suviška politike tj. normiranja svakodnevnog života od strane politike. Politika se, nadalje pretvorila u biranje sredstava za dolazak i opstanak na vlasti, odnosno moći. Kako u potpunosti zapostavlja ono etičko, politika stavlja u središte konkurirajuće, tj. natjecateljski duh koji ostavlja mjesto samo za nekolicinu. Uviđa se beskrupulozna promidžba vlastitih interesa i dominacija gospodarskog nad političkim, čak i tamo gdje nije bilo problema s ekonomijom. Papa Franjo tako raskrinkava gospodarski, odnosno ekonomski model. Enciklika Fratelli tutti tako se indirektno usmjeruje na aristotelovsko-etičke vrijednosti poput brige za opće dobro, slogu u zajednici te međusobnu dobrohotnost građana neke društvene zajednice. Štoviše, ističe kako stavljanje naglaska na individualizam slabi komunitarni karakter zajednice. Ne treba se ići u krajnosti nacionalizama, već usredotočiti se na zdrav odnos i brigu za vlastito kako bi se onda ta briga dalje širila. Papa Franjo zagovara stoga zdravu politiku, koja se neće oslanjati na ekonomiju kao izvor trajne moći države. Papa Franjo je, zaključuje predavač, sasvim na liniji Socijalnog nauka Crkve jer se usteže od svrstavanja u jednu ili drugu poziciju, čineći otklon od svake parcijalnosti. Međutim, on ne podliježe niti apelativnom karakteru, nego naglašava vrijednost svake osobe od kojih svaka politika mora polaziti. Navedene vrijednosti općeg dobra, sloge i međusobne dobrohotnosti možemo primijetiti kod raznih udruženja odnosno udruga neke zemlje. Dotična udruženja opstoje po principu međusobne bliskosti i prijateljstva, što je još jedan dokaz, zaključuje predavač, o važnosti obnove socijalnog prijateljstva. Končano, prijateljstvo nas uči lijepom ophođenju i dijalogiziranju.
Znanstveni skup je osim kvalitetnim predavanjima bio prožet i plodonosnom diskusijom u kojoj su predavači i drugi sudionici razmjenjivali mišljenja i suočavali stavove te pozvali na daljnje istraživanje i recepciju enciklike Fratelli tutti.
Meta Miličić, Marija Hardi, Maria Dragomirović
