STARI PERKOVCI (TU) – Mons. Stjepan Karalić, kanonik Prvostolnoga kaptola Đakovačko-osječke nadbiskupije, u nedjelju 16. srpnja 2023., proslavio je 60 godina svećeništva u svome rodnom mjestu, Starim Perkovcima, filijali Župe sv. Andrije, apostola Donji Andrijevci. Uz jubilarca mons. Karalića koncelebrirali su Josip Blumenšajn, domaći župnik, dr. Ivica Pažin, predstojnik Nacionalnog katehetskog ureda, dr. Zdenko Ilić, sudski vikar, mons. Luka Marijanović, kanonik, Blaž Zmaić, domaćin sin i župnik u Irigu, Krešimir Aračić, župnik u Berku, a u slavlju je sudjelovao i đakovačko-osječki nadbiskup Đuro Hranić.
Mons. Karalić se s pratnjom dovezao u kočiji do crkve sv. Ane gdje ga je dočekao župnik Blumenšajn i članovi KUD-a Stari Perkovci gdje su ga pozdravili pjesmom. Na početku misnoga slavlja djeca su recitacijama pozdravila slavljenika, a potom i župnik Josip koji se spomenuo životnoga puta mons. Karalića od mlade mise 1963. koju je slavio u istoj crkvi, službe župnog vikara u Valpovu i župnika u Berku gdje je gradio crkvu, do službe ekonoma biskupije na kojoj je ostao gotovo 40 godina, sve do svoga umirovljenje 2013. godine. 
Župnik je između ostaloga rekao: „Bili ste pravi čovjek na pravome mjestu. U svakoj službi koja Vam je bila povjerena niste se štedjeli već ste davali cijeloga sebe i zato ste iza sebe ostavili toliko toga na čemu Vam čovjek može samo čestitati. Božji hram ste gradili u ljudskim dušama, a kao vrsni propovjednik u mnoga srca ste zasijali Božju riječ. Danas kada se nakon 60 godina svoga hoda za Kristom okrenete iza sebe i promotrite sav taj prijeđeni put sigurno se sjećate svih svojih svećeničkih radosti i svih trenutaka sreće i ushićenja, a isto tako prisjećate se svih tuga i žalosti, bura i oluja nerazumijevanja, žuljeva i suza. 
A mi koji smo sada ovdje, okupili smo se da Bogu kažemo veliko hvala za Vaš plodni svećenički rad i život. Zahvaljujemo i Vama što Vam je srce ostalo vjerno Kristu i svakoj kršćanskoj duši koju Vam je Gospodin na Vaš svećenički put stavljao. Mi Vaši zemljaci, radosni smo skupa s Vama na velikom jubileju 60. godišnjice služenja Bogu i narodu. Čestitamo Vam što se u svojoj službi niste pokolebali i što svoj ideal niste porekli. Naša čestitka i zahvala neka se pretoči u zajedničku molitvu da Gospodar žetve ponovno nekog mladića iz naše župe pozove kao radnika u žetvu svoju.“
Slavljenik je sa suzama radosnicama zahvalio Bogu i svojim Perkovčanima što je rođen u tome selu te župniku koji se u svom obraćanju spomenuo svih postignuća u slavljenikovu životu.
Homilija
Nakon navještenih liturgijskih čitanja 15. nedjelje kroz godinu, homiliju je izrekao dr. Ivica Pažin. Slavljenik je njemu bio propovjednik na mladoj misi, a sada je dr. Pažin izabran za propovjednika na dijamantnom jubileju. U uvodnom dijelu je prenio neke misli koje je slavljenik izrekao u propovjedi na njegovoj mladoj misi kojih se njegovi sumještani i danas sjećaju. A zatim je rekao: „Danas zahvaljujemo Gospodinu za 60 godina dugog svećeničkog života i smijemo zajedno kliknuti i izreći: dragi slavljeniče, isplatilo se! Dragi prečasni Stjepane sve je imalo nekakvoga smisla. Vi ste danas trijumfirali. Isplatilo se! Preko naših usana često prijeđu druge riječi „nije se isplatilo“ uzalud sav naš trud. Čini nam se vrlo često da je sve uzalud. I Bog bi vrlo često mogao nama vjernicima tako progovarat: Ja vam govorim, a vi me ne slušate. Ja po svećenicima šaljem vama svoju Riječ, a vi zatvarate srca pred tom riječi. Ja vam želim biti prijatelj do kraja, a vi odbijate moje prijateljstvo. Ne isplati se. No u današnjem evanđelju susrećemo jednog drugog Boga. To je Bog opuštenosti, Bog pokoja, Bog mira. Čak, usuđujem se reći i Bog rasipni. Tri četvrtine svojih dionica bacio je uzalud. Sijao je svoju Riječ i bacao iz pune šake, sjeme svoje Riječi na sve strane svijeta. Na put – pozobale ptice, na kameno tlo – nije se uhvatilo korijenje, u trnje – pojeo ga ovaj svijet i proždrljivost i bogatstvo zemaljsko. 
Pa takav čovjek danas ne bi bio sposoban voditi ni ekonomiju jedne nadbiskupije. Naš je Bog – Bog raskošan. Puno baca, a jednu četvrtinu uzima kao plodove. Znak sijaču koji se u današnjem evanđelju prikazuje, znak je onoga Boga koji nas želi osloboditi mišljenja da život jednoga kršćanina uvijek mora biti jedan kroz jedan. Da se sto posto u svome životu kao vjernici i kao kršćani moramo žrtvovati za Riječ, mi smo doduše na to pozvani, ali je činjenica da vrlo često uspjeha i plodova u našem životu nema i ne vidimo ih. Bog nas želi osloboditi apsolutnog uspjeha. On nas želi osloboditi tereta i skinuti nam teret s naših leđa da budemo nezadovoljni malim plodovima. Ako si tamo gdje jesi dao sve što si u jednom trenutku mogao, dovoljno si učinio…“
„Sav život i rad našeg današnjeg slavljenika pokazuje nam da je on rukama znao stvarati riječi naviještanja Kraljevstva Božjega. On je svojim rukama, svojim cijelim tijelom, ne samo riječima dok je vozio kamion u Berku, dok je vozio traktor u Trnavi, dok je orao i radio s ljudima ostavljao svjedočanstvo naviještanja Boga onakvim kakav je nama ljudima bliži. Dok brinemo za zemlju, dok brinemo za drugoga, dok brinemo za našu obitelj mi ništa drugo ne činimo nego kao kršćani svjedočimo o onome na što smo pozvani. Sijati sjeme riječi Božje u svakodnevnom našem životu.“
Potom se propovjednik osvrnuo na Šematizam u kojemu je slavljenik na vrlo visokom mjestu. Iznad njega su po godinama još samo dvojica svećenika i nadbiskup Marin.
„Danas želimo Bogu zahvaliti na daru njegova svećeništva, na daru njegova života. Na riječima koje nam je upućivao, ali i rukama kojima je stvarao riječi koje su mnoge od nas i više uvjeravale u ljubav prema Bogu nego li možda njegove riječi. Želimo Gospodina danas moliti riječima kako je on to naveo u svojoj pozivnici za današnji dan: Ni u starosti kad posjedim, Bože, ne zapusti me!– zaključio je propovjednik.
Čestitke jubilarcu
Na kraju misnoga slavlja u ime mještana Starih Perkovaca slavljeniku se obratio Pavo Funarić čestitavši mu dijamantni svećenički jubilej, a koji je između ostaloga još rekao: „Vaš najveći i najvrjedniji dar svima nama je Vaše svećeništvo i brojne propovjedni izrečene s puno ljubavi i duše s ovoga oltara i zato dragi naš Perkovčane hvala Vam na tom divnom svećeničkom svjedočanstvu i zauzetosti za Boga i dobro ljudi.“
Potom se slavljeniku obratio vlč. Zmaić koji se spomenuo sedmorice svećenika poniklih u Starim Perkovcima od kojih su danas živi on i jubilarac Stjepan. Govorio je o brojim službama koje je mons. Karalić obavljao u svom svećeničkom životu, a posebno u vođenju Gospodarstva Ravan. „Svećenik je postavljen u službu Bogu i ljudima. I dalje je potreban da naviješta spasonosnu, oslobađajuću poruku, da dijeli sakramente, znakove spasenja, da prati ljude u njihovim životnim situacijama, da uspravlja bolesne…
Ti si na svojim mjestima na kojima si poslan bio bacio mreže, a svoju svećenički službu sa svim svojim karizmama, svojom jakošću, upornošću, ali i svojim slabostima si izvršavao. Dragi subrate i zemljače čestitam i zahvaljujem s tobom i ovdje nazočnom zajednicom, posebno našim Perkovčanima i Bogu koji te pozvao za svećenika i darovao ti tako lijepe godine.“
Nadbiskup Đuro je izrekao čestitku u ime čitavoga prezbiterija, umirovljenog nadbiskupa Marina, pomoćnog biskupa Ivana i u svoje osobno ime. „Želim Vam dobro zdravlje, želim Vam iskustvo trajne Božje ljubavi i zaštite na svakom Vašem životnom koraku. Neka Vas Gospodinova snaga nosi i krijepi.“ A potom se obratio i Perkovčanima: „Danas je puno lakše postati svećenik nego li ostati Bogu vjeran svećenik. Kakvi smo mi svećenici jednim dijelom, značajnim dijelom ovisi i o vama. Ukoliko imamo iskustvo da smo dobro došli, da nas trebate, da trebate riječ Božju, milost sakramenata koju vam mi u ime Kristovo možemo podijeliti tada i vi na taj način podržavate nas u našem zvanju, grijete našu vjeru, grijete naše predanje i možemo biti radosniji svećenici. I vlč. Stjepan je ovdje među vama s radošću bio prisutan i bio radostan svećenik naše biskupije. Želim vama reći hvala za podršku koju je trajno imao u vama, a onda i u župnim zajednicama u kojima je kao svećenik služio. Imao je zasigurno podršku i pokojnih biskupa, od Bauerleina, na osobit način biskupa Kosa sve do nadbiskupa Marina… 
Vas dragi Perkovčani pozivam molite za djecu i mlade. Gospodin ne prestaje pozivati. Hoće li se netko od ove djece i mladih odlučiti za svećenički i redovnički poziv da možete slaviti ponovno mladu misu, imati prve pa doživotne zavjete neke mlade sestre ovisi o tome da li zajedno sa svojom djecom molite u obitelji i molite li i dajete li osjetiti svojoj djeci i unučadi da je dobro došao svećenik i da je potreban vama i vašoj obitelji. Stavljam vam na srce ovu goruću potrebu naše nadbiskupijske zajednice da molite za nova svećenička i redovnička zvanja. I neka vas dragi Bog čuva trajno vjernima sebi.“
Dijamantno svećeničko slavlje pjesmom je pratio zbor crkve sv. Ane čije su članice bile odjevene u tradicionalnu narodnu nošnju kao i članovi KUD te drugi mještani. Oni su također u procesiji donijeli prikazne darove na oltar. Slavlje je nastavljeno u Društvenom domu. J. Hrehorović/Foto: Mihael Kelbas
