OSIJEK (TU) – U župi i svetištu sv. Leopolda Bogdana Mandića u Osijeku, 12. svibnja proslavljena je svetkovina sv. Leopolda. Za proslavu vjernici su se pripremali trodnevnicom od 9. do 11. svibnja, a mise je predvodio župnik iz Župe Suho Polje – Zlosela (Kupres) fra Marko Jukić. Svečanu misu svetkovine predvodio je krčki biskup, mons. dr. Ivica Petanjak, donedavni gvardijan kapucinskog samostana u Osijeku, a uz njega su koncelebrirala šesnaestorica svećenika te domaći župnik fra Miljenko Vrabec.
Župnik Vrabec izrazio je dobrodošlicu biskupu i subraći svećenicima, svim vjernicima te uvaženim gostima: predstavnicima županijske vlasti na čelu sa zamjenikom župana Draganom Vulinom, predstavnicima gradske vlasti na čelu s dogradonačelnikom i župljaninom ove župe Vladimirom Hamom, predsjedniku Mjesnog odbora Cvjetno Hrvoju Barišiću, ravnatelju Osnovne škole „Vladimir Nazor“ u Čepinu Iliji Paviću te voditeljici Područne škole „Vladimir Nazor“ u Briješću Miri Leko – Ćurčić, kao i načelniku Općine Čepin Draženu Tonkovcu.
Biskup Petanjak u homiliji je podsjetio kako je ova župa osnovana 1. siječnja 1969. pod imenom Bezgrešnog začeća Blažene Djevice Marije, no odmah je odlučeno da će se nazvati po Leopoldu Bogdanu Mandiću čim on bude proglašen blaženim. To se i ostvarilo te je zbog toga ova župa bila prva u svijetu posvećena Leopoldu Bogdanu Mandiću. Biskup je zatim rekao kako neće govoriti sve detalje iz života sv. Leopolda, jer vjernici jako puno znaju, već je istaknuo što sv. Leopold svojim primjerom može ponuditi u današnjem vremenu, s osvrtom na Kongres hrvatskih katoličkih obitelji te Godinu posvećenog života.
Postavio je tezu o dvije obitelji – naravnoj i nadnaravnoj. Naravna obitelj je ona u kojoj smo rođeni i odrastamo, a nadnaravna je ona svećenika i redovnika, u koju neki ulaze. I jedna i druga, rekao je biskup, ima što reći i poručiti. Sv. Leopold došao je iz brojne obitelji i izjavio kako je za sve što je postigao zahvalan svojoj majci. Njegova brojna obitelj čak je bila plemićka, ali je pod nepoznatim okolnostima ostala bez imetka i naglo osiromašila. Bez obzira na to, zadržali su ono ključno: dostojanstvo, ponositost i vjeru. Premda je Leopold imao fizičke nedostatke – bio je izrazito nizak i boležljiv, bio je čovjek velikog intelekta kojim se nikada nije razmetao, što nam je dokaz da Bog ne daje darove da se s njima razmećemo, nego da po njima svjedočimo o Božjoj milosti.
Mons. Petanjak potom je istaknuo kako je obitelj za sva vremena i da će svatko, bez obzira koliko se promijenio, u život ponijeti pečat i ono što je u njemu usađeno iz obitelji. U obitelji se sve lakše prebrodi, a oni koji rješenje svojih poteškoća nisu tražili u obitelji nego na drugim mjestima, često se nikada iz toga nisu izvukli, pa svoje frustracije prenose na novu generaciju, na buduću obitelj, i tako upadamo u zatvoreni krug – dobivamo bolesno društvo s bolesnim obiteljima. Biskup se dotaknuo i mnogih svećenika koji su svoje frustracije kompenzirali kojekakvim napredovanjem, te je poručio kako nema vraćanja na ono što je bilo, nego kako treba misliti na ono što slijedi, jer čemu napredak, školovanje i studiranje ako ćemo se vraćati unazad. Sebe treba izgrađivati, a tako i svoje obitelji koje će onda pridonijeti izgradnji bolje svećeničke obitelji. Sveta obitelj daje svete vjernike i svećenike što u konačnici daje sveto društvo, ali to nije nametnuta svetost, nego svetost koja izlazi iz srca i pameti svakog čovjeka. Zato treba moliti sv. Leopolda, zaključio je biskup, da nam da razboritosti, ljubavi i svetosti, da možemo odbaciti zlo, a prihvatiti dobro.
Na kraju mise, župnik je napomenuo kako ovu župu čine ljudi iz raznih krajeva, koji su zbog različitih razloga pobjegli ili su prisilno protjerani iz svojih domova. Stoga je biskupu poklonjena boca s rakijom iz Slavonije, Srijema, Vojvodine, Bosne, Hercegovine, Zagorja, Istre, Dalmacije… Biskup je u šali odgovorio: „I sve je to stalo u jednu bocu“, a zatim je nadodao – ne treba prisilno mijenjati običaje, raznolikost je naše bogatstvo, a sve nas povezuje jedna vjera i Crkva. Nakon mise, mons. Petanjak susreo se s vjernicima ispred crkve, kao i sa svećenicima i manjim brojem gostiju. Miroslav Kujundžić
