OSIJEK (TU) – U dvorani Kapucinskog samostana sv. Jakova u Osijeku, 5. travnja 2024., mons. dr. sc. Juraj Batelja, postulator za kauze beatifikacije i kanonizacije Zagrebačke nadbiskupije, predstavio je dvije autorske monografije o blaženom Alojziju Stepincu. Riječ je o dragocjenim istraživačkim pohvatima postulatora za proglašenje svetim blaženoga Alojzija Stepinca autora mons. Jurja Batelje – najnovijoj monografiji ”Uloga blaženoga Alojzija Stepinca u zbrinjavanju ratne siročadi i njihovo liječenje u zagrebačkim bolnicama od 1. lipnja 1942. do 1. kolovoza 1943. godine” (Župa Presvetog Trojstva – Krašić, Zagreb, 2023. godine) te o monografiji „Komunistički progon i mučeništvo blaženoga Alojzija Stepinca“ (Postulatura bl. A. Stepinca, Zagreb, 2017.).
Cjeloživotno znanstveno istraživanje života i djelovanja kardinala Stepinca u povijesnom, sociološkom, političkom i crkveno-humanitarnom kontekstu, nakon objavljenih tridesetak izvornih znanstvenih radova (uz rad na kauzi za proglašenje blaženim i svetim kardinala Stepinca i Sluge Božjega Josipa Langa), te šezdesetak knjiga, iznjedrilo je tiskovinu na tristotinjak stranica kojom istraživač dr. Batelja dokumentirano tematizira zbrinjavanje ratne siročadi i njihovo liječenje te time i ulogu u skrbi (Caritas, redovničke zajednice, bolnice) koju je imala Katolička Crkva, predvođena zagrebačkim nadbiskupom dr. Alojzijem Stepincem, u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj. Knjiga je aktualna jer argumentima autentične povijesne građe razobličuje očigledne neistine o kardinalu Stepincu, povijesno-političke falsifikate, komunističke laži i suvremene manipulacije sa sudbinama ratne siročadi u svrhu protuhrvatske i protukatoličke propagande. O tome je mons. Batelja posvjedočio u prikazanoj prezentaciji sabrane dokumentacije istraživačkog pothvata. „Istraživanje o spašavanju djece ratne siročadi liječene u zagrebačkim bolnicama dovode do zaključka da je od 1. lipnja 1942. do 1. kolovoza 1943. liječeno 791 te 81 odrasla osoba povezana uz istraživanje o zbrinjavanju te djece. Umrlo je 441 dijete, a preživjelo i ozdravilo 350 djece… Više od stotinu liječeno je u Državnoj bolnici u Bjelovaru… Najveći dio ratne siročadi, koja su često pogrešno imenovana kao ‘kozaračka djeca’, nakon što je raskužen i liječnički pregledan, zbrinut je u prihvatilištima, brigom Hrvatskog Crvenog križa, institucija NDH i ustanova Katoličke Crkve, osobito Caritasa. Caritas je djecu smještao i raspoređivao u katoličke ustanove, najčešće samostane časnih sestara ili ih je kolonizirao po katoličkim obiteljima diljem Zagrebačke nadbiskupije. Sačuvane ‘Razglednice’ mrtvih pokazuju da se umrlu ratnu siročad na groblju Mirogoj u Zagrebu dostojanstveno sahranjivalo. … Svako umrlo dijete pokopano je uz pratnju vjerskog službenika u točno određeni grob pojedinačni, ne skupni, a troškove pokopa platio je grad Zagreb. Pokretač toga zbrinjavanja bio je zagrebački nadbiskup Alojzije Stepinac“, rečeno je te je uz foto-dokumentaciju potkrijepljeno kako je komunistički režim po završetku Drugog svjetskog rata „poskidao križeve s grobova na Mirogoju i nivelirao polje 142 gdje su i grobovi ‘kozaračke’ djece i preminula ratna siročad te je napravljena jedinstvena grobnica“. Postoji dokumentacija o 27.162 spašenih, zbrinute ratne siročadi. Predstavljač je razložio „da to nisu bila djeca samo srpskih roditelja i u tom su zbroju i djeca hrvatskih roditelja iz Bosne i Hercegovine, ratna siročad hrvatskih roditelja s područja NDH, djeca muslimanskih roditelja i židovska djeca“. Pokazao je na slajdovima preslike originalnih dokumenata koji ukazuju na uredno vođene kartoteke, posebno u zagrebačkim bolnicama, sa nadnevkom ulaska u bolnicu i danom smrti i mjestom pokopa, ali to da je ista osoba kasnije u svrhu lažne propagande ubrojena u popis „Spomen područja Jasenovac“. Konkretno, predočen je primjer dokumenta o djevojčici Spaseniji Jakovljević (rođena 1941. u Klakaru Donjem), kćeri srpskih roditelja Koste i Savke, transportirane 22. rujna 1942. iz Siska, liječene u zagrebačkoj Bolnici za zarazne bolesti i preminule 10. listopada 1942., dok na drugom dokumentu „Spomen područja Jasenovac“ za istu osobu stoji da su žrtvu ubile ustaše 1941. u logoru.
Monografija prvi put objelodanjuje transkripte dokumenata iz bolničkih arhiva, a to omogućuje točnu analizu zdravstvenog stanja izbjegličke djece, razloge njihova bolničkog liječenja, tijek liječenja te njihov konačan ishod. Pokazan je niz arhivskih fotografija djece, primjerice djece iz Boričevca izbjegle pred četničkim i partizanskim pokoljem u Boričevcu 2. kolovoza 1941., koja su zbrinuta u Državnom dječjem domu u Stossmayerovoj ulici (zgrada današnjeg nadbiskupskog Vikarijata) u Osijeku; fotografije ratne siročadi s časnim sestrama križaricama u Đakovu; odrasle djevojčice Jelene Stromajer (rođ. Pavlić) iz župe Rakovica spašene u Dječjem prihvatilištu časnih sestara Presvetog Srca Isusova u Slatini.
O knjizi „Komunistički progon i mučeništvo blaženoga Alojzija Stepinca“
Govoreći o sadržaju monografije „Komunistički progon i mučeništvo blaženoga Alojzija Stepinca“, Batelja je podsjetio na složene okolnosti u kojima je djelovao zagrebački nadbiskup razloživši kako je građom nastojao približiti istinsko mučeništvo i Stepinčevu kristoliku narav „koliko je Stepinac imao osjećaj da nam po svakom čovjeku dolazi Kristovo lice i da ga moramo poslužiti kao Božje stvorenje“. Knjiga o Stepinčevu fenomenu na 678 stranica objedinjuje četiri dijela: Komunistička partija Jugoslavije – progonitelj nadbiskupa Alojzija Stepinca iz mržnje prema vjeri i Crkvi; Materijalni dokaz mučeništva nadbiskupa Alojzija Stepinca; Formalno mučeništvo kardinala Alojzija Stepinca „ex parte martyris – sa strane mučenika“; Glas mučeništva.
Uz predočenje kadrova fotografskog arhiva Batelja je upoznao sa postupkom ekshumacije mrtvoga tijela Sluge Božjega Alojzija Stepinca 22. lipnja 1993. uz prisuće stručnjaka i predstavnika Katoličke Crkve, otkriće kako je Udba balzamiranjem posve uništila zemne ostatke, zaplijenila srce i prikrila trovanje kojim je narušeno kardinalovo zdravlje zbog čega je umro 10. veljače 1960.; pečaćenje kristalnog lijesa 7. lipnja 1997. sa sačuvanim zemnim ostatcima, stavljanje lijesa 9. lipnja 1997. u novi grob/moćnik kojeg je kardinal Kuharić blagoslovio 10. lipnja 1997.; predočen je dokument o kemijskoj analizi na toksične tvari u tkivu, odijelu i kostima (29. siječnja 1996.) koju je obavio Institut za sudsku medicinu i osiguranja Rimskog sveučilišta „La Sapienza“; zatim preslika analize uzorka kostiju bl. Alojzija Stepinca sa Sveučilišta u Torontu (3. lipnja 2016.) kojom su utvrđene visoke i anomalijske vrijednosti izotopa antimona 121 i 123; a u nizu građe predočen je dokument republičkog SUP-a iz 1983. kojim se predlaže uništenje dokumentacije na 24 stranice o nadbiskupovu spašavanju Židova i Srba u vrijeme NDH. Riznica vjerodostojnih povijesnih podataka i otkrića u monografiji dio su znanstvenoga rada dr. Batelje utemeljenoga na proučavanju 160 arhiva u Hrvatskoj i svijetu gdje je tragajući došao do dokumenata i spoznaja koje su postale jamstvo za čin proglašenja blaženim Alojzija Stepinca (3. listopada 1998.) u Mariji Bistrici. Autor je citirajući Stepinca oživio nepokolebljivu vjeru i odanost Isusu, ali i svevremenu poruku: „Može umrijeti zagrebački nadbiskup, ali Petar ne umire, kako piše na jednoj svjetiljci u rimskim katakombama, dok su pomrli i Neroni i Henriki i Hitleri i Staljini, a tako će i drugi.“ Predstavljanje je zaključeno citatom: „I u najtežoj muci molio je Isus za svoje krvnike i one koji su mu se rugali: ‘Oče, oprosti im jer ne znaju što čine!’ Mi ne bismo bili dostojni učenici našeg Učitelja, kad ga ne bismo nasljedovali i u ljubavi prema neprijateljima. Njima je lozinka mržnja. Nama mora biti ljubav, koja ostaje i preko groba, kad nema više mjesta vjeri ni ufanju, jer ćemo biti u posjedu Onoga koga sad vjerom i ufanjem tražimo.“
Naposljetku je mons. Batelja razgovarao s vjernicima o svetosti života kardinala bl. Alozija Stepinca koji je, istaknuo je, „imao istančan osjećaj za pravdu i istinu“, pričao je o bolnom proživljavanju kardinala Franje Kuharića odgađanja dolaska Pape u Hrvatsku čak tri puta od 1971. do devedesetih, bezboštvu u komunističko vrijeme, ekshumaciji tijela pokojnog bl. Stepinca te je otkrio da danas skuplja snagu za objavu Stepinčevih pisama. Zahvalio je svima za zajedništvo, posebice organizatoru događaja Marku Krznariću, predsjedniku Zajednice žrtvoslovnih udruga Osječko-baranjske županije, darujući mu medaljon s blaženikovim likom, a gvardijanu Kapucinskoga samostana u Osijeku fra Juri Šimiću uručio je najnoviju monografiju.
Predstavljanju monografija je prethodilo večernje euharistijsko slavlje koje je, uz gvardijanovo suslavljenje, predvodio mons. Batelja naglasivši u propovijedi kako je u ovo vazmeno vrijeme za nas bitno promišljati o susretu sa živim Isusom: „Euharistiju je Gospodin izrezao iz svoga srca i zato je sveta misa važna!“ Nevenka Špoljarić
