ĐAKOVO (TU) – Misu posvete ulja u đakovačkoj katedrali u četvrtak, 2. travnja 2026. predvodio je đakovačko-osječki pomoćni biskup Ivan Ćurić u zajedništvu s nadbiskupom metropolitom Đurom Hranićem i čitavim prezbiterijem Đakovačko-osječke nadbiskupije.
Svečanu procesiju biskupa, svećenika, đakona i bogoslova s križem na čelu predvodio je katedralni ceremonijar vlč. mr. Dario Hrga, a kretala se od katedrale kroz dvorište Nadbiskupskog doma preko Trga J. J. Strossmayera da bi ušla u katedralu.
Svečanim liturgijskim pjevanjem ravnao je mo. Ivan Andrić, svirao je mo. Vinko Sitarić a zbor su činili svećenici i bogoslovi. Kod oltara su posluživali đakovački bogoslovi i čak četvorica đakona: vlč. Ivan Turiš – tajni đakon i đakoni svećenički kandidati; vlč. Karlo Strišković, Hermann Zinsou Kodjo i Gutenberg Sourou Hounye.
Uvodeći u misno slavlje biskup Ivan je usklikuno: „Gaude, cor sacerdotale! Cor episcopi etiam laetetur! – Raduj se svećeničko srce! I biskupovo srce, neka se raduje! Tim riječima želim izraziti najsrdačniji poziv da ovo jedinstveno slavlje Euharistije u liturgijskoj godini proživimo s najvećom pozornošću – zadivljeni pred istinom i otajstvima, koja nam je Krist darovao u spasenjskom djelu otkupljenja, u svojoj smrti i uskrsnuću.Ali i u daru svećeništva, kad nas je Krist pozvao biti nositeljima i poslužiteljima njegova djela. Neka se nad tim darom iskreno zamisle naša srca, obnavljajući gorljivost i zanos, uočavajući, možda, i znakove svoga umora, priznajući nedostojnost, … 
U svemu: Duc in altum!, poručio je svećenicima za prvi Veliki četvrtak u novom tisućljeću 2001. godine papa sv. Ivan Pavao II. ističući: „Gospodin nas poziva da, s pouzdanjem u njegovu riječ, ponovno izvezemo na pučinu. Mjesto našeg duhovnog susreta na Veliki četvrtak još je tamo, u dvorani Posljednje večere, dok zajedno s biskupima u katedralama cijeloga svijeta slavimo otajstvo Tijela i Krvi Kristove i činimo milosni spomen početka našega svećeništva.“ Uronimo u tu istinu tražeći Učiteljev pogled. Dok molimo oproštenje grijeha, On će nam, po svom obećanju, obnoviti srce da ga mognemo što vjernije nasljedovati.“
Homilija nadbiskupa Đure Hranića
Misnu homiliju izrekao je nadbiskup Đuro. Tumačeći naviješteno evanđelje nadbiskup je rekao: „Bog se približio najprije našem osobnom ljudskom siromaštvu, izbavio nas od zla, prosvijetlio nam oči, uklonio od nas jaram ugnjetavanja i dao nam novi život slobodnih sinova i suradnika u svome poslanju Pomazanika. Hodi s nama i uz nas. Danas na dan ustanove svećeništva i euharistije, nas okuplja na ovom euharistijskom slavlju posvete ulja da bi u nama, po obnovi obećanja koja smo dali na svećeničkom ređenju, obnovio milost njegove braće i suradnika.“
Mons. Hranić je s osobitom radošću pozdravio sve svećenike, biskupa Ivana, okupljeni narod Božji a posebno svećenike jubilarce te im čestitao jubilej.
Zlatni svećenički jubilej slavili su: vlč. Vinko Brezovar, župnik u miru; vlč. Božo Ljubičić, župnik u miru; vlč. Mato Špoljar, župnik Župe Uznesenja BDM u Starim Jankovcima; vlč. Ivan Vidaković, župnik Župe sv. Mihaela, arkanđela, u Osijeku; p. Ignacije Belak, DI, bolnički kapelan u Osijeku; don Žarko Akrap, SDB, župni vikar župe sv. Martina, biskupa, u Belom Manastiru; don Marijan Lovrić, SDB, ispovjednik u Župi sv. Martina, biskupa, u Balom Manastiru.
Šezdeset i pet godina svećeništva slavio je, najstariji po dobi među svećenicima nadbiskupije, preč. Petar Šokčević, župnik u miru, a srebrni svećenički jubilej vlč. Darko Tvrdojević, župnik Župe sv. Nikole Tavelića u Slavonskom Brodu i upravitelj Župe sv. Josipa Radnika u Slavonskom Brodu.
Nadbiskup Đuro se u homiliji spomenuo i trojice svećenika preminulih u posljednjih godinu dana, a to su: vlč. Josip Kalmar, župnik Župe sv. Filipa i Jakova, ap., u Odvorcima; vlč. Tomislav Radišić, župnik u miru i vlč. Stjepan Buček, župnik u miru.
Nadbiskup je uz zahvalu jubilarcima, izrekao i zahvalu svim svećenicima za iskrenu ljubav, trud i zauzetost, razumijevanje i solidarnost te zahvalio svim vjeroučiteljima, katehetama, članovima župnih vijeća i svim župnim suradnicima. O daru svećeništva mons. Hranić je rekao:
„Svećeništvo nije samo dar kojega smo primili jednom zauvijek, nego je svećeništvo i putovanje koje traje; nešto slično ljudskom životu, gdje primljeni dar ne samo da treba čuvati, već i njegovati kroz svakodnevni odnos s Bogom i s Crkvom kako bi rastao i donosio plodove. Svećenički poziv nije statičan cilj, već dinamičan proces sazrijevanja, potpomognut blizinom s Gospodinom: biti s Isusom, dopustiti Duhu Svetomu da djeluje u mome srcu i životnim situacijama kroz koje prolazim te uvijek iznova sagledavati sve u svjetlu primljenog dara. Poput trsa i loza (usp. Iv 15, 1-8), tako sav naš život mora biti utemeljen na snažnoj i bitnoj vezi s Kristom Gospodinom, na čiju smo se riječ odazvali. 
To je od presudne važnosti za plodnost našega poziva i pastoralno-katehetskog djelovanja, jer sav naš život dovodi u suodnos s Bogom koji nas ljubi i omogućuje nam shvatiti da ništa u našem životu nije besmisleno nastojanje, nego da, naprotiv, sve ima smisla i da je to moj odgovor Gospodinu koji me je pozvao, koji ima divan plan sa mnom i koji me kao Mariju, Josipa, apostole i tolike druge ljude kroz povijest koristi kao sredstvo za ostvarenje svojih nauma.“
O evangelizacijskom poslanju nadbiskup je rekao da je ono prije svega i nadasve pitanje svjedočenja. „Naviještati Evanđelje uključuje našu prethodnu pogođenost i zahvaćenost Isusovom osobom, uronjenost u njegovu blizinu, pastirsku gorljivost, požrtvovnu ljubav i ponizno predanje. Prije negoli se križ i uskrsnuće naviještaju drugima, najprije moraju biti ostvareni u našem vlastitom životu i usvojeni kao temeljni princip naše egzistencije, te se u njoj vidljivo pojavljivati. Biti svećenik znači živjeti, zaraziti, privući pozornost, svjedočiti, zapaliti oganj u srcu svojih župljana, nakon što smo pustili da evanđeoski oganj Gospodnje riječi i kreposti bude upaljen u našim srcima.“
Tumačeći svećeničku službu mons. Hranić je pozvao na pastirsku revnost i gorljivosti, spremnosti na žrtvu i samoprijegor, marljivost i postojanost u pastoralno-katehetskom radu, na svakodnevno čekanje penitenata u ispovjedaonici, te posvijestio da sve to na egzemplaran ukazuje i na Kristov križ, djelotvornost i skrivenu snagu uskrsne preobrazbe te djelovanje njegova Svetoga Duha u nama i oko nas.
O svećeništvu i slavlju euharistije nadbiskup je rekao: „Kao što su kruh i vino izabrani da se u njima dogodi pretvorba na oltaru, tako smo i mi izabrani da se i u nama događa pretvorba, da mijenjamo sebe, svoj pastoralno-katehetski pristup i praksu, svoj odnos prema suradnicima te prema vjernicima kojima sam poslan, prema braći svećenicima, prema našim svećeničkim susretima i suradnji u dekanatu, prema osobnoj ispovijedi i brevijaru. (…) 
„Ako smo pomazani Duhom Gospodnjim, i zato po Božjem daru duhovnici: identitetom i službom, onda je od nas neodvojiva crta duhovnosti i dubine koja ostaje prepoznatljiva u svim dimenzijama našeg osobnog života i pastirske službe.“
Ukazao je nadbiskup na činjenicu da svećenici svojim životom i svjedočanstvom, svojom verbalnom i neverbalnom komunikacijom, odgajaju i bogoslove i to često daleko snažnije od svih odgojitelja i profesora te čitavog teološkog studija, a homiliju je zaključio pozivom na obnovu svećeničkih obećanja.
Blagoslov i posveta ulja te četitka jubilarcima
Nakon što su svećenici obnovili svoja obećanja uslijedio je blagoslov bolesničkog ulja kojega su đakoni donijeli pred oltar. Maslinovo ulje za blagoslov ove je godine pristiglo iz župe Sukošan u Zadarskoj nadbiskupiji velikodušnošću župnika don Tomislava Duvnjaka.
Nakon popričesne molitve uslijedio je obred blagoslova katekumenskoga ulja i posvete krizmenoga ulja, a na molitvu su se uz biskupe okupili svi svećenici s ispruženom desnicom.
Biskup Ivan je potom ponaosob čestitao prisutnim jubilarcima uz uručenje zlatnog odnosno srebrnog medaljona s likom Dobrog Pastira, a preč. Šokčeviću je uručena još i umjetnička slika Siniše Simona, akademskog slikara. U ime jubilaraca zahvalu je izrekao vlč. Ivan Vidaković, zlatomisnik.
Najava srebrnog jubileja mons. Hranića
Prije misnoga blagoslova biskup Ivan je podsjetio: „Još jednoga svećenika jubilarca zlatomisnika želimo pridružiti našim molitvama: mons. Karla Višatickoga, svećenika Banjolučke biskupije, višegodišnjega profesora na našem KBF-u i duhovnika u našem Bogoslovnom sjemeništu u Đakovu.
A još je jedan jubilej ove godine – srebrni jubilej biskupske službe našega nadbiskupa Đure, planiramo ga označiti susretom i zajedničkim slavljem u drugom dijelu ove godine, kada datumski i padaju obljetnice njegova imenovanja i biskupskoga ređenja, ili ćemo slavlje pridružiti obljetnici posvete naše katedrale na dan 1. listopada.“
Misi posvete ulja nazočili su članovi župnih vijeća i drugi župni suradnici iz više župa Đakovačko-osječke nadbiskupije te Milosrdne sestre sv. Križa iz Đakova. Tiskovni ured
