Na vazmeni utorak, 10. travnja, u Đakovu su održani sprovodni obredi i misa zadušnica za mons. Boška Radielovića, začasnog kanonika i župnika u miru, koji je preminuo na Veliki petak, 6. travnja 2012., u Svećeničkom domu u Đakovu. Mons. Radielović ukopan je na Gradskom groblju u Đakovu, a sprovodnim obredima nazočili su pokojnikovi bivši župljani, među kojima ih je najviše pristiglo iz Rume i Slavonskog Broda. Obredima je nazočio 71 svećenik, nekoliko đakona te četiri biskupa: mons. Marin Srakić, đakovačko-osječki nadbiskup, mons. Đuro Hranić, đakovačko-osječki pomoćni biskup, mons. Đuro Gašparović, srijemski biskup te mons. Vlado Košić, sisački biskup.
Predvodeći ukopne obrede, mons. Gašparović istaknuo je kako smrt ima čudesnu moć šutnje, a sve je potpuno jasno kad se gleda očima vjere koja naznačuje iskorak s onu stranu granice. „Smrt nas povlači prema Beskraju, prema Vječnome, prema Bogu. Ako igdje i ako ikada vjerom osjećamo da se događa uskrsnuće, onda je to kraj odra i grobova naših najbližih“, rekao je srijemski biskup, ističući koliko je važno da vjernici „svijetle“ pred ljudima, da to svjetlo pale iz dana u dan, kako bi ljudi vidjeli njihova dobra djela i slavili Oca koji je na nebesima.
„To svjetlo obilježilo je život dragog nam svećenika, začasnog kanonika Boška, i zato smijemo povjerovati da se ispunilo ono što često čujemo od Krista: Blago onome sluzi kojega gospodar kada dođe nađe budna. Hoću da i vi budete gdje sam ja. U ruke Gospodnje Boško je predao duh svoj na Veliki petak, upravo onoga dana kada je Isus na križu Ocu predao svoj duh. Vratio je Boško svoj bogati svećenički život u Božje ruke, a mi molimo da ga Bog sada prihvati svojim rukama jednako sigurno i s puno povjerenja kao što je naš pokojnik kroz svećenički život s puno povjerenja i ljubavi prihvaćao i vodio povjerene mu vjernike od svećeničkog ređenja 1956. godine“, rekao je, među ostalim, biskup Gašparović, izražavajući svoju zahvalnost za sav napor koji je pokojnik tijekom života ulagao za dobro drugih. „Vjerujemo da se ništa od toga neće izgubiti. Zato za nj molimo Gospodina da mu prihvati sve ono što je dobra učinio u svome životu, a ako mu još nešto nedostaje, neka bude dopunjeno našim molitvama“, zaključio je u oproštajnom govoru biskup Gašparović.
Nakon što je pokojnikovo tijelo ukopano u zajedničku grobnicu, u đakovačkoj katedrali slavljena je misa zadušnica za pokojnog mons. Radielovića, koju je predslavio nadbiskup Marin Srakić. Uvodeći u misno slavlje, nadbiskup je pozdravio nazočne biskupe, sve svećenike Đakovačko-osječke nadbiskupije i Srijemske biskupije, bogoslove, pokojnikova nećaka te okupljene vjernike, uglavnom bivše župljane pokojnoga svećenika, izrazivši im sućut. Kao najosobniju karakteristiku pokojnika nadbiskup je istaknuo liturgiju, slavlje. „Kada smo ga posjetili na Veliki četvrtak, nakon obreda, mise krizme, prva mu je rečenica bila: Kako je bilo? Sjećamo ga se i kao bogoslovi, kada nam je bio vrsni ceremonijar, a tko ga se ne sjeća kao župnika u njegovim župama, gdje je svaki put s doista posebnim žarom organizirao misna slavlja i u tome uživao. Iako tjelesno nije s nama, vjerujemo da je zajedno s nama po općinstvu svetih, i zato ovu misu prikazujemo za njega, neka Gospodin prihvati sve dobro što je učinio, a neka mu oprosti one propuste koje, kao svaki drugi čovjek, nije uspio izbjeći“, rekao je nadbiskup Srakić.
U svojoj homiliji sisački biskup Vlado Košić, pokojnikov prijatelj, izrazio je sućut svima nazočnima, rekavši kako će govori osobno, prijateljski, jer osjeća da tako treba te da to smatra ispravnim, s obzirom da je pokojnik sa svima koje je poznavao njegovao prijateljske odnose. „Otišao je baš na dan kada je umro i naš Gospodin. Naš dragi Boško ovaj je Uskrs slavio sa svojim Gospodinom. Znakovito i – ako se to za smrt može kazati – lijepo. Čuvam jednu svetu sličicu koju mi je Boško poklonio, na čijem naličju stoje riječi: ‘Krist nema ruku, nogu ni usta’, na što je Boško nadopisao svojom rukom: ‘Ali Bog treba tvoja usta da ga propovijedaju, tvoje noge da ga navještaju, tvoje ruke da ga prinose na oltar’“, rekao je biskup Košić, ističući kako je zahvalan Bogu na prijateljstvu i na dobrom čovjeku i svećeniku Bošku, kojega je upoznao 1978. godine, kada je došao u Rumu služiti vojni rok – prvo je došao u crkvu i upoznao župnika Boška, koji ga je primio kao sina, mlađeg brata ili prijatelja, otvorio njemu i njegovoj obitelji svoj dom i srce.
„Promatrao sam s koliko se ljubavi i pedantnosti brinuo za liturgiju, uređenje oltara, za pjesme i obrede. Pomagao sam mu oko jedne krizme kao bogoslov, kada mu je na krizmu došao pokojni biskup Ćiril Kos. Doživio sam koliko mu je stalo do svakog detalja, koliko se sav unosio u to slavlje. Bio mi je na mladoj misi i na ručku svoj govor počeo ovako: Čovjek se za neke događaje priprema za cijeli život, a kada dođu – ostane bez riječi, zateknu ga nespremna. Znam, dragi Boško, da te Gospodin nije zatekao nespremnog, no ti si možda bio zatečen kad si stao pred njegovo lice, ali mislim i da si ostao zadivljen. Mi smo zbog tvog odlaska ostali zatečeni i nespremni“, kazao je sisački biskup, zahvaljujući pokojniku što ga je učio duhovnosti, ljepoti liturgije i dijalogu s istočnom pravoslavnom braćom, s kojima je 30 godina skladno živio, i uvijek, pa i tijekom Domovinskoga rata, imao dobre odnose. Svoju homiliju biskup Košić zaključio je molitvom za pokojnika koja se nalazi u obredniku sprovoda, a koju je napisao upravo pokojni svećenik Boško Radielović.
Mons. Radielović rođen je 12. svibnja 1930. u Nišu, a za svećenika je zaređen 29. lipnja 1956. u Đakovu. Odmah poslije ređenja bio je duhovni pomoćnik u župama Osijek 2 i Zemun 1. Godine 1959. komunističke vlasti osudile su ga na 1 godinu i 6 mjeseci zatvora u Staroj Gradiški. Upravitelj je župe te župnik u Brodskom Varošu punih 15 godina; župnik u Rumi čak 30 godina te istodobno upravitelj župe u Irigu 3 godine. Obnaša službu upravitelja, potom dekana Sibinjskog dekanata tijekom 14 godina te dekana Mitrovačkog dekanata 22 godine. Umirovljen je u ljeto 2006. godine. Anica Banović
