Molitveno bdijenje uoči primanja službi lektorata i akolitata

ĐAKOVO (TU) – U subotu 21. studenoga, zajednica Bogoslovnog sjemeništa u Đakovu održala je u sjemenišnoj kapeli molitveno bdijenje uoči primanja službi lektorata i akolitata. Molitvu su pripremili bogoslovi druge i pete godine, a molili su za subraću Vjeku Lončara, Antonia Pekića, Matu Slobođana i Florijana Zagorščaka.

Nakon liturgijskih čitanja od svetkovine Krista Kralja, poticajni nagovor uputio je vlč. dr. Ivica Raguž, profesor na KBF-u. Nagovor je temeljio na mislima iz knjige Duhovne vježbe sv. Ignacija Loyolskog o Kristu Kralju. Predavanje je bilo podijeljeno u dva dijela. U prvom dijelu prof. Raguž ukratko je sažeo Ignacijev nauk o „uporabi osjetila“ (applicatio sensuum), koji ima dvostruku ulogu: prvo, razmatrajući Kristov život svim osjetilma – koja su nam inače zapostavljena, tupa, ne doživljavamo njima više svijet ili su pak zagađena zlima ovoga svijeta – sama osjetila time postaju duhovna; drugo, uporaba osjetila u razmatranju Kristova života omogućuje da i duh postane osjetilan, jer za spoznaju Boga nije dovoljan samo duh (razum), nego je potrebno da i duh postane „osjetilan“, da „osjeća“ (sentir) samoga Boga. „Jer samo tko kuša, taj pravo zna što je ljubav Kristova“, naveo je prof. Raguž sv. Bernarda iz Clairvauxa.

U drugom dijelu, dr. Raguž pozvao je bogoslove da u ovom trenutku uporabe svoje osjetila u razmatranju Kristova kraljevstva prema sv. Ignaciju. Istaknuo je da je Igancijevo razmatranje prikladno ne samo za razumijevanje svetkovine Krista Kralja, nego ponajprije za kandidate za lektorat i akolitat, kao i za sve bogoslove i svećenike. Naime, sv. Ignacije stavlja razmatranje o Kristu Kralju u drugom tjednu duhovnih vježbi, a to je tjedan kada kandidat treba donijeti odluk, izbor u svojem životu. Razmatranje o Kristu Kralju pripravlja za odluku, odnosno, kako je istaknuo profesor, poziva sve nas da se „ne oglušimo“ na Kristov poziv. Štoviše, sv. Ignacije piše da se trebamo odazvati „presto y diligente“ – „spremno i brzo“. Dakle, potrebno je da budemo Kristovi „spremno i brzo“, a ne mlako i površeno, s oklijevanjem.

Razmatranje o Kristu Kralju podrazumijeva sljedeće: prvo, Krist Kralj želi „podvrgnuti“ cijeli svijet i sve neprijatelje (conquistar; 2 Kor 15, 25). Od bogoslova i svećenika se očekuje isto. Da oni sami budu podvrgnuti Kristu (lektori: da budu poučeni Kristovom riječju, Iv 6,46; akoliti: da budu prosvjetljeni Svjetlom i da nose Veličanstvo, Presv. oltarski sakrament), ali da potom zajedno s Kristom, „presto y diligente“, podvrgavaju ovaj svijet, sve duše Isusu Kristu; drugo, Krist Kralj traži nekoga tko će s njim (comigo, „sa mnom“) krenuti u taj pothvat. Traži da mu se pridružimo, jer bez nas ne može ostvariti svoje djelo. Krist je, nažalost, osamljen zbog našega nemara u tom pothvatu; treće, ići za Kristom Kraljem podrazumijeva „dijeliti s njim napore“ (trabajos). Tko je odlučio predati se Kristu, ne traži ugodu, ugađanje sebi (Rim 15, 3), nego rad, rad i rad, ugađati Kristu i drugomu. Do slave se dolazi samo naporom.

Potom je dr. Raguž nastavio upozoravajući kako se kao bogoslovi i svećenici možemo ponašati poput „kukavica“ (perverso caballero). Možemo biti „perverso caballero“: lijeni, mlaki, ugađati samo sebi, ne podvrgavati se Kristu i bližnjima. I na koncu, sv. Ignacije od bogoslova i svećenika očekuje dvije važne odluke, želimo li biti Kristovi vojnici, „caballeros“: „ponuditi cijelu svoju osobu za Krista“ (todas personas), ali radeći protiv sebe, „protiv sjetilnosti, protiv ljubavi puti i svijeta (amor carnal y mundano) te prinijeti žrtve veće cijene i veće vrijednosti“. Ne možeš biti, upozorio je dr. Raguž, Kristov ako ne radiš i „protiv sebe“, ali i ako nisi spreman na komparativ, na „mayor“, na ono što je teže, na žrtve, sve radi Krista Kralja. Tako jedino možemo biti zajedno s Kristom „konkvistadori“ ovoga svijeta.

Svoje je razmatranje dr. Raguž zaključio s jednom mišlju iz stare liturgije subđakonata. Naime, biskup je nekoć kandidate nazivao „excubitores“. To doslovno u prijevodu znači: „oni koji su došli iz kreveta“. Profesor je i kandidate za lektorat i akolitat nazvao „excubitores“: „Dosada ste možda bili u duhovnoj pidžami, sada ostavljate tu duhovnu pidžamu. Ulazite u službu Krista Kralja, postanete njegov vojnik, excubitor, caballero, da stavite na sebe njegov oklop, njegovu kacigu i njegov štit“. Antun Nikolić