OSIJEK (TU) – Svjetska molitvena osmina za jedinstvo kršćana nastavljena je u Osijeku 22. siječnja 2025. molitvenim okupljanjem na bogoslužju u Evangeličkoj crkvi koje je vodio i propovijedao dr. sc. Samir Vrabec, svećenik u evangeličkoj Crkvenoj općini Osijek. Ekumensko zajedništvo okupilo je predstavnike kršćanskih crkava (katolici, pravoslavni, reformirani, evangelici) koji su ušli u crkvu u svečanoj procesiji praćenoj pjesmom vjernika i kršćanskih zajednica uz orguljsku pratnju Gohar Karapetyan, kantorice evangeličke Crkvene općine Osijek.
„Večeras smo se okupili da molimo za vidljivo jedinstvo Crkve. Neka nas ova nakana povezuje sa svim kršćanima diljem svijeta ne samo u ovome tjednu već i tijekom cijele godine. Materijale SMO za jedinstvo kršćana 2025. pripremila je ekumenska samostanska zajednica koju čine braća i sestre iz različitih kršćanskih tradicija okupljena u samostanu Bose, pokrajina Pijemont u Italiji, biblijskim geslom (prema glavnom biblijskom tekstu): Vjeruješ li ovo? (Ivan 11, 17-27). Molitve i razmatranja ove godine, želeći obilježiti 1700. obljetnicu Nicejskoga sabora i Nicejskoga vjerovanja (325.-2025.), u žarište stavljaju pitanje koje Isus postavlja Marti u Ivanovom narativu o uskrišenju Lazarovu: Vjeruješ li ovo? (Iv 11, 26). U današnji peti dan SMO razmatramo članak vjere: I u Duha Svetoga, Gospodina i Životvorca“, kazao je Vrabec otvarajući slavlje i predvodeći liturgiju.
Bogoslužje s evangelicima ispunjeno je slavljenjem Trojedinoga Boga: zajedničkim pjevanjem (psalma i skladba iz evangeličke pjesmarice), molitvom koju je predmolio predvoditelj posebice zazivanjem Duha Svetoga (neka nam udahne život i otkrije ga; potakne nas na svjedočenje i služenje; neka Duh koji je ispunio apostole na dan Pedesetnice i preko nas donese svijetu ljubav uskrslog Krista), zatim čitanjima Božje riječi prema priručniku za Osminu petoga dana ekumenskoga slavljenja (Ezekiel 36, 24-28; Psalam 104, 24-25.27-29.33-34; Ivan 3, 4-8), u zajedničkom ispovijedanju vjere prema obrascu Nicejsko-carigradskoga vjerovanja, poticajnoj propovijedi i u zajedničkoj molitvi koju su predmolili predstavnici kršćanskih crkava te molitvom Gospodnjom.
Nakon pročitanog odlomka Ivanova evanđelja (Iv 3, 4-8), propovjednik Vrabec je promišljao o poslušanomu razgovoru Nikodema, učenoga farizeja, sa Isusom koji mu govori o „rođenju odozgor“ te razložio: „Nicejsko vjerovanje, koje se danas izgovara u mnogim crkvenim službama, ne nalazi se riječ po riječ u Bibliji; nego sažima Bibliju u njezinim temeljnim izjavama. Za kršćane svih denominacija to uključuje vjeru u Boga Stvoritelja, u njegova sina Isusa Krista i Duha Svetoga, kao i oproštenje grijeha, uskrsnuće mrtvih i vječni život. Ispovijest, dakle, odražava sadržaj vjere. Za zajednicu, ispovijest vjere može opisati zajednički temelj. No, važno je i da se svaki pojedinac zapita što ga zaista podržava u životu i u što se isplati pouzdati. Ponovno se roditi je teško i zamisliti, zapravo ne da je teško, već je nemoguće zamisliti: ‘Kako se čovjek može roditi kad je star? Zar može po drugi put ući u utrobu majke svoje i roditi se?’ Ne, to zaista nije moguće, i ne samo biološki. Kako čovjek sa svim doživljenim, sa svim što je učinio, sa svim što je propustio učiniti, kako takva osoba može početi iznova? I Isus ponovno odgovara, drugim riječima: ‘Ako se rodi od vode i Duha.’ Ovaj odgovor je ključan za naše kršćansko razumijevanje duhovnog i materijalnog života. Utrobe – maternice majki nose istovremeno duh života i vodu života. Dakle, za čovjeka i kršćane bez vode nema materijalnog rođenja i ponovnog duhovnog rođenja. Tijelo i duh su isprepleteni. Krštenje je mjesto gdje se događa novo stvorenje!… Ponovno rođenje kako bi se dosegnulo Kraljevstvo Božje ne dolazi po znanju ili nekom učenju, već po vjeri“, pojasnio je dr. Vrabec te zaključio: „Umjesto daljnjeg propovijedanja prepuštam vam u promišljanje pitanja koja se za današnji dan nalaze u materijalima za našu ovogodišnju ekumensku osminu i glase: Duh Božji svaki dan obnavlja lice zemlje – surađujem li s njime u obnovi stvorenja? Koji su razlozi radosti u osobnom životu i u kakvom su odnosu s Duhom Svetim? Gdje vidimo Duha Svetoga na djelu u prevladavanju naših podjela i našem hodu prema dubljemu jedinstvu? I, kako možemo, mi surađivati u njegovom djelovanju?”
Riječ predstavnika kršćanskih crkava
Nakon zajedničke molitve i svečanog blagoslova na bogoslužju, domaćin Vrabec je ponaosob pozdravio dragu ekumensku zajednicu te su poslušani pozdravi i nagovori predstavnika kršćanskih crkava. Između duhovnih poticaja govornika Božji puk je pjevao „Kriste Kralju, mir i jedinstvo podaj Crkvi svojoj kršćanskoj!“
Péter Szenn, biskup Reformirane kršćanske kalvinske Crkve u RH, pozdravio je lijepo zajedništvo Osmine u Osijeku vođeno Duhom Svetim i osvrćući se na Božju riječ naglasio važnost rođenja od Duha kazavši: „Ne trebamo se čuditi što u ovomu svijetu neke stvari vidimo i ne razumijemo, ne znamo, no to što za nas Bog čini, radi, mi mu potpuno vjerujemo i vjerom potvrđujemo da je On takav kakvomu smo molili u Nicijskom vjerovanju“. Ukazao je na „zamke“ u koje vjerujući može upasti intektualizirajući poput „Nikodema koji je pitao, ali nije razumio što mu Isus govori“ te naglasio: „Mi smo narod Novoga zavjeta, narod Evanđelja koji slijedimo ono što Gospodin Isus nama u Evanđelju daje. Mi smo nositelji tog nasljeđa i što nam se u životu, nekada kao breme, događa u Radosnoj vijesti, te donosi radost u prvobitnom susretu s Bogom koji nam se savršeno daje i očekuje nas u prepoznavanju. Neka nas dragi Bog blagoslovi i ovo što u Molitvenoj osmini primamo neka nas to hrani, ne samo sada, nego do kraja da budemo jedno s njim u duhu Isusovih riječi: Ja sam Put, Istina i Život.“
U ime Katoličke Crkve nazočne Osmini pozdravio je vlč. Domagoj Brkić, župni vikar konkatedralne Župe sv. Petra i Pavla, koji je istaknuo kako geslo Osmine Vjeruješ li ovo? odnosi na Isusovo pitanje i potiče na promišljanje o istini uskrsnuća, ali i o tome što je baš ekumenski sabor promišljao i o zajedničkomu datumu Uskrsa za sve crkve. „Raduje nas što ćemo ove godine svi kršćani (Istočna i Zapadna Crkva) slaviti Uskrs u nedjelju 20. travnja. Kako je to papa Franjo rekao, ove godine je to slučaj po Božjoj providnosti, ali molimo da poslije 2025. godine to postane trajno da bismo i na taj način svijetu pokazivali vidljivi znak da je Isus uskrsnuo i da je među nama“, kazao je Brkić te podijelio osobno sjećanje na studij teologije kada je na trećoj godini slušao o Presvetom Trojstvu i „prof. dr. Ivica Raguž je pojasnio kako je u vrijeme Nicejskoga sabora 325. godine bila najveća kriza u povijesti Crkve – kriza vjere“.
„Tek šačica biskupa pristala je uz ovo što mi danas ispovijedamo u Vjerovanju da je Isus istobitan s Ocem. Ili, kako je papa Benedikt XVI. lijepo objasnio Isusove riječi da je on Božji Sin, da to nije metafora… već je Isus naš Put – da u njega možemo položiti svoju vjeru i svoju nadu da ćemo po njemu susresti našeg nebeskog Oca. Mnogi su biskupi u to vrijeme Sabora otpali od vjere, nisu prihvatili ove riječi Nicejskoga sabora. Vidimo, unatoč malobrojnosti, baš zato što Duh Sveti vodi Crkvu, ova je istina postala pravilo naše vjere. Danas se to čini kao nešto što se podrazumijeva (dok molimo Vjerovanje). Budimo danas i u ove dane zahvalni za one koji su puno prije nas nama posvijetlili Isusov nauk. Ostaje zadaća da i mi u našemu vremenu današnjim i budućim generacijama malo više svojim jedinstvom posvijestimo Isusov lik i Isusovo srce! Jer Isus nam jasno daje do znanja da pitanjem koje on postavlja Marti, njezin odgovor ne sadrži prihvaćanje neke teorije, nego da svojim životom i svojim srcem pristanem uz Isusov put, njegove riječi i djela. Kršćanska vjera uvijek traži da se utjelovi, bude prisutna na vidljiv način. Dao Bog da po molitvama i ovim susretima jedinstvo među nama postane vidljivo. Bog naziva blagoslovljenima one, ne koji mole, koji jedinstvo konkretno provode.“
Jerej Goran Todorović, paroh bjelobrdski, pozdravio je sabrane u ime Srpske Pravoslavne Crkve i episkopa osječkopoljskog i baranjskog Heruvima pozdravom „Krist je među nama!“ i blagoslovom episkopa sa „dubokim osjećanjem ljubavi bratske ljubavi sudjelovanja u Osmini“. „Ove godine razmišljamo o Kristovim riječima upućenim Marti Vjeruješ li ovo? (Iv 11,26), o riječima koje nas prožimlju i pozivaju na duboko preispitivanje naše vjere. Ovaj poziv na vjeru, upućen u kontekstu Lazarevog uskrsnuća, otkriva nam bit kršćanske nade – pobjedu nad smrću kroz vjeru u Krista. Ova vjera nije samo intelektualno prihvaćanje dogmi, već živa i djelatna sila koja nas povezuje sa Bogom i uzajamno. Upravo ta vjera je temelj našega jedinstva i zajedništva“, kazao je jerej Todorović te razložio kako „jedinstvo o kojemu često govorimo i za koje molimo, nije samo vanjska organizacijska struktura, već ponajprije duhovno stanje srca; jedinstvo u Kristu nadilazi sve ljudske podjele i granice“.
„Kao što jedna loza rađa mnogo grozdova, tako i mi, kršteni u ime Kristovo, trebamo biti jedno Tijelo, jedan Duh, jedna nada. Tako zajedništvo proizlazi iz tog jedinstva, a to je život u ljubavi, međusobnom poštovanju i razumijevanju. To je spremnost da nosimo bremena jedni drugih, da se radujemo s onima koji se raduju i plačemo s uplakanima. Zajedništvo je svjedočanstvo naše vjere svijetu u ljubavi, jer po tome će nas poznati da smo Kristovi (Iv 13, 35). Kako dolazimo do jedinstva? Put do jedinstva je put: pokajanja, smirenja, dijaloga i vjere u Uskrslog Krista. To je put preispitivanja vlastitih stavova i spremnosti čuti i razumjeti drugoga. To je put molitve – jer samo Bog može sjediniti ono što je ljudska slabost razdvojila. To je put ljubavi – jer ljubav je veza savršenstva (Kol 3, 14). Obilježavamo ove godine 1700 godina od Nicejskog sabora i sjećamo se napora crkvenih otaca za očuvanjem jedinstva vjere i borbi protiv hereze. Njihov primjer nas podsjeća na važnost kako vjerujemo, ali i na potrebu za dijalogom i razumijevanjem. Pitanje Vjeruješ li ovo?, postavljeno je i nama danas. Vjerujemo li, zaista, da je Krist Sin Božji, uskrsli Gospodin koji je pobijedio smrt, našeg posljednjeg i najvećeg neprijatelja i koji je svima nama otvorio vrata za ulazak u Kraljevstvo Božje? Ako vjerujemo, onda smo pozvani živjeti tu vjeru, svjedočiti jedinstvo i zajedništvo, graditi mostove ljubavi i razumijevanja među kršćanima. Neka nas molitvena Osmina potakne na dublje razmišljanje o našoj vjeri i na još usrdniju molitvu za jedinstvo svih kršćana, na slavu Božju i na dobro svih ljudi“, razložio je jerej Todorović i zahvalio za bratsku ljubav.
U zajedništvu SMO kod evangelika su pribivali: preč. Alojz Kovaček, župnik katoličke Župe sv. Ćirila i Metoda, sl.ap., i dekan Osječkog istočnog dekanata, Darko Turšić, župnik Reformirane kršćanske kalvinske crkvene općine u Kotlini i tajnik Ekumenske koordinacije Osječke regije, Katica Krček, voditeljica Katoličke laičke zajednice „Molitva i Riječ“ u Osijeku, Ana Slaćanac, predsjednica Ekumenskog foruma europskih kršćanki, Brigita Hengl, voditeljica osječkog ogranka Svjetskog molitvenog dana, i Katolička udruga „Veronikin rubac“ s predstavnicom Nevenkom Špoljarić. Spomenute je posebno pozdravio domaćin Vrabec te naposljetku ekumenskoga zajedništva, zaključenog riječima psalmista Čuvao Gospodin naš izlazak i povratak odsada dovijeka, pozvao je na agape uz trpezu u dvorani Evangeličke crkvene općine. Zajedništvo u crkvi zaključeno je zajedničkim pjevanjem Gospodinu. Nevenka Špoljarić
