OSIJEK (TU) – Predvođeni mons. Ivanom Ćurićem, pomoćnim biskupom đakovačko-osječkim, vjernici u osječkoj konkatedrali i Župi sv. Petra i Pavla na svetkovinu su Blagovijesti, 25. ožujka 2022. sudjelovali u misnom slavlju i činu posvete Bezgrješnom Srcu Marijinu cijeloga čovječanstva, na poseban način Rusije i Ukrajine. Time su se odazvali pozivu pape Franje te molili za mir u zajedništvu s njim, mjesnim nadbiskupom Đurom te biskupima cijeloga svijeta, kao i s braćom svećenicima te redovnicima, redovnicama i sveukupnim Božjim narodom. Uz biskupa je koncelebrirao mons. Adam Bernatović, župnik a posluživao je đakon Nikola Klemen.
Istaknuvši da se taj čin vrši istovremeno u vatikanskoj bazilici gdje je predvodi Sveti Otac, biskup Ćurić je pozvao vjernike da usmjere svoju pozornost prema Presvetoj Bogorodici, započevši molitvu posvete u koju se okupljena zajednica uključila molitvenim zapjevom: „Mira daj srcima, mira obiteljima, mira narodima, mira cijelom svijetu!”
Iz homilije biskupa Ćurića
Biskup je na početku rekao kako današnja liturgijska čitanja potiču na bolje razumijevanje Božjeg spasenjskog plana ljudi. „Poslije prvoga ljudskog grijeha, poslije tog prvog nesretnog pokušaja da čovjek bude i živi bez Boga, Bog je u stalnoj potrazi za čovjekom. ‘Adame, gdje si?’, pita Bog čovjeka“, napomenuo je biskup spomenuvši taj Božji navještaj spasenja po riječima proroka iz 1. čitanja: „Evo vam znaka..! Djevica će začeti i roditi Sina.” Govoreći o tom Otajstvu očitovanu u Isusu, naglasio je kako je ono započelo u „spasonosnom dijalogu Boga i čovjeka, u događaju navještenja i Marijina prihvaćanja: Neka mi bude po tvojoj riječi!“
Zatim je nastavio: „U Marijinu pristanku i prihvaćanju Božje volje pokazuje se i ona temeljna istina da sam Isus svoje poslanje očitovao kao vršenje Očeve volje. O tom smo slušali u drugom misnom čitanju: ‘Krist ulazeći u svijet veli: Žrtva i prinos ne mile ti se, nego si mi tijelo pripravio; … rekoh: Evo dolazim!… vršiti, Bože, volju tvoju’.” Uklapajući Mariju u smišljeni plan spasenja biskup Ćurić je podsjetio kako: „I onda, kako nam to starozavjetne knjige prikazuju, kad je sve cvalo u pravednosti, blagostanju i pobožnosti, ali i onda kad se preko Izraelskoga naroda prelamala oštrica zla, nevjere, otpada i grijeha, i pojedinačnih i zajedničkih, … kad se moglo lako zaključiti da je zlo nadmoćno prevladalo; da ih je Bog napustio … On je, u neprolaznoj snazi svoje promisli, sve vodio prema događaju kad je preuzeo našu narav i postao čovjekom. On, jedini, pravi i vječni Bog u Djevici Mariji postaje bliski Bog, zapravo – jedan od nas, da nas privuče Bogu i da na nas razlije snagu svoga spasenja.“
Povezujući to sa današnjicom, biskup Ćurić je rekao: „Ta duboka otajstva današnje svetkovine, dotiču nas u vremenu ponovnih strašnih ratnih stradanja, nedavno ovdje, na našem tlu, a danas u Ukrajini, a ne zaboravimo – i u još mnogim drugim dijelovima svijeta. S nevjericom, ali i s realizmom gledamo u oči istini prošlosti i sadašnjosti našega svijeta, kako to snažno izriče jedan duhovni pisac kad veli: ‘Ljudska je povijest povijest ratovanja.’ A potom nadodaje: ‘Oružane ratove smjenjuju oni naizgled manje okrutni, s naizgled manje žrtava. Kamo god pogledamo, posvuda su ratovi protiv temeljnih životnih istina i vrijednosti, protiv smisla, protiv ljudskog dostojanstva i dostojanstva obitelji. Posvuda su žrtve: živi a beživotni’.“ (S. Lice)
Govoreći o ostvarenju mira, biskup Ćurić je istaknuo: „Isus je donio svoj mir, svoje spasenje do kojeg nalazi put jedino Njegova ljubav, i naš odgovor – poput Marijina – da se djelima ljubavi odupremo sukobima, ratovima i svakom zlu. Da čeznemo za nadahnućem koje nije površno, koristoljubivo i nepravedno, već izvire iz biblijske ‘mudrosti odozgor’, a ona je ‘ponajprije čista, zatim mirotvorna, milostiva, poučljiva, puna milosrđa i dobrih plodova’.“ Svoju je homiliju završio riječima: „Tim nadahnućem obnavljamo svoja srca i danas molimo za snagu vjere, za dar ljubavi i za dar srca iskrene sućuti koja se pretače u korake solidarnosti, danas osobito prema narodu Ukrajine, srca koje ni u čem ne razara mržnja, jer dopušta da ga grije zajedništvo i blizina Kristova srca i snaga majčinske ljubavi Marijina Srca.“
Liturgijsko pjevanje animirao je Mješoviti konkatedralni zbor pod vodstvom s. Branke Čutura, uz orguljsku pratnju Dalibora Ratića.
Biskup Ćurić je na kraju mise podsjetio na „fatimska nadahnuća“ današnjeg Čina posvete, spomen dosadašnjih posveta koje su učinili pape Pio XII. (1942.), sv. Pavao VI. i sv. Ivan Pavao II. te sa vjernicima otpjeva hodočasnički fatimski zaziv: „Ave Maria!“ Marko Grgić
