VINKOVCI (TU) – U Župi sv. Euzebija i Poliona mučenika u Vinkovcima, u srijedu, 12. ožujka 2025. g. održana je kateheza za roditelje krizmanika 1. i 2. razreda srednje škole. Tema katehetskog susreta bila je „Molitva kao dio osobnosti”, a susret je vodio mr. Stjepan Matezović, duhovnik Bogoslovnog sjemeništa u Đakovu.
Predavanje je započelo sa ključnim pitanjem: „Što je molitva i kako moliti”. Duhovnik je iskazao uvjerenje kako se ovo pitanje pojavilo barem jedanput u životu svakog roditelja te istaknuo kako je idealno vrijeme za pronalazak odgovora upravo korizmeno vrijeme.
Mr. Matezović je ukazao je kako je čovjek pozvan uzdići lice prema Bogu, usmjeriti pogled prema križu ili kipu Krista, Blažene Djevice Marije ili nekog sveca. To je važno kako bi čovjek mogao postati svjestan Božje prisutnosti. Na taj način on postaje sposoban iskazati zahvalnost i sreću kako u dobrim, tako i u lošim trenutcima svoga života. Tako se rađa jedna zdrava molitva, kao povlašteni razgovor s Bogom.
Nadalje, duhovnik Matezović ističe kako se jedan roditelj ponekad kao odrasla osoba zna pitati koliko mu je kao djetetu bilo razjašnjena činjenica da je obitelj prva škola molitve. Važno je znati da je Bog od početka stvaranja ovu istinu upisao u narav obitelji. Ona je prva stanica molitve gdje ljudi i djeca poduzimaju prve korake odnosa s Bogom. Citirajući svetog Ignacija, duhovnik je rekao kako je čovjek stvoren da Boga hvali, štuje, da mu služi kako bi postigao spasenje, a sve ostalo na Zemlji čovjeku je povjereno kao pomoć u ostvarenju toga cilja. Čovjek je taj koji ima sva sredstva da postigne jedno jedino za njega važno poslanje, a to je spasenje. To je, jednako tako svrha očinstva i majčinstva gdje roditelji usmjeravaju prema spasenju druge povjerene živote, a to su životi njihove djece koju im je Bog darovao. Kada bi se roditelj više molio i djeca bi bila drugačija u smislu da se uistinu svjedoči obitelji kao prvoj školi molitve, stvorenoj od postanka svijeta.
Duhovnik je ukazao i na krize koje se događaju unutar obitelji. One se događaju upravo zbog nereda koji se dogodio u strukturi autoriteta kako u društvu, tako i u obitelji. Činjenica je da muž više nije autoritet. Dogodio se nered u odnosu muškarca i žene jer je žena već u početku stvaranja odbila biti žena, a muškarac je postao „mlakonja” u ispunjavanju poslanja da zaštiti ženu i obitelj. Današnji svijet ide u korak odvajanja od autoriteta. Muškarac i žena ne žive više kao osobe koje hvale i štuju Boga da spase svoje duše i duše onih koji su im povjereni. Žena je u početku rekla da ne želi živjeti na način kako joj je Bog namijenio. Ona želi svoj put. Prvotna svrha muškarca je da zaštiti obitelj. Žena je rekla da ne želi biti pod autoritetom muža, a muškarac je postao manje sposoban voljeti ženu onako kako Krist ljubo svoju Crkvu.
U neredu strukture prvog čovjeka kriju se dva prokletstva koja se i danas žive: „Evino i Adamovo prokletstvo”- rekao je mr. Matezović. Evino prokletstvo nalazi se u njezinoj težnji da je htjela biti kao Bog. Postoje dvije stvari u kojoj se to prokletstvo očituje. Prva stvar je to da je ženi teže biti daleko od muža, a druga je težnja za kontrolom. Ipak to žena promatra kao teret i za to traži krivca. Obično taj krivac bude ona osoba koja joj je najbliža u njezinoj svakodnevici. Muža boli to Evino prokletstvo.
Adamovo prokletstvo pokazuje se u tome da muškarac ima neprestani strah od osjećaja neodgovornosti i on s time živi. Nadalje, muškarac osjeća kako mora raditi u znoju i patnji. Taj teret nosi zbog onog osjećaja straha od neodgovornosti. Zato nezaposleni muškarac uvijek osjeća taj teret kada je nezaposlen, a posebno kada ta nezaposlenost nije nastala njegovom krivicom.
Zato duhovnik Matezović ukazuje na važnost obnove božanske milosti. Ističe kako su mnogi sveci izrekli da opstaje ona obitelj koja zajedno moli. Kristovom milošću čovjek se bori protiv ovih navedenih prokletstava. Suprug koji moli sa svojom suprugom imat će snage razumjeti da ga ta žena treba uza se. Žena koja moli sa svojim mužem trudit će se osluškivati ga i slušati što joj on govori, koji su njegovi strahovi, neuspjesi i znat će se zaustaviti u opterećivanju s pitanjima i govorom kada vidi da je opterećen.
Čovjek svojom molitvom u sebi obnavlja božansku milost i opet postaje u mogućnosti da Boga hvali i proslavlja. To je milost koja čovjeku daje snagu da se žrtvuje. Zato duhovnik Matezović ističe važnost nedjeljne euharistije jer upravo kroz svetu pričest čovjek nasljeduje primjer Krista koji je čovjeku darovao samoga Sebe u njegovoj nesretnoj svakodnevici.
Duhovnik je napomenuo kako molitva ne smije biti promatrana kao nešto što se mora. Čovjek nije pozvan na molitvu zato što mora nego da pokaže ljepotu koju život s Bogom donosi, a ta ljepota nekada se nalazi u žrtvi i u križu.
Na kraju je pozvao roditelje da svatko sebi u miru pronađe odgovore na četiri pitanja: „Što je za mene molitva?”; „Koja je najdraža molitva moga supruga?”; „Koje su tri svrhe kršćanske ženidbe? i „Koja je naša najdraža zajednička molitva?“ Ako čovjek ima pravi odgovor na ta pitanja, on je na dobrom putu zaključio je katehezu mr. Matezović. Antonio Pekić
