Jubilejska godina otvorena u osječkoj konkatedrali
OSIJEK (TU) – FOTOGALERIJA 1 – FOTOGALERIJA 2 – „U zajedništvu sa sveopćom Crkvom, dok slavimo Očevu ljubav, koja se očituje u tijelu Riječi postale čovjekom i u znaku križa, sidru spasenja, svečano otvaramo Jubilejsku godinu za Crkvu đakovačko-osječku, sabrani večeras u njezinu susjedištu, gradu Osijeku“, rekao je u nedjelju, 29. prosinca 2024. đakovačko-osječki nadbiskup 
metropolit Đuro Hranić započinjući obred otvorenja Jubilejske godine i postajnu liturgiju u kapucinskoj crkvi sv. Jakova u Osijeku. Suslavio je pomoćni biskup đakovačko-osječki Ivan Ćurić, dekan Osječkog istočnog dekanata Alojz Kovaček, gvardijan kapucinskog samostana u Osijeku fra Juro Šimić, konkatedralni župnik Matej Glavica i drugi svećenici u gradu Osijeku. Liturgijsko pjevanje animirao je Mješoviti konkatedalni zbor, a posluživali su bogoslovi đakovačkog sjemeništa i ministranti konkatedralne župe.
Utjelovljeni Sin Božji, raspet na križu, mjera je Božje ljubavi prema čovjeku
Evanđelje tijekom postajne liturgije navijestio je konkatedralni župni vikar Domagoj Brkić, a potom su pročitani ulomci iz Bule proglašenja Redovitoga jubileja Svete godine 2025. Spes non confundit – Nada ne razočarava pape Franje te iz pastirskoga pisma biskupa HBK-a i BK BiH-a Na kršćanskim temeljima, u zajedništvu Crkve, hodočasnici nade. Uslijedilo je formiranje procesije na čelu koje je bio križ, a koja se uz pjevane litanije Svih svetih i božićne pjesme uputila sjevernim vratima konkatedrale. Prije ulaza u konkatedralu nadbiskup i okupljeni vjernici sudjelovali su u čašćenju križa, a potom su se, ušavši u konkatedralu, uputili prema krstionici gdje je nadbiskup blagoslovio vodu i poškropio okupljene vjernike. Uslijedio je nastavak misnoga slavlja o blagdanu Svete Obitelji. Ulomak iz 
Lukina evanđelja navijestio je mr. Stjepan Matezović, duhovnik đakovačkog Bogoslovnog sjemeništa.
U svojoj homiliji – pozdravljajući biskupa, svećenike dijecezanske i redovničke te prisutne redovnice, među kojima i provincijalnu poglavaricu Marijinih sestara čudotvorne medaljice, s. Samuelu Markanović – nadbiskup 
Đuro podsjetio je kako Crkva svakih 25 godina poziva vjernike da se zaustave nad otajstvom po kojemu je čitava ljudska povijest podijeljena na godine prije i poslije Kristova utjelovljenja te naglasio kako je Bog u Isusu Kristu potpuno uronio u našu ljudsku stvarnost. Govorio je zatim o važnosti, dostojanstvu i svetosti braka i obitelji te se osvrnuo na geslo Redovitog jubileja „Hodočasnici nade“ i rekao: „Utjelovljeni Sin Božji, 
raspet na križu, mjera je Božje ljubavi prema čovjeku i najjasnija te najsnažnija riječ Crkvi i cijelom svijetu. Novost njegova života u nama, naše nadanje te pouzdanje u njega, očituje se u našem vjerničkom životu, koji započinje krštenjem, razvija se u otvorenosti i suradnji s Božjom milošću te se trajno obnavlja po djelovanju Duha Svetoga u nama.“
125. obljetnica crkve podignute na ponos cijeloga grada Osijeka
Nadbiskup Đuro zatim je naglasio još jedan važan spomen za vjernike grada Osijeka i župljane konkatedralne župe: „To je jubilej 125. obljetnice posvete ove crkve apostolskih prvaka, sv. Petra i Pavla, podignute na ponos cijeloga grada Osijeka, a posvećene 20. svibnja 1900. Jubilejska je bila godina njezine posvete te su se i sve njezine kasnije spomen-obljetnice s lakoćom uklapale i povezivale s ozračjem i porukama jubilejskih slavlja. 
Učinit ćemo to i u prigodi ovoga Jubileja, što ga s cijelom Crkvom danas otvaramo, kao što smo to učinili i o slavlju prethodnoga, Velikoga jubileja 2000., kad smo, upravo na 100. obljetnicu posvete ove župne crkve, koja je od 2008. godine urešena i dostojanstvom konkatedrale, 20. svibnja 2000. godine, sa svim biskupima tadašnje Zagrebačke ili Hrvatsko-slavonske metropolije, ovdje slavili i 
Biskupijski euharistijski kongres. Bio je to velik događaj, označen, prije svega, pozivom na obnovu razumijevanja, prihvaćanja i svjedočenja kršćanske vjere i krsnoga poziva, kad nas je predsjedatelj, tada dijecezanski biskup Marin, u homiliji mudro poticao: Nakon ovih slavlja razići ćemo se, svatko na svoje radno mjesto da nastavimo ispunjavati svoje poslanje. Ostat će ovdje ova velebna crkva (…) koja će nam, 
dok izgrađujemo našu (živu) Crkvu i našu domovinu, svojim zvonikom upućivati pogled prema nebu, prema konačnom odredištu, tamo gdje ćemo licem u lice gledati onoga koji je „Krist jučer, danas i uvijeke“ – Alfa i Omega, koga ispovijedamo riječima: „Ti si Krist – za nas i za sve ljude.“
„Usidriti“ se u Isusu, njemu hodočastiti nadom
„Isus Krist je temeljni kamen, na kojemu gradimo svoj osobni, obiteljski i crkveni život. Na tom temelju Crkva s nadom gleda u budućnost“, rekao je župnik Glavica citirajući riječi biskupa Strossmayera izgovorene na dan posvete konkatedrale. „Hodeći u našu konkatedralu na svečanost otvorenja Jubileja vjerujem da je i svatko od nas obnovio krsnu vjeru i privrženost Kristu, temeljnom kamenu. Smjerajući pak prema budućnosti, 
tom novom svijetu za kojega smo odgovorni, potrebna nam je krepost nade. Dao nam Gospodin da kroz Jubilejsku godinu obnovimo kršćansku nadu s Kristom utemeljenu… Jubilej koji smo započeli želi nam da iznova obnovimo vjeru i povjerenje, i svijest i sigurnost, kako je samo u Kristu temelj i sidro nade. Poželio bih nam svima godinu u kojoj ćemo se „usidriti“ u Isusu, k njemu hodočastiti nadom u ovu oprosnu crkvu o 125. godini njezine posvete 
i od njega se vraćati u svoje obitelji graditi bolji svijet“, rekao je župnik te zahvaljujući prisutnim nad/biskupima za predvođenje slavlja, poručio: „I vaša zajednička prisutnost očituje važnost Jubilejske godine u konkatedrali slavljenici. Dobro nam svi došli, iznova se ovdje vraćali kroz Jubilejsku godinu – tragajući za Kristom“.
Zaključujući misno slavlje đakovačko-osječki nadbiskup metropolit uputio je kako se u konkatedrali 
nalazi kameni križ koji je pratio njezinu posvetu te je rekao: „S obzirom da ne možemo nositi taj kameni križ – a on bi bio najznakovitiji – donijeli smo ovdje križ koji će nas sve kao hodočasnike nade dočekivati u ovoj crkvi. Kroz čitavu Jubilejsku godinu on će ovdje biti izložen i pred njim ćemo moliti od Gospodina oprost za sebe i za druge. Rado dolazimo pred taj križ, molimo oproštenje i svoje povjerenje, svoju nadu stavimo u Krista Gospodina. On nas jedini nikada neće iznevjeriti. On nas uvijek ljubi, uvijek dočekuje raširenih ruku. On nam s križa progovara koja je mjera Očeve ljubavi za nas.“
M. Kuveždanin / foto: M. Kuveždanin/D. Kerovec
