OSIJEK (TU) – „Roberte, od Boga si izabran. Sve ostalo što se događalo s tobom i oko tebe – prst je Božji. Naum Božji. Uvijek budi svjestan toga, Isusovih riječi: Ne izabraste vi mene, nego ja izabrah vas i postavih vas da idete i rod donosite… da ljubite jedni druge. Ta svijest da si izabranik Božji upravit će korake tvoga svećeničkog života u kreposti poniznosti, onoj o kojoj govori sv. Pavao – milošću Božjom jesam što jesam“, rekao je vlč. Ivan Vidaković, župnik osječke Župe sv. Mihaela arkanđela, pozdravljajući uime župne zajednice mladomisnika – vlč. Roberta Erka – koji je 11. srpnja 2021., u svojoj rodnoj osječkoj Župi sv. Mihaela arkanđela u Tvrđi, pod svojim mladomisničkim geslom „…da vjerujući imamo život u imenu Njegovu!“ (usp. Iv 20, 32) proslavio mladu misu.
Slavlje mlade mise započelo je procesijom od župnoga dvora do crkve, koju je pratilo svečano liturgijsko pjevanje Mješovitog zbora ove župe pod vodstvom Anđele Čačić, uz orguljsku pratnju Ane Pećar. Uz mladomisnika i njegova župnika, u koncelebraciji je bio i domaći sin župe, koji je svoju mladu misu proslavio prije 48 godina – mons. Stjepan Belobrajdić; zatim propovjednik mladomisničkog misnog slavlja – vlč. Matej Perić, župni vikar Župe sv. Ćirila i Metoda u Osijeku; propovjednik na duhovnoj pripravi i župnik župe Bošnjaci, gdje je vlč. Robert obavljao đakonski praktikum – preč. Josip Filipović; vicerektor Bogoslovnog sjemeništa vlč. Krešimir Čutura; ekonom Sjemeništa, preč. Mato Gašparović, mladomisnici Bruno Diklić, Krešimir Iljazović i Marko Obradović te ostali svećenici. U svečanoj asistenciji bili su Bogoslovni bogoslovnog sjemeništa u Đakovu, a ceremonijar je bio bogoslov Matej Krešo.
Ćuti u srcu glas svoje majke i blagoslov nebeske Majke
Nakon blagoslovnih riječi oca Zvonimira svome sinu, izrečenih ispred glavnog oltara pred cijelom župnom i vjerničkom zajednicom, uslijedio je pozdrav domaćeg župnika. Vlč. Vidaković u ovoj je župi vlč. Roberta krstio i pričestio, vlč. Robert od trećega je razreda osnovne škole kao ministrant posluživao kod oltara te je ovdje primio i sakrament potvrde, a 2015. godine otišao je u Bogoslovno sjemenište u Đakovo. Župnik Vidaković prisjetio se svoje mlade mise prije 45 godina i poticaja, savjeta koji su dolazili kroz različite duhovne nagovore – da svaki svećenik u svom svećeničkom životu treba odgojiti barem jedno duhovno zvanje, svećenika koji će nastaviti njegovo djelovanje i svećenički život – svoga nasljednika.
Župnik je zatim podsjetio i na mladomisnikovu majku Mandu, koja je preminula prije tri godine te rekao: „Sada već teče treća godina bez nje. A znaš kako te je voljela, svoga Robija, i željela da budeš to što danas jesi. Neke stvari u životu ne možeš vidjeti okom, ne možeš čuti uhom, ne možeš dodirnuti rukom, možeš oćutjeti samo srcem. U svim danima svoga svećeničkog života, i onda kada ostaneš 
možda sam, možda i bez razumijevanja najbližih suradnika, možda čak i nekih prijatelja, ćuti u srcu glas svoje majke i blagoslov naše nebeske majke Marije. Ne boj se Robi! Majčinski blagoslov i jedne i druge majke neće izostati. Neka te Bog blagoslovi! Ako ti je možda i kanula suza u oko, neka je – a sada ispuni svoje srce radošću, uziđi na oltar naše crkve i moli za svoj narod – Božji narod!“
Vlč. Robert potom je znakom križa započeo svečano misno slavlje, koje su svojim sudjelovanjem u liturgijskim čitanjima, pjevanjem molitve vjernika i prikaznom procesijom uveličali župljani i mladi ove župe te prijatelji mladomisnika, a evanđelje je navijestio vlč. Diklić.
Sveta indiferentnost
Naglašavajući da „nema života bez zadatka, nema osobe bez talenata i nema trenutka bez poziva“, propovjednik Perić u svojoj je homiliji rekao: „Isus kada šalje ne govori kako i koliko treba uspjeti, ne govori koja je mjerna jedinica za uspjeh, nego šalje učenike da propovijedaju obraćenje. Ne daje norme, ne daje brojeve, ciljeve, nego samo zadatak za koji se trebaju truditi, nastojati i boriti. Ne govori koliko je 
radno vrijeme, koliko ljudi moraju obratiti, kakvi su njihovi radni zadaci – samo ih šalje raditi.“ Zatim je pojasnio: „Isus djeluje indiferentno prema tome što će postići, pa čak možda i prema tome kako će postići, i time im želi poručiti da i oni trebaju biti indiferentni. Ne u smislu apatije, bezosjećajnosti, nezainteresiranosti – nego u smislu mira i vjere u Boga, povjerenja da je tu s njima što god se dogodilo, na što god nabasali, On 
je tu s njima.“
Razlažući da je „Božji čovjek dužan govoriti i kada se ljudima to sviđa i kada im se ne sviđa“, vlč. Perić je naglasio: „Bog nas poziva, Bog nas odabire i bez obzira na sve moramo biti i nastaviti s Njim i kadʾ je vruće, i kadʾ je hladno, i kadʾ je mrak, i kadʾ je dan, i kadʾ je dosadno, i kadʾ je jednolično, i kadʾ zapinje, i 
kadʾ nam prijete, i kadʾ nam zabranjuju, i kadʾ nas napadaju, i kadʾ se čini da se naši čini ne sviđaju drugima, uvijek ustrajati – to je svećeništvo, to je biti Kristov, to je biti apostol! Biti indiferentan, vjerovati Bogu znajući da je tu uz mene, sa mnom, pored mene – koliko god prepreka preda mnom bilo, što god zapelo, gdje god se spotaknuo – tu je pored mene i podići će me… Taj stav jedini je stav koji može dati istinski pravi mir i radost, ta sveta indiferentnost je najviše oslobađajući stav koji možemo imati na ovome svijetu… Ne biti ovisan o tome kako se stvari odvijaju, kakav je svijet oko nas ili što se oko nas događa, nego biti istinski nepomućeni, svjesni da ne ovisi sve o nama, o tome što mi činimo i kako činimo – nego ovisi, u krajnjem slučaju, najviše o Bogu.“
Vlč. Perić mladomisniku je poručio: „Dragi Roberte, uvijek budi svjestan činjenice da te je Gospodin odabrao, pozvao, i da te šalje. Šalje te u svijet i to ti je velika odgovornost, šalje te da činiš velika djela. Morat ćeš činiti mnoge stvari koje voliš i želiš, ali bit će i onih stvari koje ćeš činiti jer moraš. Ali nikada nemoj zaboraviti – sačuvaj onu svetu indiferentnost, svjestan da mnogo toga ne ovisi o tebi, nego o Gospodinu. I na put na koji te šalje ne nosi ništa – ni kruha, ni torbe, ni novca o pojasu. Nemoj nositi ništa – ponesi samo Gospodina – bit će ti više nego dovoljan.“
Zahvalna molitva, istina i pravednost
Na kraju mise mladomisnik je rekao kako je „zahvalna molitva najljepša molitva“ te da je ovom euharistijom Bogu zahvalio što ga je doveo do svoga oltara, ali i za ljude koje mu je stavio na životni put. Posebno je zahvalio svome ocu za svaki trud i žrtvu koju je morao podnijeti sam, izražavajući vjeru da se njegova pokojna majka raduje s nebeskom Crkvom i da je ponosna na obojicu. Zahvalio je župniku Ivanu koji ga je oduševio za svećenički poziv te ga svojim primjerom naučio da ide putem istine i pravednosti, makar mu zbog toga bilo i teže. Zahvalu je uputio i ostatku svoje obitelji, legama i legicama na koje je uvijek mogao računati, prisutnim svećenicima, odgojiteljima đakovačkog Bogoslovnog sjemeništa te bogoslovima. Zahvalnost je izrazio i Mješovitom zboru te župljanima rodne župe koji su pridonijeli organizaciji i svečanosti mlade mise, ali i duhovne priprave pod vodstvom preč. Filipovića, koja je održana u petak, 9. srpnja tijekom večernje mise. Preč. Filipović zajedno sa župljanima Župe Bošnjaci mladomisniku je darovao mladomisnički kalež i albu na čemu je vlč. Erk zahvalio, a zahvalu je uputio i obitelji Vrećko na daru mladomisničke misnice.
Nakon mladomisničkog blagoslova, vjernici su slavlje nastavili ispred župne crkve, a uz tamburaše, župljani su za sve priredili pecivo, kolače i piće. Zajedništvo se nastavilo za bratskim stolom uz TS „Kristali“. Pjesmu, ples i druženje obogatile su i čestitke, koje su mladomisniku uputili – preč. Filipović, vlč. Diklić, vlč. Vidaković te ravnatelj stola vlč. Dominik Nedeljković, a čestitali su osobno i svi gosti.
M. Kuveždanin/Foto & Video “M”
