VINKOVCI (TU) – U prigodi 29. Festivala glumca u Vukovarsko-srijemskoj županiji, čiji je ovogodišnji grad-domaćin Vinkovci i glumac Filip Radoš, svečano euharistijsko slavlje za sve živuće i preminule glumce u središnjoj vinkovačkoj crkvi Sv. Euzebija i Poliona predvodio je na petu vazmenu nedjelju, 15. svibnja, kancelar Nadbiskupskog ordinarijata Drago Marković.
U Službi riječi čitali 
su predsjednik Festivalskoga vijeća Joško Ševo i glumica Perica Martinović, a psalam je pjevao Predsjednik Hrvatskoga društva dramskih umjetnika Ivica Pucar. Na misi je među ostalima bio i ravnatelj Gradskoga kazališta „Joza Ivakić“ Vinkovci Zdenko Rečić. Liturgijsko pjevanje predvodio je domaći crkveni Mješoviti zbor „Sv. Cecilija“ s voditeljicom i orguljašicom Dubravkom Vukovarac.
Polazeći od nedjeljnoga evanđeoskoga teksta u homiliji je vlč. Marković govorio o ljubavi: „Vidimo da se evanđelist Ivan rado i obilato služi pojmom ljubavi u svojim poslanicama i evanđelju. Ljubav je tema o kojoj Ivan, kao svjedok i učenik Isusa Krista, ‘iz prve ruke’ piše svim generacijama kršćana, zato ga slobodno možemo i zvati ‘apostolom ljubavi’.“ Istaknuo je kako u našem svijetu i okruženju uočavamo da riječ ljubav gubi svoju iskonsku vrijednost te je zasigurno teško govoriti današnjem čovjeku što ljubav doista jest. „Mnogima zboriti o ljubavi potaje otrcano, jer je krivo doživljavaju. S druge strane, koliko god da se danas sve više govori, pjeva i piše o ljubavi, svjesni smo da prave ljubavi u svijetu je sve manje. Riječ ljubav postala je strahovito zamagljena“, rekao je vlč. Marković, pojasnivši da je za apostola Ivana ljubav o kojoj piše, i na koju nas potiče, božanskoga porijekla. „Ljubav je od Boga. Bog je zapravo ljubav. Samo ljubljeni može govoriti o ljubavi, samo onaj tko je ljubljen kadar je drugoga ljubiti. Čovjek je upravo najsličniji Bogu kada ljubi. Čuli smo Isusovu riječ: ‘Ovo je moja zapovijed: Ljubite jedni druge, kao što sam ja ljubio vas’. Sve nas ovo potiče da ove 5. vazmene nedjelje, koju ujedno možemo nazvati ‘Nedjelja ljubavi’, govorimo smjelije i otvorenije o ljubavi, da postanemo svjesni da smo pozvani nazivati se i ponašati kao misionari ljubavi.“
Izrazivši radost zbog prisutnosti glumaca, sudionika manifestacije „Festival glumca“ koji se po 29. puta održava u ovoj sredini, propovjednik je rekao: „Drago nam je da odabirom svete mise koju ste unaprijed ‘uglavili’ u vaš bogati program na neki način i nama svjedočite da dijalog vjere i kulture, umjetnosti i religije, teatra i svetoga nije nešto od jučer, nego svoje korijene ima u počecima, zapravo od kada je i umjetnosti. Taj dijalog traje više od 2500 godina. U središte pored drevne institucije teatra, želimo staviti u fokus naših promišljanja, molitve i zahvalnosti i naše glumce. Svaki glumac bi mogao ustvrditi „kazalište to sam ja“, no ipak iz skromnosti i smjelosti prema instituciji u kojoj djeluje, to nikako neće spomenuti. Ovim misnim slavljem želimo zahvaliti Bogu za mnoge talente kojima su naši glumci i umjetnici obdareni, a koji služeći se njima, i nama pomažu otkrivati više sfere, odgajaju nas za lijepo, dobro, plemenito. Sigurno da, poštovani i dragi glumci, nije lako te talente ugrađivati u više ciljeve. Poklanjati ih Apsolutnoj ljepoti.“
Okupljenim glumcima potom je poručio: „U vama želimo gledati i doživjeti ljude koji su medij lijepoga, dobroga i plemenitoga. Sigurno da nije lako prenositi kršćansku poruku kroz kazališnu umjetnost ni implicitno, a pogotovo eksplicitnim sadržajima i svjedočanstvima usred sveprisutne „avangardne kulture“. Naš zajednički zadatak koji imamo kao ljudi, vjernici i ljubitelji umjetnosti, jest taj da se svesrdno borimo za njezinu
katarzu i povratak na izvore. Želimo umjetnost koja je afirmativna, izgrađujuća, a ne destruktivna u sebi. Želimo moliti za vas kod ove mise da uzmognete kao ljudi dobre volje i ljudi vjere svojim pozivom umjetnika glumca pronositi ne tek i samo imanentne vrijednosti i stavove, nego prije svega transcendentalnu istinu. Neka i dalje teatar i glumac bude u službi lijepoga, dobroga i svetoga. Neka umjetnost našega vremena bude didaktična, uključujuća i oplemenjujuća za sve nas. Budite „anđeli s porukom“ na daskama koje za vas život znače. Neka vam „via pulchritudinis“ kao put ljepote bude maksima u životu i radu. Tako ćete zasigurno mnogima otkrivati put ljubavi prema Bogu i bližnjima, kako smo potaknuti navještajem Riječi Božje.“ Snježana Kraljević
