ĐAKOVO (TU) – „Radost mi je pozdraviti svakoga od vas jer ste snagom sakramenta krsta i potvrde, pomazani Duhom Svetim, postali hram Isusa Krista, našeg raspetog i uskrslog Gospodina. Udovi smo njegova otajstvenoga tijela i poput živih opeka ugrađeni u Crkvu đakovačko-osječku, koju kao majka svih naših crkava simbolizira ova katedrala. I kao što su opeke, kamenje, žbuka, boje, drvo ugrađeni u ovu našu katedralu, tako smo i mi ugrađeni u hram svet u Gospodinu. Svaki detalj u njoj važan je te pridonosi skladu i ljepoti cjeline“, rekao je nadbiskup đakovačko-osječki mons. Đuro Hranić, pozdravljajući vjernike okupljene 1. listopada na misnom slavlju u đakovačkoj katedrali o 134. obljetnici njezine posvete.
Uz nadbiskupa u miru mons. Marina Srakića te generalnog vikara mons. Ivana Ćurića, koncelebrirala su još sedmorica svećenika. U svojoj homiliji nadbiskup Hranić okupljenim je vjernicima rekao kako je ova katedrala, koju je sagradio biskup Strossmayer, treća u povijesti Đakova te izložio razloge zašto je biskup srušio staru katedralu koju je sagradio biskup Patačić i sagradio novu. Naglasio je kako se Strossmayer nije zadovoljio time da sagradi samo doličnu katedralnu crkvu, nego je njome želio duhovno i kulturno uzdići svoju biskupiju i svoj narod. Promišljajući o izgledu katedrale, smatrao je da buduća katedrala treba odražavati geografski položaj Đakova, kao posljednjeg biskupskog sjedišta Katoličke Crkve s većinskim katoličkim pučanstvom, na povijesnoj granici između Zapadne i Istočne Europe.
Nadbiskup Hranić podsjeća kako se Strossmayer konzultirao i surađivao s najboljima u Europi i na kraju je uposlio najbolje među najboljima. No, pritom je katedrala u potpunosti ostala izraz ovoga podneblja, ambijenta i kulture i istodobno katedrala koja može ići uz bok drugim katedralama po svijetu, kakve se ne bi postidjela nijedna europska prijestolnica. Građena je, oslikavana i uređivana kroz 16 godina i posvećena na današnji dan – 1. listopada 1992. godine.
„Ono što je za nas krštenje, to je za crkvenu zgradu posveta njezina oltara i čitave građevine. Po tome ona biva stavljena jedino u službu Bogu, postaje mjesto susreta Boga i čovjeka i mjesto Božje prisutnosti. Katedrala je građevina koja stoljećima stoji kao vidljivi znak zajednice vjernika kojoj je na čelu biskup kao član zbora nasljednika apostola na čelu s Petrom, preko kojega je ta mjesna Crkva istodobno u zajedništvu s jednom, svetom, katoličkom i apostolskom Crkvom, na čelu s Papom kao nasljednikom sv. Petra. Tu živu Crkvu čine ljudi“, rekao je među ostalim nadbiskup Hranić.
Slavlje je pjesmom animirao Zbor bogoslova, pod vodstvom mo. Ivana Andrića. Okupljene vjernike nadbiskup je podsjetio da je prva subota u mjesecu, kada se na osobit način moli za nova svećenička i redovnička zvanja, te je pozdravio sve bogoslove, napose one koji tek započinju svoju svećeničku formaciju, kao i njihove poglavare.
A. Banović
