OSIJEK (TU) – „Odvjetnice moćna, Gospo Osječka, vjeru nam obnovi, život brani nam“, uskliknuo je pomoćni biskup đakovačko-osječki Ivan Ćurić u franjevačkoj crkvi Uzvišenja sv. Križa, u kojoj se časti Gospa Osječka – zaštitnica grada, na početku misnoga slavlja prve nedjelje došašća, 1. prosinca 2019., a uoči proslave Dana Grada Osijeka.
Misnom slavlju prethodilo je paljenje 1. adventske svijeće na obnovljenom Trgu Vatroslava Lisinskog. Svijeću je upalila zamjenica gradonačelnika grada Osijeka, Žana Gamoš, a potom je u pratnji Drage Šerića, potpredsjednika Gradskog vijeća Grada Osijeka, položila cvijeće na oltar Gospe Osječke.
Uslijedilo je misno slavlje u tijeku devetnice Gospi Osječkoj, kada osječke župe hodočaste u ovu franjevačku crkvu, a ove večeri hodočastila je Župa sv. Obitelji te je zbor te župe animirao liturgijsko pjevanje. Uz pomoćnog biskupa u koncelebraciji su bili dekani osječkih dekanata, mons. Adam Bernatović i preč. Ivan Jurić, zatim župnik Župe sv. Obitelji fra Dragutin Bedeničić, kancelar Nadbiskupskog ordinarijata, mr. Drago Marković te domaći franjevci – gvardijan fra Ante Perković i ovogodišnji zlatomisnik fra Svetislav Krnjak. Uvodeći u misno slavlje pomoćni biskup potaknuo je na molitvu za građane grada, njegovu upravu, zdravlje gradonačelnika i svih djelatnika, zdravlje svih pojedinaca i obitelji, udruga i zajednica koje su usmjerene da djeluju na blagoslov života ljudi u ovom gradu.
Svoju homiliju mons. Ćurić većim dijelom posvetio je liturgijskom sadržaju prve nedjelje došašća istaknuvši: „Vrijeme došašća usredotočuje se na dvije teme: na drugi Kristov dolazak na kraju vremena i na susret s Kristovu u njegovu povijesnom dolasku kroz otajstvo i događaj utjelovljenja. Trebali bismo uočiti da došašće ima jako snažnu proročku dimenziju i smisao, jer je ono hod i priprava za novi dolazak, za Kristov konačni dolazak u slavi. Došašće nam želi snažno doviknuti da naše vrijeme i čekanje nije prazno, nego je ispunjeno Kristovim dolaskom – onim dolaskom koji se dogodio u punini vremena, kojeg je čekao izraelski narod i kojeg su naviještali proroci. Taj je Božji dolazak, znači, već ušao u našu povijest te mu pristupamo kao dioniku naše povijesti, tj. kao sudioniku događanja naše stvarnosti i života. Zato je Božje utjelovljenje u Kristu ‘sabirna točka povijesti’, koja pokreće, okuplja i sabire naše vrijeme te mu daje smisao.“
Osvrćući se na slavlje Dana grada Osijeka, spominjući se 2. prosinca 1786., dana ujedinjenja tadašnjih triju osječkih ustrojbenih jedinica – Tvrđe, Gornjega i Donjega Grda, biskup Ivan je rekao: „Toliko je toga iz osječke povijesti što nas zadivljuje, ispunja ponosom i nadahnjuje za naš današnji život i naša djela. Tako nam je razvidno da vremena nikad nisu bila bez izazova, uključujući i teška ratna stradanja. No, unatoč svemu, uvijek se probijalo svjetlo i ostavljalo svoj „svijetli trag“ kao dragocjenu baštinu, i to na različitim područjima života. I valjalo je uvijek osloniti se na tu baštinu, u nju zagrabiti, i trasirati svoj hod u suvremenoj perspektivi novih mogućnosti i novih izazova. Zato nam osječka povijesna baština nije okamenjena. Dok u njoj s najdubljom zahvalnošću susrećemo iznimno vrijedne osobe, i male i velike, poznate i javnosti skrivene, ta povijest živo prati naš današnji hod i nastojanja.“
Tijekom homilije pomoćni biskup vjernicima je spomenuo dvojicu crkvenih pastira čije se 100. obljetnice rođenja tijekom ove godine sjećamo, a čiji su životi i službe utkani u noviju povijest i povijest grada Osijeka; to su sluga Božji kardinal Franjo Kuharić i naš biskup, blagopokojni Ćiril Kos. „Posebno ih u duhu gledam zajedno baš u gradu Osijeku, u našoj konkatedrali 18. listopada 1987. godine, u prigodi 300. obljetnice oslobođenja Osijeka i Slavonije od osmanskoga ropstva“, rekao je mons. Ćurić. Zatim se osvrnuo i na prošlogodišnji blagoslov kipa „pietà“ u osječkom Novom gradu, ističući kako je „ta nova, možemo je nazvati Osječka pietà, naslovljena jednom veoma kratkom rečenicom: „Ecce amor“ – Evo ljubavi, a podno umjetničke skulpture ispisana je posveta „koja nas želi podsjećati na važne i presudne trenutke naše povijesti i na brojne osobe – i majke i sinove, koje su, kako u posveti stoji, djelima pokazale svoju ljubav te su žrtvama i suzama natopili stazu slobode naroda i domovine Hrvatske … da nam uvijek sjaje njihova nadahnuća i da nasljedujemo njihov primjer.“
Prisjećajući se da je i sam za vrijeme svoje službe župnog vikara u Osijeku 1991. godine primijetio snažnu marijansku pobožnost u ovome gradu, mons. Ćurić s prisutnima je podijelio i stihove koje je tada napisao: Drag nam te krije lik, Djevice, Majko. Zemlja k tajni neba pred njim diže glas. Odvjetnice moćna, Gospo Osječka, vjeru nam obnovi život brani nam. Na nama pokaži Sina svoga riječ: Evo vam Majke!“, te je potaknuo na to pouzdanje te odaziv da se umnaža Kristovo spasiteljsko djelo, na blagoslov grada i svih ljudi. Nakon popričesne molitve vjernici su izmolili posvetnu molitvu Gospi Osječkoj, a po završnom blagoslovu Gospu su počastili ophodom oko oltara, uz prigodnu pjesmu.
M. Kuveždanin