VINKOVCI (TU) – Uoči nebeskoga zaštitnika grada Vinkovaca sv. Ilije proroka i Dana grada Vinkovaca 20. srpnja, u središnjoj vinkovačkoj crkvi Sv. Euzebija i Poliona, u nedjelju 19. srpnja misno slavlje predvodio je domaći župnik mons. Tadija Pranjić.
„U svetu misu ćemo uključiti sve pokojne žitelje grada Vinkovaca, sve poginule i nestale, one koji su u najmračnijim trenutcima naše, ne tako daleke povijesti, obranili, spasili, ovaj grad od stravičnih događaja, koja su se događala oko nas, kada je sve gorjelo, i kada su tisuće granata svaki dan padale na ovaj grad. Bila je to jedna generacija ljudi i mladosti koju ne smijemo nikada zaboraviti“, rekao je na početku mise mons. Pranjić.
Podsjetio je kako štovanje Sv. Ilije na ovim prostorima seže u daleku prošlost. „Konačno, sama crkva na Meraji, govori o tome, da je već u 11. stoljeću njegovo štovanje ovdje bilo nazočno. Ono se proširilo i po cijeloj Hrvatskoj, i posebno po Bosni i Hercegovini“, rekao je župnik. Pozdravljajući gradonačelnika Vinkovaca Ivana Bosančića, njegova zamjenika Gabrijela Šokičića, djelatnice i djelatnike Gradske uprave, vijećnice
i vijećnike Gradskoga vijeća Vinkovaca, članove Vinkovačkih šokačkih rodova odjevenih u narodno ruho, zapovjednika Javne vatrogasne postrojbe Vinkovci Antuna Jelića, postrojbe koja se grčevito borila da u Domovinskom obrambenom ratu spasi crkvu kako ne bi izgorjela. „Da nije bilo njih, vatrogasaca, crkva bi izgorjela, i sva se urušila. Uvijek sam im zahvalan, kao i blagopokojni biskup Kos, kada su se borili do ujutro da ne bi vatra zahvatila krov, a toranj je već bio srušen, zvona su pala, vatra je tinjala, oni su ostali ovdje cijelu noć dežurni, jer su ovu crkvu voljeli. U njoj su mnogi vjenčani, krstili su svoju djecu, i to je jedna posebna povezanost“, rekao je mons. Pranjić, i dodao: „Molimo se danas da nam Bog pomogne i da nas sačuva od korone, koja je nekako u zadnje vrijeme, čini mi se, pokucala dobro na vrata Slavonije.“
U homiliji je, tumačeći evanđelje za 16. nedjelju kroz godinu, mons. Pranjić rekao kako je Isus posijao prvu dobrotu, prvu ljubav, prvo milosrđe u ljudskoj civilizaciji, prema svakom čovjeku, i time je htio da ta ljubav i dobrota, ostanu uvijek u srcima nas ljudi. Podsjetio je na nedavnu prošlost „kada smo i mi sami, kao narod, osjetili jednu stravičnu mržnju prema nama Hrvatima, i osjetili svu patnju i bol kroz koju smo prošli, i što su nam sve učinili, i koliko je tu mržnje bilo nazočno. Ali mržnja nikada nije imala budućnost. Samo su dobrota, ljubav i praštanje imali budućnost, a to je znak kada je sjeme Isusove Riječi, koje je usađeno u našu dušu i srce, najprije od naših roditelja, a kasnije i od onih koji su nam pomagali, donijelo plod. Nije ga ugušio ni kukolj, niti spržilo sunce“.
Mons. Pranjić je poručio da budemo uvijek spremni ustrajati na putu dobra, iako to nije uvijek lagano. „Teško je oprostiti. Kako je jednoj majci bilo oprostiti kada su joj ubili dva sina, ili onim roditeljima koji su pomrli, a da ne znaju gdje su im grobovi djece? Oni koji su u vrijeme rata zgazili sve konvencije, dok su naši liječnici u vinkovačkoj bolnici, a ja sam svjedok, radili svoj posao, dosljedno etici liječnika bez obzira o kojoj se osobi radilo, o kojem se vojniku radilo. To je znak da je sjeme dobrote u njihovu srcu, da ih nije zahvatila mržnja prema onima koji su nama načinili toliko zla. Isus je rekao: ‘Pustite neka i kukolj i pšenica rastu zajedno. Doći će čas kada će se razdvojiti kukolj od pšenice.’ Kada dođe vrijeme žetve, zlo će otići na jednu stranu, a dobrota i ljubav ostat će, i trajat će vječno. Tako neka bude i u našem gradu Vinkovcima. Neka ovdje vlada dobrota i ljubav, nikakva mržnja, nego ono što nam je usadio Isus. Ostanimo tome dosljedni“, poručio je mons. Pranjić.
Misno slavlje pjevanjem je animirao domaći Mješoviti pjevački zbor „Sv. Cecilija“ pod vodstvom i orguljašicom Dubravkom Vukovarac. Snježana Kraljević
