OSIJEK (TU) – Uoči Međunarodnog dana starijih osoba nadbiskup đakovačko-osječki Đuro Hranić predvodio je u petak, 30. rujna misno slavlje u Domu za starije i nemoćne osobe Osijek. Nakon tri pandemijske godine kada se nije mogao slaviti ovaj dan, korisnici su se okupili kako bi ga proslavili misnim slavljem, koje su uz nadbiskupa suslavili duhovnik Doma vlč. Tomislav Kovačić, bivši duhovnik vlč. Stjepan Starešina, vlč. Vladimir Mikrut, koji je pomagao dok Dom nije dobio novog duhovnika, vlč. Vladimir Delić, župnik Župe sv. Josipa Radnika na čijem području se Dom nalazi te tajnik Nadbiskupskog ordinarijata Domagoj Lacković. Čitanja je čitala bivša ravnateljica Marija Šešo, a pjevanje su predvodili pjevači iz Župe sv. Josipa Radnika.
U prigodnoj homiliji nadbiskup je govorio o Isusovom prikazanju u hramu te o dvoje staraca, Šimunu i Ani, koji su čekali ispunjenje Božjeg obećanja svome narodu: Mesijin dolazak, a čije čekanje nije bilo pasivno. Oni strpljivom vjernošću iščekuju Gospodina i ne dopuštaju da im se oduzme radost susreta. Posvijestio je kako suvremeni svijet ne zna što bi sa starcima. „Socijalni programi u tržišnom i profitnom svijetu uvijek su nerentabilni, pa se misli da ih treba umanjivati. Moderan čovjek, zapravo, razmišlja kako bi starce uklonio ispred očiju mladih, jakih i moćnih. Stavlja ih u domove i razmišlja kako da što manje koštaju. Nemoćne, stare i neupotrebljive stavljaju u zakutke ove materijalizirane i koristoljubive civilizacije“, rekao je nadbiskup te dodao: „A starci nose životnu mudrost. Starost je sposobna shvatiti obmanu života opsjednutog uživanjem i lišenog duha, bez žrtve, bez nutrine i dubine srca, bez ljepote, bez istine, bez pravde, bez ljubavi. Starije su osobe posebno osjetljive na pažnju, na lijepu riječ, na osmjeh, na male znakove dobrote i naklonosti što nas čine ljudima. Mudrost starijih je veoma potrebna kako bismo se suprotstavili lakoumnosti koja gleda samo na dobit, korist, na ono što je lijepo, ugodno. Starije osobe su proroci onoga istinski ljudskoga, humanoga, vječnoga i neprolaznoga.“
Iako starost zasigurno nameće sporije ritmove, ona nije tromost i puka inertnost, rekao je nadbiskup, dodavši kako starost i sporiji ritam otvaraju prostore smisla života koji su nepoznati onima koji su opsjednuti brzinom. „Gubitak dodira sa sporim ritmovima starosti zatvara nas za dubinu, za mudrost, za humanost, za civilizaciju ljubavi. Zato je potreban dodir i savez između dviju generacijskih krajnosti života – susret i dodir djece i starijih osoba, unuka te djedova i baka – što omogućuje da se uzajamno povežu i postanu osjetljiviji jedni za druge te rastu i postanu bogatijima u čovječnosti. I ako ne postoji taj susret i dijalog između mladih i starijih, svaki naraštaj ostaje izoliran“, rekao je nadbiskup te zaključio: „Starac Šimun i starica Ana dugo su čekali, dugo su se pripremali da prepoznaju onog pravog čovjeka koji je Mesija i Svjetlost! Samo oni su prepoznali »Svjetlost za prosvjetljenje naroda«! I to su posvjedočili pred drugima!“
Nakon misnog slavlja nadbiskup je obišao korisnike Doma u njihovim sobama te se zadržao s njima u razgovoru. Tiskovni ured / M. Bubalo
