ĐAKOVO (TU) – „Večeras, na 111. obljetnicu smrti biskupa Strossmayera, jednog od najuglednijih biskupa naše Nadbiskupije i istodobno jedne od najuglednijih ličnosti Europe u drugoj polovini 19. stoljeća, s poštovanjem i zahvalnošću okupili smo se moleći za ovoga biskupa. Okupljeni smo u našoj katedrali.
Dana 17. travnja 1866., prije 150 godina, biskup Strossmayer je u Biskupskom domu potpisao ugovor s arhitektom Karlom Rösnerom iz Beča, i već sutradan su započeli radovi na izgradnji katedrale. Zato danas na osobit način dragom Bogu zahvaljujemo za biskupa Strossmayera koji nam je podario našu prelijepu prvostolnicu“, rekao je đakovačko-osječki nadbiskup Đuro Hranić, uvodeći u misno slavlje povodom 111. obljetnice smrti đakovačkog biskupa Josipa Jurja Strossmayera. U koncelebraciji su bili mons. Pero Aračić, preč. Bože Radoš te vlč. Davor Senjan.
Nadbiskup je pozdravio sve okupljene vjernike, svećenike, časne sestre, bogoslove, a napose članove Instituta za balkanistiku Bugarske akademije znanosti, predstavnike Makedonskog kulturnog društva „Braća Miladinovci“, koji su prije mise položili vijenac na grob biskupa Strossmayera te predstavnike Grada Đakova.
U svojoj homiliji nadbiskup je govorio s koliko je brige i pažnje biskup Strossmayer pristupao pripremama za gradnju katedrale. Prvi nacrt za katedalu dobio je od Rösnera još 1854., ali tek nakon 12 godina i pomne priprave projekta, biskup potpisuje ugovor o gradnji nove katedrale. „Katedrala koju je sagradio i ostavio Đakovu svojevrsno je ogledalo njezina graditelja, biskupa Strossmayera. Biskup Strossmayer je, promišljajući o izgledu katedrale, smatrao da buduća katedrala treba odražavati geografski položaj Đakova, kao posljednjeg biskupskog sjedišta Katoličke Crkve s većinskim katoličkim pučanstvom, na povijesnoj granici između Zapadne i Istočne Europe. Katedrala je i odraz političkog djelovanja te stavova biskupa Strossmayera“, rekao je nadbiskup, podsjetivši kako je biskup Strossmayer bio uvjeren da hrvatski narod, a time i katedrala, mogu i trebaju biti most prema drugim slavenskim narodima te da trebaju pomoći njihovo povezivanje i integraciju sa zapadnim dijelom Europe.
„Dio tih Slavenskih naroda pripada pravoslavlju. Biskup Strossmayer je zato smatrao da i njegova katedrala treba uz arhitektonske elemente zapadne romanike sadržavati i elemente istočne bizantske arhitekture i umjetnosti te da ona tako već samim svojim izgledom treba predstavljati susret Zapada i Istoka. Katedrala je tako dobila kupolu. A katedralu je posvetio ‘Slavi Božjoj, jedinstvu Crkava, slogi i ljubavi naroda svoga’. U katedrali je sagradio i oltar sv. Ćirila i Metoda te u otvorenu knjigu upisao riječi iz Isusove velikosvećeničke molitve: ‘Sveti Otče, uzdrži u ime tvoje sve one koje si mi darovao, da budu jedno kao što smo mi medjusobno jedno (Iv 17,21)’ i riječi apostola Pavla: ‘Isus je mir naš; on nas razdvojene u jedno spojio, on zid, koji nas razdruži, porušio; on svakomu razkolu medju nami konac učinio po otajstvu pùti svoje (Ef 2,14)’“, rekao je nadbiskup.
Na kraju homilije nadbiskup ističe: „Rekao bih da nam je biskup Strossmayer ostavio prekrasan hram vjere, umjetnosti i kulture, ali i obvezu da i čitavo naše djelovanje bude „za vjeru i domovinu“, da budemo svjesni da samo prosvjetom – solidnim odgojem i obrazovanjem mladih generacija od svećenika do najširih slojeva djece i mladih, možemo ostvarivati svoje poslanje. Ostavio nam je kao posebnu zadaću da uspostavljamo ekumenski dijalog i suradnju s drugim kršćanskim Crkvama i, uopće, dijalog s ljudima različitih svjetonazora.“ Nakon mise svi okupljeni uputili su se u kriptu katedrale, gdje je molitvu kod groba biskupa Strossmayera predvodio nadbiskup Đuro Hranić. Tom su prigodom predstavnici bugarskog naroda položili cvijeće na grob pokojnog biskupa.
A. Banović
