ĐAKOVO (TU) – U srijedu 8. travnja 2015. navršilo se 110 godina otkako je u 91. godini života, 68. godini svećeništva te 55. godini biskupske službe preminuo đakovački biskup Josip Juraj Strossmayer. Uz đakovačko-osječkog nadbiskupa u miru Marina Srakića te još sedmoricu svećenika, tim je povodom svečanu večernju misu u đakovačkoj prvostolnici predvodio nadbiskup Đuro Hranić.
Uvodeći u misno slavlje, nadbiskup Hranić pozdravio je sve okupljene, među kojima predstavnike kulturnoga, društvenoga i političkog života, predstavnike makedonskog naroda te nadbiskupa u miru Marina koji je uputio riječ homilije. Mons. Srakić u svojoj se homiliji prisjetio lika i djela biskupa Strossmayera kroz prizmu njegova biskupskog gesla “Sve za vjeru i za Domovinu”, u prvom redu “Sve za vjeru”.
“Danas kad se govori i piše, često se prelazi preko činjenice da je Strossmayer bio u prvom redu pravi biskup Katoličke Crkve, ordinarij vlastite biskupije i pastir naroda Božjega. Ovaj aspekt njegove ličnosti ostao je dosad odveć zanemaren u znanosti i u javnom životu. Biskup Strossmayer bio je učitelj svoje biskupije živom riječju, propovijedima i govorima, nagovorima, i pozdravima u raznim zgodama, ali i pisanom riječju, ponajviše korizmenim poslanicama i okružnicama, u kojima je tumačio ne samo takozvane ‘vječne’ istine, nego i moralne istine koje, već prema vremenu i mjestu, podliježu stalnim promjenama”, rekao je nadbiskup Srakić, dodavši da o Strossmayeru kao književniku nije moguće kompetentno ni objektivno govoriti ako se ne uzmu u obzir njegove poslanice.
Podsjetio je kako je Strossmayer pokrenuo biskupijsko glasilo Glasnik biskupije Djakovačko-Sriemske, koji neprekidno izlazi 143 godine (danas kao Vjesnik Đakovačko-osječke nadbiskupije i Srijemske biskupije). Godine 1880. nabavio je vlastitu tiskaru, bio je učitelj u katehizaciji djece i mladih, poručujući svećenicima kako ‘poučavanje i katekiziranje mladeži držimo za najsvetiju i najvažniju stvar zvanja svoga’. “Da svećenici dobiju u ruke bolje i savršenije izdanje kršćanskog nauka, dao je prirediti novi katekizam, a od svećenika je tražio da se kao katehete nadahnjuju Svetim pismom, da imaju duha i ljubavi Isusove prema mladeži i školi, te da budno paze da djeca dolaze na vjersku pouku nedjeljom i blagdanom. Zatim, njegovi govori i Akademiji i Sveučilištu i raznim školama od početka do kraja prava su evangelizacija tadašnjeg društva”, rekao je nadbiskup Marin.
Kazujući o Strossmayeru kao biskupu-svećeniku, nadbiskup Srakić ističe njegovu posebnu brigu o svećenicima, kojima je često upućivao pastirsku riječ, govorio o uzvišenosti svećeničkog poziva, svećeničkom zvanju, svojstvima pravog svećenika, uzornom životu i doličnom odijevanju, pripravi na pravu kršćansku smrt i svećeničkoj oporuci. Pozivao ih je na uzoran i primjeran život, branio od kleveta. Pozivao je redovnike da drže duhovne vježbe za svećenike, a svećenike poticao da iskoriste korone i druge pastoralne sastanke i rasprave za svoju duhovnu izgradnju, da jedni drugima budu na pomoć, napose u bolesti i starosti.
Nadbiskup ističe Strossmayerovu brigu za Bogoslovno sjemenište te nastojanja oko Dječačkog sjemeništa, izgradnju posebne zgrade za odgoj bosanske franjevačke mladeži. “Nastojeći da se biskupija duhovno obnovi, nije samo izdao Biskupijski obrednik i Biskupijski kalendar, nego je promicao štovanje Srijemskih mučenika, nadasve kult Svete Braće Ćirila i Metoda”, rekao je nadbiskup, podsjećajući na mnoge Strossmayerove inicijative: održavanje pučkih misija, osnivanje katoličkih društava i bratovština, koje je smatrao ‘protuustukom’ sekularizacije XIX. stoljeća, pozivanje Milosrdnih sestara sv. Križa u Biskupiju…
Nadalje, nadbiskup ukazuje na Strossmayerove inicijative vezane uz mjesto i ulogu vjernika laika u Crkvi, kao i njegovu riječ o položaju žena u Crkvi, za koje govori kako u njihovom spolu leži osobita moć apostolata… Zauzima se za obnovu redovne crkvene hijerarhije u Bosni i Hercegovini te za njezinu integraciju s Crkvom u Hrvatskoj. Insistira te materijalno i moralno pomaže da se ‘hospicij’ i ‘kaptol’ sv. Jeronima u Rimu prenamjeni u Zavod za školovanje hrvatskih svećenika, uspostavlja kontakte s iseljenom Hrvatskom, napose s Hrvatskom bratskom zajednicom. Osim monumentalne katedrale u Đakovu, u njegovo doba izgrađene su crkve u Osijeku, Erdeviku, Franjinom dolu (Zemun), Podvinju, Putincima, Satnici, u Tekijama (Petrovaradinu); 13 novih župnih i 48 novih filijalnih crkava, 30 grobljanskih kapelica i oko 200 obnovljenih crkava.
Kao biskup bio je dobar pastir. Iako je u prvim godinama biskupovanja često putovao, najviše radi zdravlja, Biskupiju je uvijek povjeravao brižnim rukama svojih suradnika, naslovnih biskupa ili kanonika, a osobno je sve župe pohodio pet, osam, a osječke i deset puta, kazuje o Strossmayeru nadbiskup Marin. “Biskup Strossmayer nije bio samo učitelj svoje biskupije, nego i pastir koji je kršćanska načela i tumačio i po njima živio. On je nakon svoje smrti ostavio biskupiju sređenu na duhovnom, pastoralnom i materijalnom planu”, ističe nadbiskup, dodajući kako je Strossmayer bio vrstan i brižan upravitelj crkvenih dobara, široke ruke ne samo kao mecena, nego i kao dobrotvor, koji se ‘prema podanicima svojima nije nikada ponio kao vlastelin, nego više kao otac i prijatelj’.
Navodi kako je u osobnom životu Strossmayer bio skroman, jednostavan, štedljiv na sebi, a napose gostoljubiv prema siromasima i putnicima. “Sav mu je život bio jednostavan; dnevni red od mladosti pa do starosti točan kao sat. Učinio se je prema sebi siromahom. Čuvao je forinte, slagao stotinjarke i hiljadarke, ali ne za sebe, nego da ih u desetinama i stotinama hiljada, pače u milijunima, sve dade na oltar vjere i domovine”, ponovio je nadbiskup.
“Strossmayer je bio katolički biskup koji je kao biskup i teolog, svećenik i pastir, humanist i vizionar, domoljub i rodoljub, politički i kulturni, prosvjetni i gospodarski djelatnik, inicijator brojnih pothvata i mecena, donator i dobrotvor institucija i pojedinaca, sve svoje intelektualne i fizičke sposobnosti ugradio u crkveno, i nacionalno, kulturno i političko dobro hrvatskog naroda i drugih naroda. On nije bio nazdravičar i deklamator, nego duboki mislilac, ustrajan i dosljedan radnik za dobro svoga naroda. Kroz 55 godina biskupovanja ostao je vjeran svome geslu ‘Sve za vjeru i za Domovinu'”, rekao je nadbiskup Marin.
Osvrćući se na inicijative pojedinaca kako bi se Strossmayeru trebali izgraditi spomenici, po njemu nazvati trgovi, ulice, nadbiskup u homiliji zaključuje: “Strossmayeru ne trebaju spomenici, on je sam sebi svojim životom podigao spomenik, a najveća nagrada mu je bila kada je 7. lipnja 2003. godine ovdje, pred ovim oltarom što ga je on izgradio, klečao rimski biskup papa Ivan Pavao II., sveti.”
Nakon mise svi okupljeni uputili su se u kriptu katedrale, gdje je molitvu kod groba biskupa Strossmayera predvodio nadbiskup Đuro Hranić, a predstavnici makedonskoga naroda položili vijence. A. Banović
