VINKOVCI (TU) – U prigodi spomendana nebeskoga zaštitnika Vukovarsko-srijemske županije sv. Martina biskupa, u četvrtak, 11. studenoga 2021. u središnjoj vinkovačkoj crkvi Sv. Euzebija i Poliona svečano misno slavlje predvodio je đakovačko-osječki nadbiskup Đuro Hranić. Istoga dana na svečanoj sjednici Županijske skupštine održanoj u dvorani Baruna Trenka uručena su priznanja laureatima.
U homiliji je nadbiskup tumačio evanđelje u kojem je opisano kako je Isus, promatrajući one koji su ubacivali novac u hramsku riznicu, među kojima i siromašna žena, rekao da je on dala sve što je imala i ubacila više od svih ostalih. „Ona nije Bogu dala nešto od sebe, nego sve što je imala – čitav svoj žitak, dala je samu sebe. I dok gleda te prizore, Isus nas poučava da se dvoličnih bogataša moramo čuvati, da ne bismo postali kao oni, dok udovicu moramo gledati kao primjer. Udovica je dala od onoga što joj je bilo nužno za život. Iako je imala malo, bila je velikodušna i darivajući sve, nije očekivala ničiju posebnu zahvalnost“, pojasnio je nadbiskup Hranić. Podsjetio je kako je Isus na tu siromašnu udovicu svratio svoj pogled i pogled onih koji su bili uz njega. „Isus pokazuje da, ukoliko se shvati da nije presudno koliko imamo, tada i siromašno može biti prostor slobode koja nam omogućuje potpuno darivanje, potpunu posvećenost, potpuno predanje čitavoga sebe“, istaknuo je nadbiskup te dodao: „I mi, koji obnašamo u Crkvi i u društvu javne službe, budimo velikodušni u darivanju svoga vremena, u odustajanju od vlastite komotnosti, i znajmo biti potpuno posvećeni i darovani svojoj službi.“
Govoreći o nebeskom zaštitniku Vukovarsko-srijemske županije sv. Martinu, nadbiskup je rekao da je to „čovjek koji nije savijao svoja moralna načela i stavove, niti se okretao onako kako vjetar puše. Vjeru nije podlagao vlastitim interesima, nego je u svojoj poniznosti bježao od svakoga isticanja, te je i protiv vlastite volje, aklamacijom ljudi bio izabran za biskupa. Od svoje mladosti imao je oko za tuđe potrebe, oko poput Isusova, i bio je darežljiv poput udovice iz današnjega evanđelja. Zbog svoje moralne dosljednosti i vjernosti Isusu Kristu u kojega je iskreno vjerovao i u kojemu je pronalazio svoje svjetlo i nadahnuće u svojim svakodnevnim obavezama i poslovima, i kojemu je velikodušno darovao čitav svoj život, čitavo svoje biće, svoje vrijeme, svoje umne i duhovne sposobnosti, postao je prvi proglašeni svetac koji nije mučenički, nego prirodnom smrću završio svoj život“.
Čestitajući Dan Vukovarsko-srijemske županije svim nazočnim dužnosnicima i svim građanima, nadbiskup je poručio: „Baš zato što je sv. Martin toliko odskočio kao moralna vertikala, kao čovjek potpuno predan i darovan svojoj službi i na kraju Isusu Kristu kao biskup, neka nas on nauči kako se vjeru ne podlaže privatnim interesima i kako se vjerodostojnim kršćanskim svjedočanstvom Bogu daruje čitav svoj žitak.“
Na misnom slavlju, među ostalima, bili su: vukovarsko-srijemski župan Damir Dekanić, saborski zastupnici i ministar obrane Hrvatske Mario Banožić. Pjevanje su predvodili članovi domaćega Mješovitoga pjevačkoga zbora „Sv. Cecilija“.
Dodjela priznanja
Proslava Dana Vukovarsko-srijemske županije nastavljena je svečanom sjednicom Županijske skupštine u dvorani Baruna Trenka u Vinkovcima. Ondje su uručena priznanja, a među laureatima su umirovljeni svećenik mons. Tadija Pranjić i župnik Župe sv. Vinka Pallottija i dušobrižnik u Općoj bolnici Vinkovci o. Ilija Sudar, SAC. Župan Damir Dekanić uručio je mons. Pranjiću Počast Županije za izniman doprinos u pružanju pastoralne i humanitarne pomoći hrvatskim braniteljima, prognanicima i obiteljima poginulih, zatočenih i nestalih tijekom i nakon Domovinskoga rata te ugledu svećeničkoga zvanja. O. Ilija Sudar primio je nagradu za izniman doprinos u pružanju pastoralno-duhovne skrbi i brige za nemoćne.
Mons. Pranjić zahvalio je uime svih nagrađenih. „To je priznanje za moj dugogodišnji rad u ovoj županiji koja je najteže prošla i stradala u Domovinskome ratu. Ja sam zapravo, mogu to s pravom reći, i dio povijesti ovoga dijela naše nadbiskupije. Naime, bio sam nazočan u svim tragičnim, ratnim zbivanjima u cijelom dijelu naše tada biskupije. Naslušao sam se i nagledao suza i plača majki, očeva, roditelja, rodbine, prijatelja, jedan sam od svećenika koji je predvodio najviše sprovoda vojnika i redarstvenika u Hrvatskoj, vodio sam i brigu o Udruzi ‘Hrvatska majka’ iz Vinkovaca. Otišao sam iz Vinkovaca i mislio sam da sam otišao u prošlost i u zaborav, ali, nisu me zaboravili. Valjda se dobro ne može nikada zaboraviti. Zahvalan sam što su me se sjetili“, rekao je mons. Pranjić u izjavi za medije.
O. Ilija Sudar izjavio je da se pastoralom nemoćnih bavi već dugo, ne zbog priznanja, nego uvijek od srca. „Ja sam već u novicijatu, kao redovnički kandidat, bio na praktikumu u staračkom domu, gdje sam počeo rušiti barijere koje sam u sebi kao mladić imao – da što ću ja sa starcima? Ako je to moj svećenički put i život, nemam ja s tim ništa. Međutim, već kao kapelan susretao sam se s odlaskom u bolnicu bolesnicima. U početku je to za mene bilo teško, međutim, s vremenom sam se naviknuo te se rado družio s bolesnima i nemoćnima, a tada smo mi kao palotinci od 2000. godine preuzeli brigu za Dom umirovljenika u Vinkovcima i za bolnicu. Na početku je tu bio p. Jo de Brant, kasnije p. Željko Lemaić, potom p. Ivan Kuterovac, a onda sam preuzeo ja. I zaista, rado idem, obilazim bolesnike, ne bojim se ni covida ni nikakvih drugih komplikacija. Moram pohvaliti medicinsko osoblje Opće bolnice Vinkovci, koje mi vrlo rado izlazi u susret i zaista me prima kao svoga“, istaknuo je o. Ilija. Snježana Kraljević
