OSIJEK (TU) – U retfalačkoj Župi Uzvišenja sv. Križa u Osijeku na blagdan sv. Stjepana Prvomučenika, 26. prosinca 2025., središnje svečano misno slavlje predvodio je župnik preč. Ivan Jurić, a propovijedao đakon Karlo Strišković. Svirao je Seniorski tamburaški orkestar osječkog Slavonskog tamburaškog društva (STD) „Pajo Kolarić“ i pjevala Ženska vokalna skupina „Šokadija“ uz ravnanje maestra Dragutina Stivaničevića, retfalačkoga župljanina, i orguljsku pratnju Domagoja Čošića.
„Prvi dan Božića slavimo radost, a drugi dan Božića je u biti stvarnost i zato se Crkva oblači u crvenu boju, znak ljubavi, ali i znak ljubavi koja se daje, često mučeničke ljubavi. Biološki umrijeti nije lako, ali nekom’ bude – odjednom odu, to je ‘najbolja’ smrt, no teško je umirati polako, umirati svaki dan najteže, često da bi drugi živjeli; da ona ili on pokraj tebe prežive. Da bismo uopće živjeli na ovoj zemlji, moramo neprestano umirati sebi, a to nije jednostavno i nije lako. Danas nam Crkva o tome govori. Darovati sebe jer nam je Bog darovao sebe, pokazao nam da to možemo i mi živjeti! Zato pred nama danas stoji Stjepan koji umire tako da na njega bacaju kamenje. Koliko kamenja je na mene i na tebe bačeno i nepravedno i onih koji su zaboljeli? Ali, Stjepan pokazuje srž, temelj kršćanstva: on ne proklinje nego moli i prosi. Božić je i dan oprosta. Zato pokušajmo oprostiti sebi pa i Bogu, a još ono najteže – jedni drugima“, kazao je župnik Jurić uvodeći u misno slavlje.
U propovijedi đakon Strišković približio je biblijska čitanja (Dj 6,8-10; 7,54-60; Mt 10,17-22) razloživši: „Današnja Božja riječ želi nas razbuditi iz uspavane božićne idile, protresti nas i reći: ‘Probudi se čovječe, kršćanstvo nije lijepo, nije toplo i ugodno, kršćanstvo je životni izazov, ono je zahtjevno živjeti!’ Crkva pred nas stavlja sv. Stjepana koga su Židovi ubili jer je govorio o Isusu, svjedočio o Božjoj ljubavi prema čovjeku.“ Ističući kako Isus ne uljepšava stvarnost i govori istinu aktualnu i danas, pomalo zastrašujuću i nama teško shvatljivu da će nas kršćane progoniti zbog vjernosti Bogu, kazao je: „Danas u našoj domovini nas vjerojatno neće, poput svetog Stjepana, ubiti zbog Isusova imena, ali postoji druga vrsta progona. Biti istinski Isusov učenik donosi rizik da te izruguju, smatraju nazadnim, glupim, naivčinom. Donosi rizik da budeš isključen iz društva, iz obitelji, da budeš prešućen i etiketiran samo zato jer voliš Isusa. Progonit će te jer se ne klanjaš nekim ispraznim ideologijama, političkim sustavima niti novcu i moći koju novac donosi, već se klanjaš samo i jedio dragome Bogu. Svijet to ne može razumjeti, to je protiv logike svijeta i zato će te progoniti. Isus nas na to unaprijed upozorava, ne da bi nas uplašio ili obeshrabrio, nego da si posvijestimo kako takvi događaji u životu nisu znak Božje odsutnosti već znak vjernosti. Budimo si iskreni: koliko smo samo puta, i ti i ja, prešutjeli da smo vjernici jer se u tom trenutku to činilo lakše? Koliko smo puta, radi svoje komocije, činili razne kompromise s grijehom kako se ne bi zamjerili svijetu ili ispali čudni? A Isus i tebe i mene danas pita: Je li ti tuđe mišljenje važnije od mene?“ Zaključio je kako uz Božji Duh – Duh Branitelja, Duh Tješitelja – on govori u nama: „Ne bojte se, ako nas i odbace radi Krista, nismo izgubili. Dobili smo najvrjednije blago. Isus Krist nije ‘jeftin’, ali, vjerujte, vrijedan je svake naše žrtve. Neka nam zagovor svetog Stjepana pomogne da ostanemo Isusovi!“- zaključio je homiliju đakon Strišković.
Posebnost ove pjevane božićne mise Djetešce nam se rodilo po pjevanju puka u župnoj crkvi sv. Petra i Pavla, apostola, u Osijeku s početka 20. stoljeća“ je u oživljenoj stoljetnoj tradiciji koju je za života zabilježio i priredio skladatelj, dirigent i utemeljitelj STD „Pajo Kolarić“ Julije Njikoš, rođen u Osijeku. Božićna misa za alt-solo, ženski pjevački zbor, orgulje i tamburaški orkestar ima deset stavki i dvanaest skladba: Veselje ti navješćujem, Kyrie Eleison, O, Betleme, grade slavni, Vjerujem u Boga, Vesel’te se svi kršćani, O, pastiri, čudo novo, Nebesko Djetešce, Tiha noć, sveta noć, Svijetu se porodi, Djetešce nam se rodilo te Radujte se, narodi! U izvedbi su sudjelovale alt-solistice Maja Knežević i Inga Ergotić, ženski pjevački zbor (voditeljica Morana Lakotić) ŽVS „Šokadija“ i orkestar STD-a „Pajo Kolarić“.
Na kraju mise župnik Jurić pročitao je „Božićnu čestitku i pastirsku poruku đakovačko-osječkog nadbiskupa metropolita Đure Hranića: I porodi sina svoga, prvorođenca, povi ga i položi u jasle jer za njih nije bilo mjesta u svratištu. (Lk 2,7)“, naglasivši poticaj: „Godina koja je pred nama našu će Đakovačko-osječku nadbiskupiju učiniti domaćinom 5. Nacionalnog susreta hrvatskih katoličkih obitelji, 19. – 20. rujna 2026. u Osijeku i Aljmašu. Ona nam svima pruža mogućnost udomljavanja jedne obitelji, a među njima i one koja ima osobu s invaliditetom, u naš dom – barem na jednu noć. Kako utjelovljenje Sina Božjega nije otajstvo vezano samo uz božićne dane, nego se pretače u svakodnevicu našega života, zahvalno se nadam da ćete u ljubavi i povjerenju posvjedočiti uvijek živu poruku Božića te pod krov svoga srca i svoga doma udomiti one koji će se uputiti u naše krajeve kako bismo svi zajedno slavili Emanuela – Boga s nama ljudima.“ Župnik Jurić je čestitao Božić župljanima i prisutnim vjernicima osječkih župa, zahvalio orkestru i pjevačima istaknuvši kako je misno slavlje sa STD-om „Pajo Kolarić“, koje djeluje 71 godinu u Osijeku, radost puku i sjećanje na zajednički povijesni susret u Rimu sa svetim Ivanom Pavlom II.
Nakon svečanoga blagoslova, tamburaš, solist i retfalački župljanin Željko Ergotić otpjevao je s orkestrom i solistom Eugenom Mršom par slavonskih skladba na radost mnoštva vjernika u crkvi. Radosno raspoloženje nastavljeno je zajedništvom u župnom prostoru. Nevenka Špoljarić
