OSIJEK/ĐAKOVO (TU) – Kraj akademske godine 2015./2016. obilježen je misama zahvalnicama za studente, profesore i djelatnike.
Osijek
Svečana misa zahvalnica na kraju akademske godine 2015./2016. za Sveučilište Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku slavila se u nedjelju 12. lipnja u konkatedrali sv. Petra i Pavla, apostola u Osijeku. Euharistijsko slavlje predvodio je mons. dr. Đuro Hranić, đakovačko-osječki nadbiskup. Uz brojne studente, svečanoj misi prisustvovali su mnogi profesori i asistenti kao i prof. dr. Željko Turkalj, rektor Sveučilišta. Dekan Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Đakovu, prof. dr. Ivica Raguž, u svojoj je propovijedi naglasak stavio na četiri osobe iz misnih čitanja: Davida i ženu grješnicu – koji su zgriješili, ali i pokajali se; farizeja – koji je samodostatan te Isusa – koji prašta. Osvrnuo se na farizejstvo u svakome od nas, u privatnom i akademskom životu. U svakome od nas postoji farizej koji smatra da je pravedan i nikome dužan, stoga je prisutne pozvao na priznanje da su dužnici. Na kraju mise, nadbiskup Hranić uputio je riječ podrške za kraj akademske godine i zazvao Božji blagoslov na sve okupljene.
Đakovo
Misa zahvalnica na kraju akademske godine za studente, djelatnike i profesore Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Đakovu održana je 10. lipnja u đakovačkoj prvostolnici. U koncelebraciji s generalnim vikarom mons. Ivanom Ćurićem i poglavarima Bogoslovnog sjemeništa, misu je predvodio dekan, prof. dr. Ivica Raguž, a propovijedao je doc. dr. Stjepan Radić.
Propovjednik je započeo s mislima o zahvalnosti ističući da je prava zahvalnost ona koja uključuje slobodu. „Kako je lijepo kada pri činu zahvaljivanja doživljavamo da smo potpuno slobodni, da nas druga strana – osoba kojoj zahvaljujemo ne želi staviti u ovisnost prema sebi, već poštuje i štoviše cijeni naše dostojanstvo. Vrhunac svake zahvalnosti je zahvalnost prema Bogu, koji nas upravo u činu zahvale osposobljuje za veću i puniju slobodu“, pojasnio je.
Osim zahvalnosti, doc. dr. Radić osvrnuo se i na biblijska čitanja, koja su doticala temu mudrosti i s njom ‘građenja kuće na čvrstim temeljima – stijeni’. Čineći razliku između mudrosti i lukavosti, naznačio je da se istinska mudrost da razlikovati od lukavosti po tome što ona u sebi nužno uključuje dobrotu te svoje upotpunjenje ima u pobožnosti. Lukavost, nasuprot njoj, jest puka sposobnost snalaženja u pojedinim situacijama, posredstvom koje se redovito nastoji ostvariti vlastita korist – probitak. Lukavost je uvijek usmjerena na vlastiti interes, dok mudrost gleda dobro po sebi, istaknuo je propovjednik upućujući da samim time mudrost dosiže svoj ideal upravo u istinskoj pobožnosti, koja ujedno čuva da ona (mudrost) ne postane ohola.
Na kraju propovjedi doc. dr. Radić posebno se obratio studentima koju su na završetku studija te je naglasio da „studiji na KBF-u u Đakovu osposobljuje za istinsku mudrost i, dakako, pobožnost. Time ne samo da stječemo kompetencije za buduće zvanje, već na izvjestan način naš KBF u Đakovu doživljavamo kao uporišnu točku – stijenu na kojoj, između ostaloga, gradimo svoju budućnost.“ V.P/duhos.com/S. Bradarić/K. Japarić
