SLAVONSKI BROD (TU) – Vjernici slavonskobrodskih župa Sv. Josipa radnika i Sv. Nikole Tavelića sudjelovali su u subotu 2. svibnja na misi zadušnici za svog prvog župnika Josipa Rimca, o njegovoj 28. obljetnici smrti. Uz domaćeg župnika Matu Matasovića i mons. Stjepana Belobrajdića, misu je u župnoj crkvi sv. Nikole Tavelića predvodio Ivan Tunjić, župnik u Babinoj Gredi.
Ocrtavajući bogati život svećenika Rimca, kojega je osobno poznavao i s njim surađivao, župnik Tunjić vjernicima je poručio: “Neka vam ova večer ostane kao jedan spomen na čovjeka-svećenika, koji je sebe ugradio u zajednicu po pozivu Božjemu i koji je s vama stvarao okruženje ljepote života. Mnogi su od njega slušati ohrabrenja, životna usmjerenja, nalazili utjehu i sebe zajedno s njim ugrađivali u ovo kamenje crkve da bi zasjala u punom sjaju. No, najbitnije je da je ovdje živjela živa Crkva; od dječice, preko mladeži, studenata, suradnika i u cjelini zajednice vjernika. To i jeste zadaća svećenika, koji je ona okosnica koju Bog stavlja u svoj narod. Ako nemamo svećenika nemamo te okosnice, stupa po kojem ćemo se uspeti prema Bogu. Zato je važno pozitivno govoriti o svećenicima, moliti za njih, nadasve biti otvoren životu iz kojeg Bog poziva za svećeništvo, redovništvo. Josip je bio duboko misaoni čovjek, koji je odgovore nalazio u euharistiji, Riječi Božjoj. Bio je svećenik koji je volio svoj narod – Božji narod koji je, proslavljajući Boga uzdizao i čovjeka. Plodovi njegovi rada stavljeni su u mozaik, koji se zove Božja Crkva. Prenosimo to iskustvo dobrog svećeništva mlađim generacijama.”
Kroz ugodno druženje u prostorijama župe nakon mise, vjernici su doista oživjeli lik svoga pokojnog župnika, što je i bila želja župnika Matasovića. Stoga će ubuduće svake godine na spomendan njegove smrti misu predvoditi jedan od svećenika koji je za njegova života djelovao u Slavonskom Brodu.
U nekrologu o pok. župniku Rimcu u Glasu Koncila je između ostalog zapisano: Rodio se u Čibeliću kod Livna 1939. godine. Za svećenika je zaređen u Đakovu 1966. Župnikom u slavonskobrodskim župama postaje 1969. gdje ostaje na službi 21 godinu sve do svoje smrti 2. svibnja 1987. Kao vrstan kateheta bio je član grupe koja je utemeljila katehetsku školu, suorganizator i voditelj tečajeva za brak. Volio je glazbu, pa je osnovao tamburaški orkestar i podučavao mlade kako glazbom sudjelovati na misnim slavljima. Okupljao je oko sebe sve, stare, mlade, seljake, intelektualce… Bio je svećenik vedra duha s velikim rukama. Volio je ljude i oni njega. „Vjera je život, a život je vjera“, znao je reći i to životom svjedočiti. Imao je mnoge karizme, za svakoga je imao osmijeh, beskrajno vremena, znao je s ljudima do jutra razgovarati, savjetovati ih, tražiti im posao, stanove, liječnike… pomagati na razne načine. Uz sve to gradio je crkvu s veoma skromnim sredstvima. Pokopan je na gradskom groblju u Slavonskom Brodu u utorak 5. svibnja 1987. Slavonski Brod ne pamti tako velik sprovod, koji je okupio oko 150 svećenika i pet tisuća ljudi, među kojima mnogo mladih. B. Lukačević
