ĐAKOVO (TU) – „Dok ovih dana ispovijedamo svoju vjeru u zajedništvo putujuće i proslavljene Crkve; vjeru u općinstvo svetih, u uskrsnuće tijela i život vječni, večeras na poseban način proživljavamo iskustvo prekogrobnog zajedništva sa svim pokojnim svećenicima koji su djelovali na području naše biskupije“, rekao je nadbiskup mons. Đuro Hranić, predvodeći u subotu 4. studenoga u đakovačkoj prvostolnici večernju misu zadušnicu za pokojne svećenike i kanonike Đakovačko-osječke nadbiskupije.
„Svi su oni svoje živote darovali Bogu i Crkvi te ih ugradili u evangelizacijsko poslanje na našim prostorima. Generacije vjernika su uvodili u iskustvo vjere, katehizirali ih, poučavali u vjeri, posvećivali sakramentima i skrbili za izgradnju naših crkava i kapela. Mnogi od njih su i stradavali te su bili prvi izloženi progoniteljima Katoličke Crkve i vjere u Isusa Krista“, nastavio je nadbiskup Đuro, dodavši da ovoga dana, na prvu subotu, molimo za nova svećenička i redovnička zvanja.
„I ova naša biskupijska crkvena zajednica s jedne strane osjeća nedostatak svećeničkih i časnosestarskih zvanja – nemamo dovoljno svećenika za sve službe koje bi trebali preuzeti svećenici, pojedini svećenici vode brigu o dvije ili čak o tri župe, a časne sestre se povlače iz službi koje su nekada nosile i bile Božji blagoslov za crkvenu zajednicu. S druge se strane, istodobno osjeća da nije važan samo dovoljan broj, nego da i te kako treba voditi brigu o razlučivanju pravih motiva radi kojih netko postaje svećenik i o kvaliteti nas svećenika. Trebate svete svećenike, redovnike i redovnice. A njih moramo izmoliti“, kazao je nadbiskup uvodeći u misno slavlje.
Uz nadbiskupa Đuru i nadbiskupa u miru mons. Marina Srakića te generalnog vikara mons. Ivana Ćurića, koncelebrirala su još desetorica svećenika, a slavlje je animirao Zbor bogoslova.
Homiliju je izrekao generalni vikar mons. Ivan Ćurić. U svjetlu biblijskih čitanja progovorio je i o ljepoti svećeničkog poziva, u koje je nužno ugrađeno osobno iskustvo vjere svakog svećenika. U spomenu na sve pokojne svećenike Đakovačko-osječke nadbiskupije propovjednik je istaknuo: „Riječ je o stotinama svećenika koji su kroz dugu povijest naše nadbiskupije, često u vrlo zahtjevnim, koji puta i tragičnim okolnostima, ostvarivali svoju službu, u najvećem broju kao pastiri naših župnih zajednica, a jedan dio u različitim službama ovdje u Đakovu, bilo kao članovi katedralnoga Kaptola, ili kao profesori i sjemenišni odgojitelji. Iako im večeras nećemo nabrajati imena, ni jednoga ne želimo zaboraviti. Nekih se i osobno sjećamo, pamtimo njihove riječi i djela.“
Dodao je: „… s velikom zahvalnošću nosimo mnogo vrijednoga što su u naše živote svojom službom, nastojanjima i svjedočanstvom zasadili naši svećenici. Njihova je služba ponajprije bila ponizno sudjelovanje u poslanju Crkve i dozivanje u pamet ne svojih osobnih sposobnosti i pothvata, već Kristove Radosne vijesti i njegovih otajstava.“ Anica Banović
