ĐAKOVO (TU) – Đakovačko-osječki nadbiskup Đuro Hranić predvodio je u nedjelju 3. studenoga u katedrali misu zadušnicu za pokojne biskupe Đakovačko-osječke nadbiskupije. Uz nadbiskupa Hranića oko oltara su bili nadbiskup u miru Marin Srakić te kanonici mons. Pero Aračić i mons. Luka Marijanović.
„Ovdje smo u katedralnoj crkvi i sjećamo se naših pokojnih biskupa koji su otvarali srce Božjoj ljubavi i nastojali živjeti i svjedočiti te Božjom ljubavlju grijati stado vjernika naše biskupije. Na osobit način želio bih skrenuti pozornost na jednoga među njima, kojega se mnogi sjećamo. To je naš biskup Ćiril Kos, koji je rođen prije 100 godina“, rekao je nadbiskup Hranić uvodeći u misno slavlje.
U svojoj homiliji nadbiskup je tumačio naviješten evanđeoski tekst o susretu Isusa i Zakeja, rekavši kako je unatoč Zakejevu nastojanju da vidi Isusa zapravo Isus taj koji je pronašao Zakeja, a ne obrnuto, te naglasio: „Svi smo mi ponekad slični Zakeju, u želji za promatranjem koje ne obvezuje. Tako s udaljenosti promatramo i razmišljamo što bi trebala učiniti Crkva, što su dužnosti pojedinih službi u crkvi, što treba biskup, što treba župnik, na koji način oni kao odgovorni trebaju pronaći rješenja, pokretati inicijative… No, u središtu su uvijek – drugi. U pravilu ne želimo preuzimati odgovornost te drugima pružiti priliku da kritički prosuđuju nas i naše postupke, nego želimo ostati po strani. I svatko od nas ima neko svoje – simbolički rečeno – omiljeno stablo, svoju ‘smokvu’ na koju se sklanjamo kako bismo mogli promatrati i prosuđivati druge te drugima predbacivati.“
Rekavši kako je slojevita poruka Isusova susreta sa Zakejom u stvari vrlo jasna, nadbiskup je dodao: „Ne možemo i ne smijemo nikada drugoga suditi i bespovratno otpisati. Pred Bogom nitko nije isključen, za njega nema beznadnih i nepopravljivih slučajeva. Osobni susret s Kristom uistinu mijenja čovjeka iznutra, rađa radikalnim obratom, tako da se može govoriti o životu prije i nakon susreta s Kristom; prije i poslije obraćenja… Susret s Kristom je usrećujući, a sreće nema kad ju se želi i čuva samo za sebe. Nitko ili vrlo teško se samački može biti sretan. Zakej dijeli svoju sreću i druge uvodi u njezine tajne. Kršćanstvo se ostvaruje prilaženjem ljudima, a ne bijegom od njih, ma ne znam kako i koliko izgledali grešnima. Kršćanin traži ne samo svoj spas, nego i spas braće i sestara.“
Na kraju homilije nadbiskup je pozvao okupljene vjernike na molitvu za pokojne biskupe, napose za pokojnog biskupa Ćirila Kosa, podijelivši s okupljenim vjernicima neke detalje iz životnog puta pokojnog biskupa, kojega je Božja providnost vodila i dovela do službe biskupa. „Dok molimo za sve naše pokojne biskupe, sjetimo se pokojnog biskupa Ćirila i u svom srcu probudimo zahvalnost za sve ono što je svojom dobrotom, 
plemenitošću, ljubavlju, nesebičnim i neumornim zalaganjem učinio za našu nadbiskupijsku zajednicu“, pozvao je nadbiskup Đuro.
Po završetku misnog slavlja svećenici i vjernici spustili su se u kriptu katedrale, gdje je nadbiskup predvodio molitvu za pokojne biskupe te blagoslovio njihove grobove.
A. Banović
