SLAVONSKI BROD (TU) – Misa zadušnica za pok mons. Ivana Šešu (1939. – 2008.) povodom sedme obljetnice njegove smrti služena je u ponedjeljak, 19. siječnja u više župnih crkava u Slavonskom Brodu. U župnoj crkvi Duha Svetoga u Malom Parizu misu zadušnicu predvodio je domaći župnik Florijan Kvetek.
„Svi koji smo poznavali mons. Šešu radovali smo se radosti Božjoj koju je nosio u sebi. Preko njegova života Bog je uistinu bio novina za mnoge nas“, rekao je na početku mise župnik Kvetek. Ocrtavajući život i djelo pok. mons. Šeše naglasio je, između ostaloga, kako je bio najbolji učenik u osječkoj gimnaziji te odbio različite stipendije i ponude koje su ga htjele odvratiti od njegove odluke da krene putem svećeništva. Citirajući iz oproštajnog govora na pokopu mons. Šeše tadašnje biskupe Marina Srakića i Đuru Hranića izdvojio je njihove riječi koje najbolje govore o liku tog istinskog Kristova svećenika, ističući: „Mons. Šešo služio je Gospodinu u svoj poniznosti i jednostavnosti, vedrini, optimizmu, bio je doista ‘ribar ljudi’ ne samo u Đakovačko-osječkoj biskupiji nego i izvan nje; bacao je mreže u more života i širio svoje srce. Činio je sve što je mogao samo da pridobije svakoga tko je tražio pomoć ili ohrabrenje, da nitko ne potone. Sve je rješavao spontano bez ikakve računice, svojim je životom posvjedočio da se Crkva ne rađa prije svega iz dobre ogranizacije, nego iz dobre duše, odnosno duhovnih uzvišenih ideala. Osvjetlao je obraz svećenika svojim osjećajem za maloga čovjeka, njihove sitnice i svakodnevne probleme. Bio je čovjek srca, dobrote i ljubavi, ali bez mjere, bez granica – sve do nerazboritosti, čovjek koji je dijelio ne samo od sebe, nego i samoga sebe; dijelio je doslovno sve što je imao; voljeli su ga i poštovali svi koji su ga poznavali, a poznavali su ga mnogi; ljubavlju se u euharistiji, koju je rado slavio, i u osobnoj molitvi vazda hranio…“
Mons. Ivan Šešo rođen je u Osijeku 19. studenoga 1939. gdje je završio osnovnu školu i gimnaziju. Filozofsko-teološki studij završava u Đakovu gdje je 23. prosinca 1962. zaređen za svećenika. Svoje pastoralno djelovanje započinje službom župnoga vikara u Župi svetih Petra i Pavla u Osijeku (1963. – 1968). Od 1968. do 1974. godine bio je župnik u Ivankovu odakle odlazi u Rim na poslijediplomski studij. Kao član Papinskoga hrvatskog zavoda sv. Jeronima (1974. – 1977.) na Papinskome sveučilištu Gregorijana postiže magisterij duhovnoga bogoslovlja. Po povratku iz Rima imenovan je duhovnikom Bogoslovnog sjemeništa u Đakovu i profesorom duhovnoga bogoslovlja te engleskoga jezika. U Đakovu je djelovao punih 20 godina (1977. – 1997.). Začasnim kanonikom Stolnoga kaptola u Đakovu imenovan je 1989. godine. Vodio je brojne obnove i duhovne vježbe, sudjelovao na seminarima i stručnim skupovima. S iznimnom spremnošću susretao je i pomagao bolesnicima, starima i potrebnima. Od 1997. do smrti djelovao je u Slavonskome Brodu kao voditelj centra za duhovne obnove “Marijin Dom”. B. Lukačević
