ĐAKOVO (TU) – Uz 13. obljetnicu smrti đakovačkog biskupa Ćirila Kosa u đakovačkoj prvostolnici Sv. Petra 6. srpnja 2016. misu zadušnicu predvodio je mons. Đuro Hranić, nadbiskup đakovačko-osječki. Koncelebrirao je generalni vikar mons. Ivan Ćurić i svećenici koji djeluju u središnjim nadbiskupijskim ustanovama. Po završetku misnog slavlja, nadbiskup je u kripti katedrale, u pratnji svećenika i vjernika, uz prigodnu molitvu blagoslovio grob pokojnog biskupa.
Pastoralna revnost i uzoran svećenički život Ćirila Kosa, župnika u Trnjanima, bili su poticaj biskupu Stjepanu Bäuerleinu da ga imenuje duhovnikom Bogoslovnog sjemeništa, podsjetio je u svojoj homiliji mons. Hranić. Na toj službi biskup Kos proveo je osam godina. U nedostatku literature, a kao tehnički urednik Vjesnika, u kasnim je noćnim satima prevodio knjige teološko-duhovnog sadržaja i zajedno ih s bogoslovima ciklostilski objavljivao. „U to vrijeme komunizma kad je katoličko izdavaštvo u potpunosti prisilno stalo, zahvaljujući njemu, Bogoslovno sjemenište u Đakovu postalo je značajno izdavačko središte u našoj Crkvi“, naglasio je nadbiskup Đuro. Podsjetio je i na listopad 1959. kada je biskup Ćiril bio zatvoren te osuđen na sedam godina zatvora.
U proces protiv njega htjeli su uključiti, također u zatvoru zatočenoga, bl. Alojzija Stepinca, zagrebačkog nadbiskupa, rekao je mons. Hranić i nastavio: „Biskup Ćiril rekao je kako se dva puta nije prepoznao kad se o njemu govorilo: Nisam sebe prepoznao kad su me proglasili ´narodnim neprijateljem´. I nisam sam sebe prepoznao kad su me hvalili kao zaslužnoga na području katehetike i kateheze te mi podijelili počasni doktorat znanosti. Iz zatvora je napisao: Najvjerniji mi je prijatelj Brevijar. Njega sam zbilja osjećao mnogo puta kao nešto živo, kao nešto, što mi govori prave riječi u pravo vrijeme. Osim Brevijara imam krunicu, koju osjećam kao konop, za koji se držim…“
Po povratka iz zatvora obnašao je službu tajnika Biskupskog ordinarijata i kanonika kustosa katedrale. Godine 1973. bio je imenovan te zaređen za biskupa đakovačkog ili bosanskog i srijemskog. Za biskupsko geslo uzeo riječi koncilske konstitucije Christus Dominus: In caritate, humilitate et vitae simplicite – ljubavlju, poniznošću i jednostavnošću života. „To je za njega bio program. Bio je čovjek Crkve. Volio je Crkvu predvođenu rimskim biskupom i nas bogoslove je u tom duhu odgajao. In caritate, ljubavlju, vodio je biskupijsku zajednicu kao učitelj, pastir i svećenik te joj je služio in humilitate et simplicitate – poniznošću i jednostavnošću života“, naglasio je mons. Hranić ističući kako je svima bila prepoznatljiva radost i vedrina biskupa Ćirila.
Na kraju homilije nadbiskup Đuro pokojnog je biskupa opisao i kao pravog kroničara biskupije, koji je bilježio „sve od atmosferskih prilika i imena koncelebranata do velikih svjetskih i crkvenih događaja“, te je rekao: „Zadnje godine njegova biskupstva bile su obilježene ratnim stradanjem biskupije, no za vrijeme službe osnovao je 21 župu, zaredio 118 svećenika, izgrađeno je 18 župnih i 22 filijalne crkave, 62 vjeronaučne dvorane i 42 župna stana.“ M. Kuveždanin (foto: arhiva mons. Antuna Jarma)
