ALJMAŠ (TU) – Na svetkovinu Uznesenja BDM na nebo 15. kolovoza 2019. u aljmaškom Svetištu Gospe od utočišta podnevna je misa po deseti put u zajedništvo okupila branitelje i stradalnike Domovinskoga rata u većemu broju nego proteklih godina. Hodočasnici su u nadbiskupijsko marijansko proštenište došli zahvaliti za dar života, obitelj i domovinu te moliti za pokojne u zajedništvu sa predvoditeljem euharistijskoga slavlja dr. Stanislavom Šotom, povjerenikom za pastoral branitelja i njihovih obitelji Đakovačko-osječke nadbiskupije. Misu je uz pjevanje vjernika orguljski pratio Dino Klem iz Slavonskog Broda, a misna čitanja čitao je poslužitelj oltara Goran Đurđević.
Uvodeći u slavlje euharistije Šota je naglasio kako preko lika BDM, uz osobnu molitvu i nakane te osobni susret s Gospodinom i ove godine molimo za sve poginule, stradale tijekom Domovinskog rata te za majke, očeve, supruge i djecu poginulih u Domovinskom ratu i sve koji se još uvijek vode nestalima (RH preko Uprave za zatočene i nestale Ministarstva hrvatskih branitelja, traga za 1892 osobe nestale i smrtno stradale u Domovinskom ratu). „Bez cjelovite istine i pravde o stradalima i nestalima, onima koji zbog toga godinama trpe i pate, teško je ostvariti cjeloviti mir i istinski suživot. Moguće je samo ostvariti prividni mir pod vidom tolerancije. I danas, nakon 28 godina zbog rata i njegovih posljedica u određenoj mjeri određeni dio stanovnika Slavonije, Srijema i Baranje trpi, pati, nosi razne i mnogobrojne križeve; od tjelesnih do duhovnih i duševnih. Danas posebice imajmo u našim srcima sve one koji napuštaju domovinu za koju su ginuli naši očevi i braća… Dio onih koji su napustili našu Slavoniju, kroz vid usredotočenosti na materijalno, vrlo brzo zaboravlja nacionalni identitet, odriče se kršćanske vjere. S druge strane, dijelom i zbog neautentičnosti današnjih prvih evangelizatora, nas svećenika, u Hrvatskoj je sve više onih koji žive kao da Boga nema. Mnogi indiferentnošću negiraju osobnog Boga. Indiferentnost i materijalizam najviše pogađa osobe koje žive bračno-obiteljskim životom. Stoga, pred likom Gospe od Utočišta molite za vjeru u osobnog Boga u vlastitim obiteljima, molimo za obitelji svojih prijatelja i rođaka, za obitelji cijele naše Nadbiskupije. Molimo da naše obitelji postanu ‘kućne Crkve’, ‘škole molitve’ i u istini pred Bogom i likom Gospe od utočišta provedimo trenutke na misi.“
U propovijedi Šota je govorio o nužnom angažiranom, svjedočkom življenju katoličke vjere po uzoru na BDM i snazi Kristove ljubavi dobivene u svetoj ispovijedi i euharistiji. Govoreći o ulozi pojedinca u evangelizaciji s uporištem u Riječi Božjoj i novijim papinskim dokumentima Šota je zaključio: „Evangelizacija ne treba biti nova u svom sadržaju, jer evanđelje dano u Isusu Kristu ne podliježe izmjenama niti je njegova vrijednost prolazna, već je u novoj evangelizaciji potrebno dovesti čovjeka do novog zanosa vjere: do otkrića ljepote, radosti, žara kao i smisla vjerovanja koje nije tek formalno pripadanje nekakvoj zajednici ili održavanje običaja i tradicije, ili zatrpano mnoštvom vlastite prigodne pobožnosti u kojoj želimo osobno nametnuti svoju volju Bogu. Marija mi govori kako svakodnevno, neprimjetno, samozatajno vršiti i izvršavati volju Božju. I vjerujem kako ćemo na kraju života čuti glas, kako veli dio današnje molitve ‘Marijino uznesenje je i naše uzdignuće’… Mi smo kod svake mise pozvani prepoznati živoga, uskrsnuloga Gospodina i naviještati Boga. To je življena vjera.“ Nevenka Špoljarić
