OSIJEK (TU) – U predvečerje Velikog četvrtka, 18. travnja 2019. đakovačko-osječki nadbiskup u miru Marin Srakić predvodio je u koncelebraciji s domaćim župnikom mons. Adamom Bernatovićem, svećenikom u miru Vladimirom Mikrutom, tajnikom Nadbiskupskog ordinarijata Domagojem Lackovićem te župnim vikarima Robertom Almašijem i Zlatkom Hnatešinom Misu večere Gospodnje u osječkoj konkatedrali sv. Petra i Pavla. U znak sjećanja na Isusovo pranje nogu apostolima, nadbiskup Marin noge je oprao dvanaestorici krizmanika, a u svojoj homiliji osvrnuo se na taj Isusov čin ističući poniznost Boga koji uzima ulogu sluge te Njegovo siromaštvo.
„Isus nam objavljuje da je Bog ponizan. U dvorani, na zaprepaštenje svih, prije nego što je slavio prvu Misu povijesti, Isus ustaje od stola i preuzima ulogu sluge, počinje prati noge apostolima. Petar izgovara sablazan svih vjekova i govori: Nećeš mi prati noge nikada!“, podsjetio je nadbiskup i nastavio: „Petar govori ono što svi mi mislimo: mi ne želimo nekog poniznog Boga, ali Bog je ponizan! Mi ne želimo Boga koji sjeda na posljednje mjesto, ali Bog sjeda na zadnje mjesto! Ne želimo Boga bez ponosa (oholosti), ali Bog je bez ponosa.“
Naglašavajući da je oholost otrov ljudske povijesti od početka do danas; da je rastavila ljudske obitelji, izazivala ratove, da je kriva za suze tolikih naroda te je ugasila radost što ju je Bog darovao čovjeku na dan stvaranja, mons. Srakić je pozvao: „Stoga budimo ponizni siđimo sa postolja, predajmo se blagonaklono i s ljubavlju: misa zahtijeva to obraćenje da bude misa slavljena s Kristom.“
U nastavku homilije nadbiskup je podsjetio i na Judinu izdaju, kao i na trenutak kada mu je Isus pružio umočen zalogaj te je rekao: „Gesta pruženog zalogaja je gesta nježne ljubavi, to je ruka pružena s iskrenim darom potpunog milosrđa. Nažalost Juda ne želi da mu se oprosti. Dobro poznamo tu tužnu povijest! Oholost je bila Judina tragedija. No za Isusa Juda zauvijek ostaje prijatelj koga čeka i izgubljeni sin koji nedostaje u Očevu srcu. U stvari zloća svakog čovjeka neće moći nikada obeshrabriti volju da Bog oprašta.“
Isus je na posljednjoj večeri izabrao kruh i vino – znakove siromaštva – i pretvorio ih u svoju proročansku prisutnost, istaknuo je đakovačko-osječki umirovljeni nadbiskup i pojasnio: „Bog je u sebi siromašan jer Bog ne može posjedovati: ustvari, Bog je toliko dar u sebi, da sve ono što ima daruje. On je siromašan, beskrajno siromašan, pravi siromašak. Siromaštvo Božje je neizbježna posljedica njegove ljubavi: prava ljubav je darovanje sebe ako se daruje neposredno.“ Zatim je poručio: „Današnja Misa doista je za sve nas zajedništvo s Bogom po kojemu nam je Krist dao da upoznamo: da je naš ponizni Bog, Bog milosrdni, Bog siromašni! Bez obraćenja, toga Boga nećemo nikada sresti.“
Misna Večere Gospodnje završena je prijenosom Presvetoga Oltarskog sakramenta na pokrajnji oltar. Uslijedilo je jednosatno klanjanje koje su predvodili župni vikari uz Zbor mladih župe pod vodstvom vjeroučiteljice Krunoslave Lukač, dok je Misu večere Gospodnje animirao Mješoviti konkatedralni zbor pod vodstvom s. Branke Čutura i orguljsku pratnju Dalibora Ratića. M. Kuveždanin
