OSIJEK (TU) – Uoči proslave Dana grada Osijeka, 1. prosinca, đakovačko-osječki nadbiskup Đuro Hranić predvodio je svečano misno slavlje u osječkoj konkatedrali sv. Petra i Pavla. Homiliju je uputio biskupski vikar za pastoral grada Osijeka mons. prof. dr. Vladimir Dugalić, a nazočili su gradonačelnik Ivica Vrkić, župan Vladimir Šišljagić i njihovi suradnici.
Podsjećajući kako su se 2. prosinca 1786. tri zasebna dijela –
Donji grad, Tvrđa i Gornji grad, ujedinili u cjelinu koja čini jezgru današnjega Osijeka, nadbiskup Hranić čestitao je Dan grada. Pozvao je na molitvu zahvalnosti Bogu za sve dobro i lijepo što Osijek pruža te rekao: “Najveće blago svakoga grada su ljudi, njegovi građani. Molimo za sve građane našega grada, za one kojima je život lijep, a osobito za one koje život ne miluje, i koji jedva spajaju kraj s krajem. Molimo za one koji se osjećaju primoranima napustiti ovaj grad i svoju budućnost potražiti u tuđini, i za sve koji su već otišli.“ Nadbiskup je izrazio želju da se jednom svi koji su otišli u tuđinu – vrate sa svojim obiteljima u svoj grad, a potaknuo je i na molitvu za predstavnike političkog, kulturnog, gospodarskog i prosvjetnog života te čelnike grada i županije.
Pitajući se kako navijestiti istinu evanđelja današnjem gradskom čovjeku, mons. Dugalić osvrnuo se na ulomak pročitanoga evanđelja: “Neće u kraljevstvo nebesko ući svaki koji mi govori: ‘Gospodine, Gospodine!’…“ te rekao: „U današnjem sekulariziranom, urbanom gradu temeljno je pitanje istine – na čemu mi gradimo svoj grad? Današnje evanđelje jasno kaže kako lijepe riječi nisu dovoljne, traže se plodovi, djela. Isus zahtjeva od svojih učenika da se angažiraju oko širenja Božjeg kraljevstva“.
Kršćanin sam sebi ne može biti dovoljan, nego je pozvan zauzeti se za bližnjega, rekao je propovjednik i poručio: „Samo ona osoba koja živi svoju vjeru gradi na čvrstoj stijeni. Ako su grad ljudi, to vrijedi i za grad. Katolici su pozvani, u zajedništvu s drugima, graditi grad promičući istinske vrijednosti kako bi on bio utemeljen na čvrstoj stijeni. I zato se jedan vjernik ne smije izolirati, prepustiti grad nekom drugom. Grad – to smo mi, koji živimo u tom gradu. Kakvo će on lice imati ovisi o svakome od nas. Ovisit će u kojoj mjeri smo voljni dati dio sebe i ugraditi se u taj grad“, a u tome važnu pomoć pruža socijalni nauk Crkve, koji ima zadaću promijeniti čovjeka iznutra, dati mu novi stil života kojim iz snage svoje vjere mijenja društvo oko sebe.
Moleći zagovor sv. Petra i Pavla te preporučujući grad i građane Gospi Osječkoj, mons. Dugalić istaknuo je riječi pape Franje – treba nadići kršćanstvo kao ideologiju, ne smije se tražiti nove Konstantine, koji će političkom moći štititi vjernike – a zatim je rekao: „Ne treba nam kršćanski katolicizam, nego katoličko kršćanstvo, koje živi snagu svoje vjere i snagom svoje vjere mijenja svijet oko sebe. Zasigurno, ako se neki političar deklarira kao kršćanin to znači da se od njega očekuje da promiče kršćanske vrijednosti i da to svojim životom potvrdi. Ali, snaga kršćanstva dolazi iz baze. Kada većina istinski živi svoju vjeru, onda ima snagu graditi društvo na kršćanskoj istini, na Isusu Kristu.“
U koncelebraciji su bili dekani Osječkih dekanata – domaći župnik mons. Adam Bernatović i preč. Ivan Jurić, zatim ravnatelj Vikarijata i Caritasa Đakovačko-osječke nadbiskupije preč. Drago Tukara te osječki župnici i župni vikari, a posluživao je đakon Mario Žigman. Nakon mise svećenici su nazočili podizanju gradskog stijega na središnjem osječkom Trgu dr. Ante Starčevića. M. Kuveždanin
