ĐAKOVO (TU) – Misu u spomen 121. obljetnice smrti biskupa Strossmayera u njegovoj katedrali u Đakovu, u srijedu, 8. travnja 2026. predvodio je mons. Luka Marijanović, kanonik Prvostolnoga kaptola. U koncelebraciji su bili preč. dr. Stjepan Radić – rektor Bogoslovnog sjemeništa, preč. Mato Gašparović – ravnatelj UZUK-a, vlč. Nikola Klemen – tajnik Nadbiskupskog ordinarijata i vlč. Mihael Macanić – župni vikar Župe Svih svetih. Posluživali su đakovački bogoslovi, a Župni zbor Santo na čelu sa s. Jelenom Kovačević predvodio je liturgijsko pjevanje.
Mons. Marijanović se u homiliji osvrnuo na naviještena čitanja te rekao da je spasenje u Isusu Kristu i da ozdravljenje koje je Petar darovao uzetome dolazi od Isusa Krista, da spasenje je u imenu Isus Krista. „Isus je taj koji donosi spasenje i ozdravljenje i onda i danas. Isus po svojoj Crkvi, preko onih koji se okupljaju oko njegova stola, stola njegova Tijela i njegove Riječi nastavlja djelo spasenja kroz cijelu povijest Crkve sve do danas.“
Govoreći o cijeloj crkvi koja se nalazi na putu u Emaus, svaki njezin pojedinac, često se nađe u mraku, kao da tapka ali, ohrabrio je mons. Marijanović, da Gospodin ide s nama, da je On s nama na putu, te je nastavio: „Tako je u svoje vrijeme bio i sa biskupom Strosmayerom kojemu je gorjelo srce dok je slušao evanđelje. I zapalilo je u njemu vjeru da se u svoje vrijeme odazvao na njegov poziv i postao svećenik i biskup starodrevne Đakovačke i Srijemske biskupije. Jedan je od rijetkih koji je bio biskup 55 godina. Što je činio, činio je iz vjere za vjeru, za domovinu a sve pod jednim geslom Prosvjetom ka slobodi.“
Biskup Strossmayer je umro 8. travnja 1905. u Đakovu. „Bio je na između ostaloga vođa Narodne stranke, bavio se politikom. Bio je utemeljitelj i pokrovitelj Akademije znanosti i umjetnosti u Zagrebu, utemeljitelj hrvatskog Sveučilišta, jedinoga u Hrvatskoj u to vrijeme, i dobrotvor mnogih kulturnih manifestacija ne samo u hrvatskom narodu nego i kod drugih južnoslavenski naroda. Što je učinio, učinio je kao biskup i kad ga mi promatramo kao vjernici gledamo ga kao čovjeka Crkve, kao biskupa. Zahvalni smo mu za svu brigu i trud što ga je uložio u svoje dvije biskupije i što na je ostavio ovu lijepu katedralu po kojoj je najviše poznat. Natpis na njoj glasi Na slavu Bogu, jedinstvu crkava, slozi i ljubavi naroda svoga – podsjetio je mons. Marijanović na velikoga biskupa Strossmayera.“
Homiliju je zaključio podsjećanjem na stvarnost svakodnevice u kojoj živimo i u kojoj trebamo koristiti čudesne snage koje nam Bog daje, kao sv. Petru, te da se njima služimo i prolazimo zemljom čineći mala djela ljubavi jer Crkva nastavlja Isusovo djelo. „Takva djela i mi možemo činiti: mala djela dobrote i ljubavi prema svojoj braći i sestrama.“
U Molitvi vjernika molilo se za Crkvu, za papu Lava, nadbiskupa Đuru, za nova svećenička i redovnička zvanja u Đakovačko-osječkoj nadbiskupiji, za vjernička društva, za biskupa Strossmayera i sve pokojnike.
Na kraju misnoga slavlja mons. Marijanović, svi koncelebranti, bogoslovi, zbor i Božji narod sišli su u kriptu katedrale i pomolili se na grobu biskupa Strossmayera. Tiskovni ured
