RIM / ĐAKOVO (TU) – Od 2. do 8. kolovoza, u organizaciji Nadbiskupijskoga povjerenstva za pastoral ministranata Đakovačko-osječke nadbiskupije, ministranti Đakovačko-osječke nadbiskupije i Požeške biskupije, njih 164 iz 30-ak župa, sudjelovali SU na Međunarodnom hodočašću ministranata u Rim, kojega svake pete godine organizira Međunarodni savez ministranata (Coetus internationalis ministrantium – CIM). Ukupan broj hodočasnika iz Hrvatske bio je oko 230.
U pratnji su bili vlč. Josip Ivešić, predstavnik HBK pri Međunarodnom savezu ministranata, vlč. Josip Levaković, nadbiskupijski povjerenik za pastoral ministranata, zajedno sa još trojicom svećenika i četvoricom bogoslova. U sklopu putovanja prema Rimu, na kojega su pošli 2. kolovoza u večernjim satima, zastali su 3. kolovoza u dopodnevnim satima u Asizu, gdje su hodočastili na grob sv. Franje i sv. Klare. Nastavili su istoga dana put prema Rimu gdje su stigli u večernjim satima i smjestili se u Dom Hrvatskih hodočasnika i u jedan obližnji hotel.
Već sutradan, u utorak 4. kolovoza, u popodnevnim satima sudjelovali su na CIM festivalu na Trgu Sv. Petra, zajedno sa još oko 10 000 ministranata iz Austrije, Češke, Belgije, Švicarske, Njemačke, Francuske, Mađarske, Italije, Luksemburga, Poljske, Litve, Rumunjske, Slovačke, Srbije, Ukrajine i Brazila. Vrhunac toga slavlja bio je dolazak pape Franje i Večernja molitva.
U svojemu nagovoru, kojega je izrekao pred okupljenim ministrantima, papa 
Franjo je najprije pozdravio: „Dragi ministranti, dobra večer! Zahvaljujem vam svima zbog dolaska u velikom broju, prkoseći tako vrućini rimskoga sunca u mjesecu kolovozu!“ Razlažući, nadalje, geslo Hodočašća: „Evo me, mene pošalji!“ (Iz 6,8), Papa je naglasio: „Važno je shvatiti da biti blizu Isusu i prepoznati ga u Euharistiji po vašoj službi oltaru, omogućava vam otvoriti se drugima, putovati zajedno, postaviti zahtjevne ciljeve i postići čvrstoću u njihovu ostvarivanju. Prava je radost prepoznati da smo mali
i slabi, sve dok, znajući da s Isusovom pomoći možemo biti ojačani i preuzeti izazov velikoga životnoga putovanja u njegovom društvu.“
Papa je nastavio: „Prorok Izaija je također otkrio ovu istinu… (…) Izaija je utvrdio da, povjeravajući se u Božje ruke, njegovo cijelo postojanje je preobraženo. (…) Izaija je zaprepašten kada otkriva da je Bog onaj koji čini prvi potez – ne zaboravite: uvijek je Bog onaj koji čini prvi potez u našemu životu – kada otkriva, da je Bog taj koji mu je prvi pristupio. Izaija je uočio da božansko djelovanje nije spriječeno njegovim nesavršenostima; bila je to sama Božja dobrota koja mu je omogućila preuzeti poslanje, koja ga je preobrazila u potpuno novu osobu, onoga koji je sposoban odgovoriti Božjemu pozivu, govoreći: „Evo me, mene pošalji!“ Vi ste danas sretniji nego Izaija. U Euharistiji i u ostalim sakramentima vi osjećate intimnu Isusovu blizinu, slast i snagu njegove prisutnosti. (…)
Poput Izaije, vi također osjećate da je Bog uvijek taj koji preuzima inicijativu, zato jer je on onaj koji vas je stvorio i htio da postojite. On je taj koji je, u tvome krštenju, tebe učinio novim stvorenjem; on uvijek strpljivo čeka na tvoje odgovore na njegovu inicijativu, nudeći oproštenje svakome tko ga ponizno zamoli.“
Papa je na koncu zaključio: „Kako je lijepo otkriti da nas vjera izvodi iz nas samih, iz naše samoće. Posebno zato što smo mi puni radosti
jer smo Isusovi prijatelji, vjera nas vuče prema drugima, čineći nas prirodno misionarima! Ministranti misionari: takvima vas želi Isus! (…) Hvala vam za službu Gospodnjem oltaru i što ovu službu činite pravom školom vjere i milosrđa prema svojim bližnjima. Hvala vam što ste započeli odgovarati Gospodinu, poput proroka Izaije, „Evo me, mene pošalji!“
Po završetku Večernje molitve, s Papom su se osobno pozdravili dvojica
ministranata, predstavnika naše domovinske Crkve – Nikola Andrić (Kuševac) i Tomislav Ćosić (Đakovo 2), kao i vlč. Josip Ivešić.
Za svojega boravka u Vječnome gradu, ministranti su hodočastili na najvažnija hodočasnička mjesta: Baziliku sv. Petra, Baziliku sv. Pavla izvan Zidina, Baziliku sv. Ivana Lateranskog, Baziliku sv. Marije Velike, Kalistove katakombe (gdje se nalazi kip sv. Tarzicija blagoslovljen kod posljednjega hodočašća
2010. godine), crkvu sv. Križa Jeruzalemskog, Svete Stube, crkvu Santa Maria d’Aracoeli (gdje se nalazi grob posljednje bosanske kraljice Katarine Kotromanić), crkvu sv. Petra u okovima, Pantheon, Koloseum… Također su prošli mnogim trgovima (Piazza Navona, Piazza di Spagna, Piazza Venezia…), pogledali mnoge znamenitosti (Forum Romanum, Fontana di Trevi).
Vrhunac slavlja bilo je misno slavlje u crkvi sv. Jeronima koja se nalazi u
okviru Hrvatskoga Zavoda Sv. Jeronima u Rimu, na kojoj su bili okupljeni svi ministranti/hodočasnici iz Hrvatske – njih oko 230, a koju je slavio vlč. Josip Levaković, u koncelebraciji sa svećenicima Đakovačko-osječke nadbiskupije, Požeške biskupije, Bjelovarsko-križevačke biskupije te Hvarske biskupije. Kod sv. mise kroz propovijed je cijelo Hodočašće sročio i u mnogo lijepih poruka pretočio vlč. Josip Ivešić.
Na povratku svojim domovima ministranti su hodočastili i u Padovu: u svetište sv. Leopolda B. Mandića, te baziliku sv. Antuna Padovanskog. Ministranti, u zajedništvu sa svećenicima i bogoslovima, trudili su se da vrijeme provedeno u Asizu, Rimu i Padovi bude doista hodočašće – možda intenzivniji i osobniji negoli inače hod u molitvi i ljubavi s Gospodinom i bližnjima! Ministranti su, unatoč svoj svojoj razigranoj mladenačkoj dobi, bili pravi hodočasnici, uistinu su znali zadiviti svojim gestama, bilo da se radi o osobnoj i zajedničkoj molitvi, druženju… Osobito puno govori ono što su mnogi iskreno izrekli na koncu samoga hodočašća: „Na početku se sve činilo tako prepuno sadržaja i zahtjevno, da bi se najradije vratili doma – što se na koncu preobrazilo u želju: vratiti se ponovno u Rim!“ J. Levaković
