ĐAKOVO (TU) – Povodom Međunarodnog dana starijih osoba i proslave 14. obljetnice osnivanja Udruge za psihosocijalnu pomoć Amadea, u dvorani Florentini Milosrdnih sestara sv. Križa u Đakovu, 4. listopada 2024. slavljena je misa koju je predvodio đakovački katedralni župnik in solidum dr. Ivan Kunčević. Misi je prethodila ispovijed i molitva krunice a također je podijeljeno bolesničko pomazanje osobama koje su to željele. Župniku Kunčeviću je pri tom pomagao vlč. Vinko Brezovar, svećenik u miru. Misne pjesme predvodila je sestra Natanaela uz pratnju na sintisajzeru.
Govoreći o temi Međunarodnog dana starijih osoba: Dostojanstveno starenje – važnost jačanja sustava skrbi i podrške za starije osobe diljem svijeta, tijekom propovijedi dr. Kunčević je govorio o efektu „da mi je“ koji se provlači kroz cijeli život čovjeka, jer nikad nije zadovoljan postignutim nego misli da mu je postići još nešto. Zatim je istaknuo: „Ono što je Bog sakrio od mudrih i umnih ljudi, a objavio malenima jest da je naše najveće „da mi je“ da mi je da budem s Bogom. Da mi je da živim. Kada smo stariji, onda nam znaju čak i naša djeca reći: ‘Joj, baba il’ dida, prošlo je tvoje! Ti već malo zaboravljaš i pogubio si se… Mi, mlađi, ćemo razmišljati što i kako.’ A ipak nisu mladi svjesni da ste vi prošli životnu školu i da ste bili tamo gdje su oni sada, ali oni nisu tamo gdje ste vi sada. Ono zbog čega svatko od vas treba biti sretan jest to što ste prošli put na kojemu ste svašta željeli. Sada ste došli do onoga ključnog, do onoga da shvaćate kako je jedino važno živjeti i biti s Bogom. Koliko god se puta vi trudili svojoj djeci to približiti, ili svojim unucima, zacijelo primjećujete kako vas baš i ne slušaju. Svatko treba proći taj put. Ali možete biti ponosni i sretni, jer ste došli do najvažnijega, do najbitnijega.“
Usporedio je život s lukovicom običnoga luka kojoj malo po malo odmotavamo sloj po sloj kako bismo došli do srčike, do onoga što jedino može dati život. A to je svijest što je u životu bitno: živjeti i živjeti s Bogom. To je izvor naše sreće u životu. Mnogi ipak nisu sretni zbog nerazumijevanja drugih ljudi pa čak i njihove vlastite djece, jer u njima ne vide ništa što vrijedi, samo starost i bolest. Iz vlastitoga iskustva župnik je naglasio snagu sjaja u očima i važnost tolerancije i ljubavi prema drugima, pa čak i onima koje možda ne podnosimo. Također je istaknuo ljubav i požrtvovnost časnih sestara koje u svakome žele prepoznati Isusa Krista i služiti mu.
Budući da je bio i blagdan svetoga Franje Asiškoga župnik je govorio o svecu, njegovu obraćenju i odnosu s Bogom. Na kraju je zaključio: „Najbitnije je živjeti i živjeti s Bogom. To nas ispunja srećom i radošću, jer znamo da je Bog s nama i uz nas. On je uvijek uz malene, slabe i obespravljene. O tome nam govori cijelo Evanđelje. Isto tako ono što nam može pomoći da živimo u ljubavi, da kada god pogledamo neku osobu u oči, da se prisjetimo da ako sada budemo dobri prema toj osobi i učinimo joj dobro, činimo dobro samome Isusu. Na taj način okajavamo i svoje grijehe i promašaje te se približavamo onome prema čemu smo išli cijeloga života, a to je nebo i vječna radost u nebu.“
U čast pape Franje, čiji je imendan bio toga dana, vjernici su za njega izmolili Oče naš. Nakon misnoga slavlja sudionici proslave počastili su se palačinkama koje su pripremili djelatnici i korisnici Udruge Amadea. Željko Vurm
