RIM (TU) – Doživljavajući rane postajemo odvažni za promjenu – pod ovim geslom inauguriran je dvogodišnji studij Licentiate in Safeguarding na Papinskom Sveučilištu Gregoriana u Rimu 5. i 6. listopada. Na programu inauguracije oba dana sudjelovao je svećenik dr. Josip Bošnjaković, poslijedoktorand na Katoličkom bogoslovom fakultetu u Đakovu i na Hrvatskom katoličkom sveučilištu te voditelj Savjetovališta u Đakovačko-osječkoj nadbiskupiji.
Svečanost je započela euharistijskim slavljem u Kapeli Papinskog Sveučilišta Gregoriana koju je predvodio kardinal Reinhard Marx, predsjednik Njemačke biskupske konferencije i nadbiskup u München-Freising nadbiskupiji. Na početku misnog slavlja kardinal Marx prenio je pozdrave i blagoslov pape Franje koji djeluje na Sinodi biskupa o mladima. U svojoj propovijedi naglasio je tri koraka nužnih za promjenu, među kojima je prvi sagledavanje istine, drugi jest mijenjati stavove, odgajati, slijediti Krista koji podučava, dok je treći korak biti hrabar mijenjati stvarnost. Zaključujući propovijed kardinal Marx je rekao kako se nada da će to biti dio obnove Crkve, koju je potrebno činiti konkretnim koracima, citirajući pri tome teologa Johanna Baptista Metza koji je rekao – potrebni su nam mistici otvorenih očiju, kako bismo vidjeli što se događa, vidjeli stvarnost. Tada je moguće odvažiti se i mijenjati svjesni da Gospodin pomaže na tom putu.
Ako jedan član Crkve pati, pate svi članovi
Nakon mise uslijedio je program u svečanoj dvorani Papinskog Sveučilišta Gregoriana gdje je na početku rektor Sveučilišta Nuno da Silva Gonçalves, DI, pozdravio prisute goste, na poseban način veleposlanike, donatore kao i studente inauguriranog studija. Osvrnuo se na pismo pape Franje Božjem narodu od 20. kolovoza 2018. u kojem papa progovara o seksualnom zlostavljanju djece od strane crkvenih službenika, ističući u pismu da ako jedan član Crkve pati tada pate svi članovi. I rektor je naglasio kako je bez pogleda unazad nemoguće ići naprijed. General Družbe Isusove Arturo Sosa, pismom od 21. kolovoza 2018. podržao je također pokretanje Litcentiate in Safegurading na Sveučilištu napisavši kako je potrebno dijeliti patnju žrtava i izgrađivati kulturu zaštite te kako je nužno učiniti sve moguće da bi se iscijelile rane.
Prof. dr. sc. Hans Zollner, DI, predsjednik Instituta za psihologiju i ravnatelj Centra za zaštitu djece na spomenutom Sveučilištu iznio je podatke kako se na studij Licentiate in Safegurading upisao 21 student, od čega 19 kreće s početkom zimskog semestra tekuće akademske godine 2018./2019., a dvoje studenata od veljače, jer su već u prijašnjim godinama pri Centru za zaštitu djece stekli diplomu. Jedna od njih je i vjeroučiteljica Marina Šijaković iz Đakovačko-osječke nadbiskupije. Trenutno je pri Centru za zaštitu djece kao i ostalim ustanovama koje surađuju s Centrom za zaštitu djece diljem svijeta. Prof. Zollner je prikazao i pismeni odgovor pape u miru Benedikta XVI. koji je obećao svoju molitvenu podršku u ovako bitnoj temi za Crkvu.
Izlike koje su se pojavljivale u Crkvi
Uslijedilo je predavanje kardinala Marxa koji je upozorio na dosadašnje izlike koje su se pojavljivale u Crkvi i podijelio ih je na četiri tipa: mediji žele loše Crkvi; većina zlostavljanja događa se u obitelji, a ne u Crkvi; uvjerenje zlostavljanje se događalo kao trenutna pogreška; korištenje teoloških pojmova pomirenja, milosrđa, dobrohotnosti i blagost kako bi se opravdali postupci i ne bi se ništa poduzelo. „Mi smo dio toga i to je potrebno vidjeti“, istaknuo je kardinal Marx te nastavio: „Oni koji se koriste ovim ili sličnim isprikama jednako su krivi u prouzrokovanju patnji žrtava te su suradnici počinitelja. Trebamo ići naprijed. Velik broj žrtava zlostavljanja izmijenio je naš pogled s obzirom na pogled iz 2002. ili 2010. godine. Šteta nije bila uzrokovana putem medija nego više putem Crkve same“, naglasio je priznajući da vodstvo Crkve nije ispunilo svoje obveze. Zatim je rekao da su kajanje, posljedice i zakonske kazne nužni u ovom procesu, potičući: „Potrebno je preuzimati odgovornost, kajati se i činiti pokoru, kao i sagledavati oporavak žrtve u prikladnom obliku.“
Samo stručnjaci iz Crkve nisu dovoljni
„Strah od promjene, gubitka moći, stigmatizacije, još više destabilizacije – to je razumljivo, ali nije prihvatljivo kada govorimo o nužnoj promjeni u Crkvi. (…) Budimo zahvalni javnim medijima, zahvalni preživjelima, koji su postali glasniji, što nam pomažu da se mijenjamo i dalje rastemo, da budemo bolji. One koji kritiziraju ne bismo trebali doživljavati kao oponente nego kao suradnike s Duhom Svetim“, poručio je kardinal te progovorio o mjerama zaštite, koje bi trebale uključiti prepoznavanje znakova zlostavljanja i neprikladnih ponašanja, eliminaciju rizičnih faktora i povećanje mjera blagostanja, kako bi se dogodio uspjeh. U tom smislu je potrebno angažirati različite profesionalce kao što su psiholozi, kriminolozi, pedagozi, sociolozi, itd. koji svojom stručnošću mogu doprinijeti bez ikakvoga suzdržavanja. Samo stručnjaci iz Crkve nisu dovoljni jer bi time moglo doći do onoga što se u Njemačkoj 60-tih godina prošlog stoljeća nazivalo Verblendungszusammenhang – zaslijepljenost za određene situacije. Potreban je ne individualni nego sistemski pristup ovoj stvarnosti. Potrebno je učinit korektivne mjere u Crkvi. Sistematično primjenjivati sistemske mjere protiv zlostavljanja, uključujući pri tome preventivne i interventne mjere u cijelom svijetu. To košta duboku nesigurnost jer se Crkvu dovodi u pitanje i nije trenutno moguće znati gdje će to dovesti. No, radije treba živjeti s nesigurnošću, nego sa sigurnošću u kojoj doprinosimo urušavanju pojedinaca i Crkve same, naglasio je kardinal, ističući da bez sistemskog pristupa nema promjene sustava.
Nema promjena ako se ne dogodi promjena u svijesti i sistemu
Tijekom izlaganja kardinal je istaknuo tri točke prema sustavnom sistemskom pristupu za nužne promjene. Prva točka podrazumijeva dobro upravljanje koje se ne uspostavlja automatski jer management nije samo dio ekonomskog rječnika nego i duhovnog. Leadership se mora učiti i primjenjivati, a on uključuje stjecanje znanja i vještina kako rješavati konflikte, suočavati se s poteškoćama. Druga točka je suradnja koja obuhvaća motivaciju, zajedništvo i odgovornost. Na poseban način to je bitno u djelovanju Crkve, napose kada se govori o izvršnoj, zakonodavnoj i sudskoj vlasti. Treća je odgovornost i pouzdanost, napose pri promjeni načina donošenja odluka. Kardinal Marx zatim je zaključio: „Preko dobrog upravljanja, suradnje, odgovornosti i sistemskog pristupa moguće je mijenjati i prevenirati skandale koji su se događali, te isto tako izbjeći i druge skandale kao što je zlostavljajuće ponašanje prema redovnicama od strane svećenika ili autoritarna zlouporaba drugih resursa Crkve. Sistemske promjene se ne događaju same od sebe nego traže aktere i inicijatore koji su u najgoru ruku spremni prouzrokovati kontroverze i ući u konflikt s pogođenim sistemom, ne gubeći pri tome iz vida pozitivnu misiju. To znači imati zdravu osobnost koja se suočava s izazovima, s prikladnim mjerama. Razvijati takvu osobnost znači predvidjeti odgojne mogućnosti koji su u interesu sistema, u našem slučaju Crkve. Potrebna je otvorena diskusija, a ne obazrivost što će nadređeni reći. Studijski program koji započinje na Gregoriani treba gledati pod tim vidom. To su agenti promjene. Suradnja individua i cijelog sistema. Potrebno je vidjeti koje još institucije mogu u tome sudjelovati, kao što je npr. diplomacija, kurija, itd. Promjena strukture se događa i putem promjene mentaliteta svake pojedine osobe. Nema temeljnih sistemskih promjena ako se ne dogodi promjena u svijesti – to je možda najkonciznije sročeno ono što je prije rečeno.“
Kardinal Marx osobno i nadbiskupija München-Freising će i nadalje podržavati Centar za zaštitu djece i pronalaziti sredstva te je pozvao i druge da podržavaju Centar koji nije povezan samo s Gregorianom nego i s Papinskom komisijom za zaštitu djece. Centar za zaštitu djece radi na zaštiti maloljetnih organizirajući na širem polju radionice, ali i na učinkovitim impulsima za sistemsku promjenu koje samo Sv. Stolica može implementirati.
Prevencija zlostavljanja – dio promocije zdravlja u društvu
Prof. Elizabeth J. Letourneau, Ravnateljica Moore Centre for the Prevention of Child Sexual Abuse, Johns Hopkins Bloomberg School of Public Health, SAD održala je predavanje o prevenciji seksualnog zlostavljanja djece, navodeći i konkretne preventivne programe. Istaknula je potrebu školovanja budućih vođa za osjetljivost zaštite djece. Pitanje prevencije je pitanje društveno-ekonomskih faktora, konteksta u kojem ljudi žive kako bi donosili zdrave odluke i kako bi takve odluke uopće bile moguće. Smanjenje ponašanja seksualnog zlostavljanja jest dio promocije zdravlja u društvu, naglasila je i predstavila je preventivni program rada s adolescentima koji uključuje sljedeće teme: definirati što je to seksualno zlostavljanje i štetu koju može prouzrokovati, razvijati pozitivnu sliku samih sebe, razvijati zdravu seksualnost koja ne nanosi bol drugima, znati se nositi sa seksualnim nagonima te pomoći onim osobama koji otkriju kod sebe seksualnu sklonost prema djeci.
Tijekom izlaganja istaknuto je kako je 12% djece cijeloga svijeta žrtva seksualnog zlostavljanja. Potrebno je koordinirano djelovanje na globalnoj razini u čemu na poseban način ulogu ima Child Dignitiy Alliance – utemeljen sljedeći viziju Svjetskog kongresa Dostojanstvo djeteta u digitalnom svijetu koji se održao u listopadu 2017., a domaćin je bio Centar za zaštitu djece Papinskog sveučilišta Gregorijana u Rimu, u partnerstvu s WeProtect Global Alliance i Telefono Azzuro. Glavni cilj Child Digitiy Alliance je stvaranje globalne svijesti o pandemiji seksualne eksploatacije i zlostavljanja izgradnjom i širenjem znanja kroz globalno istraživanje i međusobnu suradnju. Istraživanja koja poduzima Child Dignity Alliance vrlo su skupa i nemoguće ih je provoditi samostalnim financijskim snagama nego zajedničkim djelovanjem različitih institucija i organizacija te na poseban način financijskom podrškom vlada pojedinih država. To bi doprinijelo većoj mogućnosti smanjenja seksualnog zlostavljanja djece, naravno s idealom da niti jedno dijete ne prođe kroz tako grozno iskustvo.
Nova uloga Crkve
Prof. E. J. Letourneau navela je primjer kako otprilike polovica zlostavljača djece u SAD-u provede 10 do 20 godina u zatvoru. Za jednog počinitelja godina boravka u zatvoru iznosi 50.000 američkih dolara, što bi značilo da se u njega uloži 500.000 dolara. Potrebo je uvjeriti police osiguranja da je zlostavljanje djece moguće prevenirati, a ne posljedično liječiti. Preventivno ulaganje i napor egzistencijalno je nužna stvarnost, a ne opcionalna mogućnost. Crkva u tome može pomoći i ima svoju ulogu u suradnji s vladama državama, naglasila je prof. E. J. Letourneau i pobudila svijest sudionika riječima: „U ovom trenutku kao niti u kojem drugom Crkva se suočava sa svojom povijesnom ulogom u kojoj kao počiniteljica seksualnog zlostavljanja može razviti novu ulogu u prevenciji i u prepoznavanju zlostavljanja. Dok Crkva odlučuje o svom sljedećem koraku nadam se da će joj se pružiti resursi u prevenciji seksualnog zlostavljanja djece te da će to biti snažan poticaj za druge da čine isto.“
Uslijedilo je obraćanje Major Dana Humaid Al Marzouqi, predstavnice unutarnjih poslova Ujedinjenih arapskih emirata koja je također izrazila zadovoljstvo sudjelovanjem na programu otvaranja studija te je ohrabrena onime što čini Centar za zaštitu djece u Rimu kao i prošlogodišnjim svjetskim kongresom Dostojanstvo djece u digitalnom svijetu. Pozvala je sudionike na prvi skup Interfaith Alliance koji će se održati 19. do 20. studenoga 2019. u Abu Dhabiju pod naslovom Child Dignity Online. Na skupu će biti više od 240 predstavnika različitih nacija, sve skupa oko 450 znanstvenika te predstavnici različitih vjeroispovijesti.
Glazbeno djelo posvećeno glasovima žrtava
Drugi dan inauguracije obilježen je nastupom orkestra pokrajine Bavarske u crkvi sv. Ignacija. Izvedeno je glazbeno djelo skladano upravo za ovu prigodu, a posvećeno glasovima žrtava, budući da je zajednica zaboravila slušati njihov glas. Na samom početku programa prof. Zollner rekao je: „Većina žrtava koje sam sreo rekli su kako ono za čim teže jest da budu saslušani. To je nešto lakše reći nego učinit budući da to znači kako osoba koja sluša treba istinski biti empatična s dubinom trpljenja osobe koja dijeli svoje iskustvo, a koje nije nikome do tada iznijela … Nadam se da će nas ovaj događaj potaknuti slušati na nove načine te time ujedno dovesti i do novih načina promišljanja, osjećanja i djelovanja. Nadam se da će nas istinski ohrabriti kako bismo započeli nužnu promjenu na osobnom i institucionalnom planu – koliko god to teško se činilo.“ Uslijedio je scensko glazbeni prikaz pod naslovom Transformation (Konstantia Gourzi) kao znak protiv seksualnog zlostavljanja, a prikaz je završio izvedbom Transformation Song, pjesmom preobrazbe. Tiskovni ured
