OSIJEK (TU) – U knjižari Kršćanske sadašnjosti “Dr. Josip Tručinović” u Osijeku don Anton Šuljić priredio je 24. travnja drugi ovogodišnji „Susret s autorom“ dovevši 24. travnja jednog od najznačajnijih crkvenih osoba na prijelazu s 20. u 21. stoljeće o. Bonu Zvonimira Šagija, franjevca kapucina. Susret započet upoznavanjem gostove lirske strane slušanjem njegove pjesme „Bršljan“ iz knjige koju su mu u predvečerje susreta uručili kapucini iz KS-ovog susjedstva u Osijeku, uveo je posjetitelje u neposredno, intimnije ozračje razgovora s autorom i govorom o autoru čiji je stvarateljski opus i angažman u poznim godinama života, doista, impresivan. „Skraćujući“ Šagijev životopisni portret, moderator Šuljić dotaknuo se dijela rada 85-godišnjeg o. Bone, koji stvara i sada u 62. godini redovništva i 59. godini svećeništva.
O. Bono Z. Šagi autor je 17 knjiga (dvije zbirke poezije), više od 400 stručnih znanstvenih radova i eseja, a pastoralne teme posuvremenjeno su naglašene u tri knjige (od 15 u KS-ovom izdanju): Molitva i misli mira u vrijeme rata – homilije u dane molitve za mir i domovinu), Riječ Božja u promišljanju trenutka – homilije u nedjelje i blagdane ABC) te Svaki dan u zrcalu Božje Riječi – svagdanje homilije), koju je autor Šagi posebno preporučio za iščitavanje.
Tijekom susreta moderator je približio sadržaj knjiga o kojima se autor svjedočki referirao, a slušatelji su podsjećeni ili pak upoznati sa koncilskim i postkoncilskim vremenom kroz pastoralnu praksu, primjenu socijalnoga nauka Crkve u praksi, britku analizu odnosa Crkve i društva te doznali kako je svojevremeno Šagi prvi pišući govorio o izlasku iz grješnih struktura. Rečeno je da je temeljni događaj duhovnog i intelektualnog određenja o. Bone bio je II. vatikanski koncil kojega je on pratio i doživljavao tek zakoračivši u svećeništvo. O. Šagi se prisjetio djelovanja Crkve u komunističkoj stvarnosti, o zabrani laicima nositi križić, ispričao je kako mu je u vrijeme “Hrvatskoga proljeća” udbaš neuspjelo htio “namjestiti” uhićenje zbog “skrivanja proljećara”, govorio o ratnom i poratnom razdoblju stvaranja demokratske Hrvatske, analizirao društvo prema socijalnom nauku, tumačio što su grješne strukture…
O Bono je, kazao je Šuljić, istaknuti “promicatelj socijalne problematike i razvoja demokratske misli i jedan je od najdragocjenijih kršćanskih zagovaratelja socijalne pravde, socijalne sigurnosti i ljudskog dostojanstva”, a rečeno je potkrijepljeno citatima iz knjiga. „Glas o. Bone katkad je u našoj crkvenoj i društvenoj javnosti zvučao poput glasa koji je upozoravao da valja popravljati putove u pustinji kako bi Gospodin mogao doći. Ako je zbog svojih stavova i pogleda, zbog riječi i gesta gdjekad bio neshvaćen pa čak i prozivan, ako je doživio i odbijanja i ignoranciju, njegovo se djelo ipak duboko urezalo u biće Crkve i društva. To biće bez njegova bi glasa bilo kudikamo siromašnije i nemuštije. Ekumenska povelja koju je dobio na Evanđeoskome fakultetu u Osijeku, samo je jedan od pokazatelja da se isplatilo izdržavati na, gdjekad, hladnim vjetrometinama. No, tek je s njih pogled desezao dalje od granica – u glavama, mislima i zadnjim namjerama. On je te granice prelazio dinamizam evanđeoskih istina“, zaključio je Šuljić. Nevenka Špoljarić
