SLAVONSKI BROD (TU) – Tradicionalni križni put sa svijećama za hrvatske branitelje, stradalnike i druge sudionike Domovinskog rata, te sve mlade i odrasle vjernike održan je u subotu 25. ožujka na svetkovinu Blagovijesti u Slavonskom Brodu u Tvrđavi, prostoru koji odiše starinom, a na svojevrstan način nosi u sebi povijest grada i tragove nedavnoga Domovinskog rata. Organizatori su i ove godine bili: Župa Gospe Brze Pomoći, Grad Slavonski Brod, udruge proizašle iz Domovinskog rata, Policijska uprava Brodsko-posavska i Policijska kapelanija „Sv. Marko evanđelist“ – Slavonski Brod.
Duhovni program u župnoj i proštenišnoj crkvi Gospe Brze Pomoći započeo je molitvom krunice te slavljem blagdanske mise u kojoj se napose molilo za Domovinu i sve poginule, nestale i stradale branitelje i civile u Domovinskom ratu. Misno slavlje je predvodio domaći župnik i dekan Ivan Lenić.
Petstotinjak vjernika sudjelovalo je potom na križnom putu u prostoru brodske tvrđave. O Isusovoj, muci i smrti te našoj hrvatskoj stvarnosti promišljalo se moleći križni put po tekstovima Domovinskog križnog puta, koji je napisao nedavno preminuli prof. dr. Tomislav Ivančić. Križni put je predvodio policijski kapelan Davorin Anđić. O njegovu dostojanstvenom odvijanju brigu je vodio domaći župni vikar Krešimir Čutura, dok su tekstove čitali hrvatski branitelji i policajci te djeca poginulih branitelja, a pjevanjem ga pratila ženska pjevačka skupina „Ad astra“.
Prvi je križ i ove godine kao hrvatski branitelj i prvi čovjek Grada ponio gradonačelnik Mirko Duspara, a potom su ga od postaje do postaje preuzimali i nosili članovi braniteljskih i stradalničkih udruga proizašlih iz Domovinskog i Drugog svjetskog rata, pripadnici policije, roditelji, supruge i djeca poginulih branitelja.
Naglasivši kako je pobožnost križnoga puta ukorijenjena u korizmeni hod prema Uskrsu kojom proživljavamo otajstvo Kristove muke i smrti na križu, po kojoj nam je darovano spasenje – punina života, osobito sjedinjena sa životom i poviješću hrvatskog naroda, dekan Lenić je poručio: „Ta je pobožnost uvijek privlačila naš kršćanski narod i zapravo je u njoj nalazio nadahnuća i snagu za svoje životne teškoće, krize, traženja, muke i nevolje života, posebno u sudbonosnim trenucima, bilo osobne, obiteljske ili narodne povijesti. Ona je bila i nadahnuće u Domovinskom ratu, jer svu njegovu tragičnost možemo smještati i u Kristov križni put, gledati sebe, one koji su trpjeli na različite načine, kao i one koji su kao pojedinci i skupine bili svjetlo u tim trenucima.“ Dekan je dodao da smo kao kršćani pozvani i umiranja i stradanja naših dragih gledati u svjetlu Kristove smrti iza koje sviće uskrsnuće, što potvrđuje da njihove žrtve nisu uzaludne, nego su rezultirale stvarnošću koju danas živimo, a to je stvarnost hrvatske države, koju molitvom stavljamo u ruke Božje prizivajući njegovo svjetlo i blagoslov.
Svjesni kako puno toga treba uložiti u boljitak naše Domovine neki od branitelja su istaknuli kako redovito sudjeluju u ovom križnom putu koji doživljavaju kao sjedinjenje pijeteta vjere, sjećanja na svoje suborce i molitve za Domovinu. Nakon križnog puta slijedio je tihi mimohod i polaganje lampiona kod spomenika poginulim braniteljima i spomenka poginuloj djeci. Brankica Lukačević
