Obred preminća i misa uoči svetkovine Sv. Franje u osječkoj Tvrđi
OSIJEK (TU) – „Franjo je taj koji je prihvatio Krista najprije u duši, u srcu, u krepostima, a onda na tijelu – u ranama Kristovim. Neka i nama dragi Bog dadne milosti da i mi možemo za Krista živjeti, za Krista trpjeti i ljubiti ga. Ne kao sveti Franjo, nego kao svatko od nas – kao original. Franjo je nasljedovao Krista, i mi ga nasljedujmo, Franjo se žrtvovao za Njega – i mi smo dužni žrtvovati život svoj i dati ga za Gospodina Isusa“, poručio je fra Igor Horvat, franjevac konventualac iz Vinkovaca koji je od 1. do 3. listopada 2024. u franjevačkoj crkvi Sv. Križa u osječkoj Tvrđi predvodio duhovnu obnovu ususret svetkovini sv. Franje, a večer uoči svetkovine i obred preminuća.
U obredu i misnom slavlju sudjelovali su svi fratri osječkog franjevačkog samostana u Tvrđi, pripadnici Franjevačkog svjetovnog reda te framaši. Na zajedničku pobožnost pozvao je gvardijan fra Venancije Mihaljević, uputivši kako se ispred oltara nalazi i relikvija prvog stupnja – koščica tijela sv. Franje, koja je tijekom i nakon misnoga slavlja vjernicima bila izložena na čašćenje.
U svojoj homiliji fra Igor se posebno osvrnuo na prvu zapisanu molitvu na starotalijanskom jeziku koju je sveti Franjo izgovarao pred raspelom u crkvi sv. Damjana: Višnji i slavni Bože, rasvijetli tmine srca moga i daj mi pravu vjeru, čvrsto ufanje i savršenu ljubav, razum i znanje, Gospodine, da vršim tvoju svetu i istinitu zapovijed. Pojasnio je „kako je prva velika tmina srca nepoznavanje volje Božje jer tada se teško može razlikovati protiv čega se treba boriti. A sljedeći stupanj je krepost koja se suprotstavlja određenim navikama i grijesima. Tko misli živjeti kreposno, a ne želi trpjeti za nju, taj ne zna i ne prepoznaje volju Božju. Osim volje Božje to su grijesi i druge slabosti koje čovjek nosi u srcu“.
Uputio je zatim kako u Legendi trojice drugova stoji zapisano da je Franjo cijeli život nositi u svome srcu raspeće Gospodina Isusa te je rekao: „Na zidu u Fonte Colombu imate na zidu veliki Tau što ga je Franjo nacrtao. Svugdje gdje bi bio uvijek je križ stavljao. Odabrao je habit u znaku križa, križ je bio njegov stil života, u križu je živio, križu se prepuštao. U dosta situacija Kristov križ je bio put kojim je on putovao“, naglasio je fra Igor te nastavio razmatranjem događaja na La Verni – gdje je sv. Franjo primio Kristove rane.
Na kraju mise gvardijan Mihaljević zahvalio je fra Igoru na brojnim poticajima iz franjevačke baštine, a prisutnim vjernicima na sudjelovanju u duhovnoj obnovi i obredu preminuća. One koji još nisu članovi Franjevačkog svjetovnog reda pozvao je da se jave i uključe u formaciju kako bi sv. Franjo nasljedovali u konkretnosti svoga života. Svečano misno slavlje na samu svetkovinu, 4. listopada u 18 sati predvodit će vlč. Filip Perković, župnik donjogradske osječke Župe Preslavnoga Imena Marijina. M. Kuveždanin