OSIJEK (TU) – Prva u ciklusu korizmenih tribina srijedom pod naslovom Obitelj – svetište ljubavi i života. Promišljanja o apostolskoj pobudnici Radost ljubavi pape Franje u organizaciji Instituta za novu evangelizaciju »Sv. Ivan Pavao II.« održana je 21. veljače u pastoralnim prostorima pri Vikarijatu Osijek.
Izlaganje na temu „Spolnost – dar Božji“ održao je izv. prof. dr. Vladimir Dugalić.
Tijekom izlaganja prof. Dugalić naglasio je da prve stranice Svetoga pisma ističu da je Bog stvorio čovjeka na svoju sliku, „muško i žensko stvori ih“ (Post 1, 27). Ljudski rod je stvoren u razlici spolova te su muškarac i žena jednaki u dostojanstvu, a njihova različitost (heteroseksualnost) ih poziva da nadopune jedno drugo. Pojasnio je da se razlika spolova otkriva kao Božji dar, a muškarac i žena pozvani su prihvatiti svoj spolni identitet. Istovremeno, biti muškarac ili žena, očituje se i kao temeljna sastojnica osobnosti, način postojanja, jer spolnost prožima cijelu osobu, kako na biološkoj, tako i na psihološkoj te duhovnoj razini. Spolnost je snaga koja zahvaća, uvjetuje i utječe na naše djelovanje, a važan je čimbenik i u razvoju naše osobnosti.
Predavač je naglasio da biblijski tekst nadilazi svaki oblik dualizma, naturalizma i svođenja spolnosti na samo genitalnu razinu, osuđujući istovremeno svaki oblik njezine komercijalizacije i zlouporabe isključivo radi užitka. „Biblijska antropologija nespojiva je i sa suvremenim ideologijama koje, povratkom u dualizam, nastoje razdvojiti spol od roda te u ime subjektivnog samoodređenja zanijekati važnost biološke dimenzije spolnosti. Biblijski tekst nedvojbeno ističe da čovjek jest tijelo, biće u isti mah tjelesno i duhovno. Možemo reći da je tijelo prasakrament jer na vidljivi način izriče našu nevidljivu nutrinu. Tijelo, spolno obilježeno, poosobljeni je dio čovjeka, znak i mjesto odnosa sa drugim, s Bogom i sa svijetom. Različitost spolova nas potiče da izađemo iz sebe i uđemo u svijet drugih. Spolnost je i temeljni čimbenik naše socijalizacije, znak međusobnog odnosa, ali i način na koji izričemo svoju ljubav prema drugoj osobi. Osim toga, zbog važnosti koju ima za naš život, spolnost zahtijeva i poštivanje moralnih normi, osobito jer je usmjerena i prenošenju života te ima i društveno značenje. Spolnost stoga treba živjeti u duhu sebedarja i kreposti čistoće koja ljubav oslobađa od sebičnosti i agresivnosti“, istaknuo je prof. Dugalić.
Na kraju je poučio kako kršćanski nauk ističe da je življenje spolnosti usmjereno, prije svega, prema bračnom zajedništvu jer muškarac će “ostaviti oca i majku da prione uz svoju ženu, i bit će njih dvoje jedno tijelo” (Post 2, 24). „Prava narav bračne ljubavi otkriva nam se ponajviše ako je gledamo u njezinu vrhovnom izvoru – Bogu, koji je ljubav. Uzajamnim darivanjem, koje je bračnim supružnicima vlastito i isključivo, oni teže za takvim zajedništvom osoba kojim se međusobno usavršavaju, a istovremeno surađuju s Bogom u rađanju i odgajanju svoje djece. Ljudska spolnost, življena u braku, postiže svoje ostvarenje u odgovornom roditeljstvu. Supruzi će ispuniti ovu svoju zadaću ukoliko sporazumno i zajedničkim nastojanjem stvore ispravan sud o broju djece i vremenu kada će ih roditi, uvažavajući svoje osobno dobro i dobro već rođene djece ili djece za koju predviđaju da će se još roditi; prosudit će materijalne i duhovne prilike svoga stanja; vodit će, na kraju, računa o dobru obiteljske zajednice, o potrebama vremenitog društva i same Crkve. Pri tome moraju voditi računa i o neraskidivoj vezi između dvojakog smisla bračnog čina: smisla sjedinjenja i smisla rađanja. Poštujući prirodne zakone koji su upisani u biološku strukturu tijela, supruzi žive u uzajamnom poštivanju te tako učvršćuju svoju bračnu ljubav i zajedništvo“, rekao je prof. Dugalić na kraju predavanja.
Uslijedila je diskusija, a potom je najavljena i sljedeća korizmena tribina, 28. veljače na temu „Ženidba – savez ljubavi“ o kojoj će govoriti izv. prof. dr. Zvonko Pažin. M. Kuveždanin
