OSIJEK (TU) – „Hereze i krivovjerja“ bila je tema pretposljednje u ciklusu tribina „Kršćanska vjera“ održane 5. travnja u pastoralnim prostorima Vikarijata Osijek, a u organizaciji Instituta za novu evangelizaciju “Sv. Ivan Pavao II.”. O temi je govorio doc. dr. Drago Tukara s Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Đakovu, ravnatelj Caritasa Đakovačko-osječke nadbiskupije i Vikarijata Osijek.
Na početku predavanja doc. dr. Tukara pojasnio je etimologiju riječi hereza rekavši da je ona grčkog podrijetla, a znači uzeti, izabrati, no u starom grčkom svijetu označava je objekt koji je plod intelektualnog izbora, odnosno određenu nauku ili školu. Isto tako označava određene sekte ili struje koje su postojale u židovstvu. „U židovskom svijetu sekta je imala pejorativno značenje, a odnosilo se na onoga tko se udaljio od rabinskog tradicionalnog učenja. Takav smisao prešao je i u kršćanstvo. Tako su i kršćani u početku smatrani hereticima, kao oni koji su se udaljili od židovstva, a kršćani su židovske farizeje, saduceje i druge smatrali hereticima ili sektama jer su se udaljili od istinske religije“, rekao je predavač te uputio da su neki stručnjaci za hereze smatrali da su hereze izvorna datost kršćanstva iz koje je proizašla ortodoksija ili pravovjerje.
Temelj kršćanskog nauka s vremenom se iskristalizirao pa je nastalo Vjerovanje koje su prihvaćali novokrštenici kao obvezatno pravilo života, rekao je predavač i naglasio: „Glavna točka kršćanskog nauka bila je vjera u jednoga Boga. Ovaj je članak Vjerujem u jednoga Boga razlučivao kršćane i Židove od pogana. Ali potpuno novi kršćanski nauk bila je vjera u Presveto Trojstvo, tj. vjera u jednoga Boga u trima osobama. Taj nauk nalazimo u Kristovom poslanju apostola da idu krstiti u ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Ali nisu svi jednako prihvaćali propovijedano evanđelje, neki su mislili da iz Riječi Božje mogu izabrati samo ono što se njima sviđa i to miješati s nekim drugim naukom. Tako su se rađala krivovjerja.“
Sv. Augustin je napravio popis hereza prije njega i za njegova vremena te spominje osamdeset i osam hereza. No, tijekom izlaganja dr. Tukara je pojasnio značenje gnosticizma, arijevstva, apolinarstva, monofizitstva, manihejstva, a spomenuto je bilo i pelagijevstvo. Zatim je uputio: „Neke hereze su značajnije radi svoga utjecaja na ispravni kršćanski nauk, a neke su manje značajne jer nisu previše utjecale na kršćanski nauk. Potrebno je reći da su krivovjerja za razvitak jasnog kršćanskog nauka imala ogromnu važnost, jer su tjerala kršćanske teologe da s maksimanom preciznošću formuliraju pojedine vjerske istine.“
U duhu jasnijeg preciziranja zadaće evangelizacije čitave Crkve onih koji su odbacili kršćansku vjeru i onih koji još nisu upoznali Isusovo evanđelje, Kongregacija za nauk vjere uputila je tijekom ove godine pismo biskupima Katoličke Crkve o odnosu između hijerarhijskih i karizmatskih darova za život i poslanje Crkve Iuvenescit ecclesia (Crkva se pomlađuje), koje je doc. dr. Tukara spomenuo pri završetku izlaganja rekavši: „Na početku pisma naglašava se da doista postoje različite karizme unutar Crkve, ali svi ti darovi moraju biti na zajedničku korist. Apostoli Petar i Pavao su inzistirali na potrebi da se sve karizme usmjere prema ljubavi radi izgrađivanja zajednice. U pismu se navode određeni kriteriji za razlučivanje pravih i krivih karizmatskih darova. Jedan od kriterija je: Ispovijedanje katoličke vjere. Svaka karizmatska stvarnost mora biti mjesto odgoja u vjeri u njezinoj cjelovitosti, u prihvaćanju i razglašivanju istine o Kristu, Crkvi i čovjeku u poslušnosti crkvenom učiteljstvu, koje je autentično tumači. Isti kriterij je imala prva Crkva kada je morala s jasnom preciznošću definirati čistu vjeru u Boga, Isusa Krista, Duha Svetoga, zatim jasno se morala postaviti kada je u pitanju antroplogija, soteriologija, eklezilogija, eshatologija….i tolike druge teme kojih se tiče kršćanska vjera, i to protiv krivovjerja. Moglo bi se reći da su svi heretici ili krivovjernici naglašavali određene darove koje samo oni posjeduju, i nije to najveći problem, nego je veći problem što se ti darovi nisu usmjeravali prema čitavoj zajednici. Vidjeli smo da se moralo zauzimati ozbiljne stavove u susretu s herezama kako s početka Crkve, tako i kroz čitavu njezinu povijest. Reklo bi se da se Crkva u tom pogledu uvijek mora pomlađivati.“
Posljednju korizmenu tribinu na temu Društveno-socijalna dimenzija vjere održat će u srijedu, 12. travnja s početkom u 19:30 sati predstojnik Instituta za novu evangelizaciju, izv. prof. dr. Vladimir Dugalić s KBF-a u Đakovu. M. Kuveždanin
