ŠTITAR (TU) – U nedjelju, 15. ožujka korizmenu duhovnu obnovu u novoobnovljenoj župnoj crkvi sv. Mateja u Štitaru održala je sestra Ksenija Majstorović. Na kratku duhovnu obnovu koja je kao glavnu misao i temu imala citat sv. Pavla „U svemu imajte uza se štit vjere“ (Ef 6, 16) odazvalo se mnoštvo župljana. S. Ksenija je na početku promišljanja istaknula kako je vrijeme u kojemu se nalazimo – vrijeme korizme – najbolje vrijeme za promišljanje o vlastitom vjerničkom životu, koliko smo njime zadovoljni, smatramo li da su naši odnosi sa Bogom, Isusom Kristom, Crkvom toliko dobri da ne bi mogli biti bolji.
Naglasila je kako je vjernički život neodvojiv od svakodnevnoga života iako oko sebe često vidimo situacije u kojima nešto ostavljamo samo za Crkvu i kao da nam je neugodno izvan crkve pokazati da smo vjernici. Svaka duhovna obnova za cilj ima potaknuti promjenu, terapiju, obraćenje, dati poticaj započeti život novim žarom kako bi postali djelotvorniji kršćani. Promišljajući nad tekstom Ivanova evanđelja o ozdravljenju uzetoga (Iv 5, 5-9), sestra je potaknula sve okupljene da se sami zapitaju ono što Isus pita uzetoga „A želiš li ti ozdraviti?“ Ozdraviti najprije duhom, izliječiti volju, a onda tijelo. Isus nas stalno pita želimo li biti oslobođeni, želimo li se obratiti, želimo li biti novi ljudi. Uočavamo prisutnost straha od novoga života obraćenoga čovjeka. Isus je svakoga od nas pozvao na svetost od našega krštenja i na nama je da na tome putu svetosti rastemo do mjere za koju nas je Isus pozvao. Kao pomoć i poticaj u nastojanju promjene i putu obraćenja dobo dođu poteškoće koje svatko od nas u životu ima. Te nevolje možemo nazvati križem, a znamo da je Krist križem pobijedio zlo i smrt, istaknula je s. Ksenija.
Kao temu promišljanja uzela je citat sv. Pavla, ističući kako je svjesna kako nikada nije bilo lako biti vjernik, a napose danas. Želimo imati mnogo toga materijalnoga pa vjera nije prioritet jer nas okružuju takve prilike da nam je prvotno važno osigurati materijalnu sigurnost, zdravlje, znanje, a tek onda tražimo duhovnu sigurnost… Pred prisutne je stavila pitanje „Što je to vjera?“ Mnogi kažu da vjeruju ali ne znaju u što, ili da ne vjeruju ali ne znaju to definirati. Crkva nastaje vjerom, vjerom se ostvaruje najintimniji odnos s Bogom, vjerovati znači založiti se da u životu provedem ono što osobno vjerujem. Kako bi to postigli moramo se otvoriti Božjoj milosti jer vjera je dar, nezasluženi dar Božji. Potrebno je pretočiti vjeru u povjerenje.
Voditeljica je prisutne potaknula na češću molitvu, ali zahvalnu molitvu uz češće izricanje molbenice „Smiluj mi se Bože!“ nego one koju svi koristimo a to je „Daj mi Bože“. Naglasila je potrebu radosti među nama kršćanima na što nas neprestano poziva i papa Franjo, kršćanin mora biti optimistična, radosna osoba, osoba nade jer Isus je obećao vječnost i mi tu vječnost s nadom iščekujemo. Kao primjer sestra je izložila osobe svetaca koje nisu svijetom hodale namrgođene i zamišljene nego radosne i nasmiješene i time su oduševljavali, k sebi privlačili i oko sebe okupljali ljude. Obnova je završila kratkom meditacijom o raspoloživosti i spremnosti čovjeka na Božje djelovanje u životima i zahvalom za sve što nam je dao i neprestano daje. Marija Barukčić
