OSIJEK (TU) – Korizmena duhovna obnova u Vikarijatu Osijek okupila je 17. ožujka članstvo osječke Udruge katoličkih intelektualaca i osječke podružnice Hrvatskog katoličkog liječničkog društva, uz vodstvo duhovnika preč. izv. prof. dr. sc. Davora Vukovića. Večernji je susret, nakon prigode za sakrament svete ispovijedi, otvorio duhovnik Vuković pozdravivši članstvo, predsjednice katoličkih udruga dr. sc. Ružicu Pšihistal i prim. dr. sc. Jadranku Arambašić te vlč. Marija Žigmana, župnika župe Sv. Luke, ev., u Josipovcu i studentskog kapelana DUHOS-a, koji je održao duhovni korizmeni nagovor.
„Ponekad osjećamo i vidimo da naša ljubav nije onakva kakva bi trebala biti. Ispitujući svoju savjest tako često znamo pogriješiti, biti slabi u ljubavi, ljubav ne živjeti. Zato Gospodine, dolazimo u tvoju ljubav kako bi nas ona mogla podizati, kako bismo se mogli hraniti tvojom ljubavlju i onda sami tu ljubav svjedočiti i živjeti. Uči nas, Gospodine, takvoj ljubavi“, rekao je vlč. Žigman uvodeći u molitveno sabiranje te je podsjetio kako smo usred korizme kada možemo „posustati u kušnji u obliku demona acedije tzv. podnevnog demona, odnosno tromosti, lijenosti duha pa i preuzetnosti, prezaposlenosti, a i mi se tu možemo prepoznati da smo umorni, više nam se ne da ili se počnemo prezapošljavati, što žene čine pokrećući pripreme za Uskrs čisteći npr. kuću, i tu možemo izgubiti i ono što je važno i bitno u životu, a to je razboritost o čemu nas Isus poučava“. Služeći se ulomkom Matejeva evanđelja o Isusovoj kušnji u pustinji (Mt 4, 1-11), vlč. Žigman aktulizirao je metaforičko značenje pustinje za osobni duhovni rast, ukazao na duhovno značenje posta i pouke kušnja primjenjive u životu.
U pustinji susresti Boga, postom zamijeniti svjetovna dobra za duhovna
„Ulomak je zanimljiv, prikazuje osobni sukob-bitku između Isusa i samoga Sotone, koji je pomislio ako Isus izgubi, onda je izgubljen i spas čovječanstva. Znamo da je Isus pobijedio! I zato nam Crkva u ovo korizmeno vrijeme daje razmišljati o otajstvu Isusa u pustinji, o čemu će govori i KKC, a mi se sjedinjujemo s tim otajstvom. Ako je Isus sišao u pustinju da bi mogao pobijediti Sotonu, grijeh, to je ono što na neki način poziva i nas u našem životu da ulazimo u pustinju svoga života. Drugo što se pred nas stavlja u korizmeno vrijeme je tema posta. Čini se kako smo, živeći u vremenu hedonističkog duha – jedi, pij dušo moja i uživaj, zaboravili post i prisjetimo ga se, možda, samo kada je korizma. Autentični post je, kako kaže Knjiga Izaije, onaj kojim ćemo lomiti okove nepravde; bolesnoga posjetiti, siromaha primiti, gologa odjenuti, dati hranu potrebitome i to je ono što nas na neki način uči kako postiti. Možemo postiti od posjećivanja društvenih mreža, od mobitela, interneta. Zašto? Zato što je post zamjena svjetovnog dobra za duhovno dobro. Post nas uči pobijediti egoizam, sebe i svoje želje, kako bismo mogli pobijediti grijeh“, razložio je vlč. Žigman.
Kako u tri runde borbe Isus pobjeđuje Sotonine udarce
„Pogledajmo Isusa, otišao je u pustinju i postio 40 dana i 40 noći. Kada je već oslabio počinje bitka. To možemo vidjeti i u svojemu životu, primjerice uzdržavamo li se od kakva grijeha, želimo ga pobijediti, nakon nekog vremena počinje ta borba. Nije li to prisutno i u našim krugovima, razmišljamo li racionalizirajući vjeru, počnemo tražiti dokaze: ‘Bože, ako ti postojiš, daj mi to; Bože, ako me ti voliš, omogući mi to i to’. Neprestano se traže znakovi i sjetimo se farizeja, pismoznanaca koji su tražili neka dokazivanja da Isus potvrdi da je on doista Bog. Isus je jako dobro poznavao Sveto pismo i nas poziva istraživati, proučavati, učiti novo nešto o njemu, da ga otkrivamo neprestano! Kaže nam sv. Jeronim: ‘Onaj tko ne poznaje Pisma, ne poznaje ni Krista’. Sa Sotonom ne ulaziti u egzegeze (bitnost) već se njemu oduprijeti istražujući, otkrivajući i tako ćemo čuvati ono što nam je Crkva predala – polog vjere-. Prijateljujemo li sa Svetim pismom, znat ćemo što je Božji glas, a što je glas Zloga. I u trećoj ‘rundi’ Sotona mijenja taktiku koristeći laž i ide pokazati slavu moć, sva kraljevstva svijeta samo da mu se Isus pokloni. Laže jer Sotona ne može ništa dati, osim mržnje. Dobro on ne može dati. Misleći da će Isus zaboraviti na svoga Oca, nudio je laž, a Isus kaže, oslanjajući se na Božju riječ : ‘Samo Gospodinu Bogu svome se klanjaj i njemu jedinom služi, nikome drugome.’ I danas nama Sotona dolazi tako što će predstaviti, pokazati neku lažnu slavu, misleći da ćemo i mi nasjesti na to, primjerice često djeluje preko pogleda. Gledamo li nešto, često to poželimo, požuda, moć, bogatstvo, novac, autoritet i slično. Ne kaže uzalud izreka da su oči prozori naše duše. Koliko smo grijeha učinili samo preko pogleda! Možda se toga ne sjetimo u ispitu savjesti, ali sjetimo se Knjige Postanka i kada je grijeh došao u svijet – ‘plod zamaman za pogled’. Važno je čuvati svoj pogled čistim! Želimo li čuvati svoj pogled čistim, preporučujem euharistijska klanjanja jer tada imamo svoj pogled usmjeren na Isusa, onoga koji čisti naš pogled! Treću ‘rundu’ dobit ćemo čuvajući svoj pogled, ne dopuštajući da nas pogled zavara. To su kušnje koje je Isus prošao i kušnje koje i mi prolazimo u svojemu životu. Kada je Isus porazio Sotonu u tom prvom dijelu, znao je da se ovaj nije povukao za stalno i da je čekao i vrebao sljedeću priliku za napad. To se događa i nama, kušnje su neprekidne i padamo u grijeh na nekomu području zato što smo se opustili, dok Zli skakuće uokolo nas tražeći neku našu slabost i napada kad posustanemo od borbe protiv nekoga grijeha ili se opustimo“, napomenuo je vlč. Žigman te zaključio kako nas korizmeno vrijeme na poseban način potiče na molitvu, post i djela milosrđa kako bismo mogli pobijediti ono protiv čega se borimo. Posebno je pozvao na post i na najsavršeniju molitvu – Euharistiju, potičući odlazak na misu ne samo nedjeljom nego i preko tjedna.
Duhovna je obnova završena u razgovoru o spomenutim temama i bratskim druženjem u prostoru Nadbiskupskog vikarijata. Nevenka Špoljarić
