LOVRAN (TU) – Od petka, 19. veljače do nedjelje, 21. veljače 2016. godine djelatnici u stručnim, administrativnim, tehničkim i pomoćnim službama Katoličkoga bogoslovnog fakulteta u Đakovu bili su na Korizmenoj duhovnoj obnovi u Lovranu, u Domu Pastoralnih susreta Družbe sestara Presvetoga Srca Isusova.
Duhovnu obnovu organzirao je KBF u Đakovu. Voditelj je bio Marijan Bešlić, isusovac i župnik na župi Presvetog Srca Isusova 
na Zametu, Rijeka. U dva susreta sa zaposlenicima Fakulteta voditelj je potaknuo na promišljanje o milosrđu Božjem i važnosti molitve. Počevši s geslom godine milosrđa „Milosrdni kao Otac“ naglasio je kako je važno da si posvijestimo kako nismo nevini, već grešni a spašeni te kako ćemo uzdajući se samo u vlastite snage uvijek sagriješiti. Zato je važno sebe gledati Očevim očima, oprostiti sebi i ljubiti sebe Božjom ljubavlju kako bismo mogli voljeti druge. Nismo milosrdni prema sebi, pa se koncentriramo na negativnosti, a u drugom prvenstveno moramo tražiti i pronaći primjer dobra, ono što od drugoga možemo naučiti. U konačnici svoje poslanje moramo pronaći u Bogu. No, u čovjekovu životu ništa nije lako, i nemoguće je išta ostvariti vlastitim snagama, stoga je potrebno moliti za dar prihvaćanja beskrajnog Božjeg milosrđa.
Govoreći o molitvi, p. Bešlić istaknuo je kako je važno govoriti i osjećati „moj Bog je ovdje sa mnom, Bog moj prisutan je“, On je sve u svemu, u svemu ga možemo prepoznati i u svemu stvorenomu ljubiti. Ova promišljanja zaključena su s 10 pravila pape Franje za sretan život.
Euharistijsko slavlje toga dana predvodio je voditelj puta, vlč. Petar Vidović, tajnik KBF-a u Đakovu. U propovijedi je potaknuo na promišljanja o tomu što volimo i što ne volimo te važnosti da ono što i sami volimo primjenjujemo, a što ne volimo, izbjegavamo činiti u odnosima prema drugima, pročitavši pjesmu Vladimira Visockoga Ja ne volim.
Posljednjega dana duhovne obnove zaposlenici su posjetili Svetište Majke Božje Trsatske, preporučili se njezinu zagovoru te su se nakon mise i zajedničkoga objeda uputili svojim kućama sa željom da budu misionari Božjega milosrđa. Antonija Pranjković
