OSIJEK (TU) – Vjernici grada Osijeka koji se tjedno i nedjeljno okupljaju na misna slavlja i pobožnosti u kapucinskoj samostanskoj crkvi sv. Jakova st. svečano su, jutarnjom i večernjom misom u utorak 17. rujna proslavili blagdan Rana sv. Franje Asiškog i to u prigodi osamstote obljetnice čudesnog događaja i zahvata u život i tijelo sv. Franje.
Večernju euharistiju u koncelebraciji sa domaćim kućnim poglavarom fra Jurom Šimićem, predvodio je p. Stjepan Horvat iz Družbe Misionara Krvi Kristove u Zagreba.
Uvodeći u euharistijsko slavlje p. Stjepan je govorio o Isusovu poziva ljudima da svakodnevno nose svoj križ i daju svoj život za Krista. Samo ako se nastojimo tako truditi i živjeti svoj odnos s Kristom tada se ne trebamo ničega ovozemaljskoga bojati jer je naša vjera, nada i ljubav utemeljena u Bogu koji je za nas i naše spasenje pošao na Križ. Krist Gospodin i mnogi sveci nam govore da nema spasenja bez križa. Križ nije znak prokletstva i kazne nego naš spasonosni znak spasenja kojim su se na poseban način dičili sveti apostol Pavao i sveti Franjo Asiški.
U svojoj propovjedi, pak, pater Stjepan je govorio o ranama koje je sveti Franjo Asiški, kao veliki zaljubljenik u Krista i evanđelje, godine 1224. zadobio na brdu La Verna. Propovjednik je istaknuo kako su stigme znak „najizričitije ljubavi Stvoritelja prema stvorenju te da predstavljaju pečat Božje ljubavi koja je bila po prvi puta u povijesti utisnuta na tijelo jednog čovjeka – Franje iz Asiza. Isto tako, svete Rane, stigme, predstavljaju vidljive znakove Franjine vjernosti Bogu u čemu se potpuno očituje pobjeda Evanđelja u životu jednog čovjeka i vjernika”.
Oslanjajući se na životopis Tome Čelanskog o ranama koje su krasile tijelo sv. Franje, posebno je istaknuo Franjinu skromnost, jednostavnost, poniznost jer se on nije želio ljudima o tome hvaliti, nije to oholo razglašavao jer mu nije bilo stalo do isprazne zemaljske hvale i slave. Štoviše, na sve moguće načine trudio se sakriti te rane kako ne bi zbog naklonosti ljudi bio lišen velike milosti. Suprotno od sv. Franje, danas ima vjernika koji se hvale da „imaju“ neka posebna viđenja i poruke pa se trude na sve strane to razglasiti a sve zapravo samo zato, kako na jednom mjestu kaže Isus farizejima, ”da im se ljudi dive”. Franjo je baš postupao suprotno! Bio je skroman, jednostavan, radikalan. Želio je samo Kristu vjerno služiti. Ništa drugo od zemaljskoga nije ga zanimalo. Znamo iz njegova života da je potjecao iz bogate obitelji, ali kada je upoznao živoga Krista sve je ostavio, sve je prezreo. Poslušan Božjoj riječi odrekao se sebe, bogatstva, čak i zemaljskog oca Pietra, uzeo je križ siromaštva i poslušnosti Kristu i evanđelju. Ova naša večerašnja proslava imat će samo smisla ako se i mi ohrabrimo da tako krenemo za Kristom i svoj život svakodnevno ravnamo po evanđeoskim uredbama.
Propovjednik je nadasve izdvojio Franjinu autentičnu osobnost i svetost, koja i danas privlači mnoge ljude različitih uzrasta i zanimanja i staleža, te dodao kako je „Franjo dopustio da ga Bog zahvati i transformira svojom Riječju i ljubavlju te da ta božanska ljubav pročisti njegov život od svega što nije dostojno Krista, evanđelja, vječnog života. Zato su Franjine rane čisti dokaz Božje naklonosti i potvrde da je svetost Franjina života bila autentična i pred Bogom, pred braćom te pred Crkvom koja je s radošću gledala povijesne dodire Božje ljubavi jer se nikada prije nije čulo da je netko dobio rane Spasiteljeve i tako sv. Franjo postaje prvi proglašeni svetac sa svetim stigmama.“
Franjine rane, dodao je među ostalim, postaju neprocjenjivi dar Božje naklonosti čitavoj Crkvi. Bog nas, nastavio je propovjednik, po Franji nagovara da se obratimo, da uzmemo evanđelje za ozbiljno te da ne dopustimo da Kristove rane uzalud krvare zbog naše nemarnosti za cijenu spasenja. Sjetimo se onoga što je osobito bilo na srcu bratu Franji kad je ponavljao: ”Ljubav nije ljubljena!” „Sv. Franjo prihvatio je Božji poziv i Evanđelje živio doslovno onako kako je Isus živio. Ljudi su u njemu prepoznavali samoga Krista. Rane koje je sv. Franjo dobio na brdu La Verna svjedoče nam, dakle, koliko je Krista ljubio te uz njega prianjao čitavim svojim bićem to te mjere da je u povijesti zavrijedio naslov Alter Christus. Neka nam njegov zagovor pomogne da poput njega i mi sami radikalno nasljedujemo Krista u svome zemaljskom životu” – zaključio je propovjednik.
Euharistijsko slavlje završilo je prigodnom molitvom koju je papa Ivan Pavao II. sastavio i izmolio 17. rujna 1993. godine kada je posjetio svetište La Verna. Nakon mise upriličeno je čašćenje relikvije svetog Franje. Po završetku svega u velikoj samostanskoj dvorani upriličeno je otvorenje izložbe Vere Šaf o hrvatskim svecima pod nazivom – ”Bog je milosrđe”. Otvarajući izložbu gvardijan fra Juro je rekao da je baš želio da ova izložba bude upriličena u Jubileju 800. obljetnice Rana sv. Franje te je istaknuo da će svima zainteresiranima ostati otvorena za osobni ili organizirani posjet do 22. listopada.
Samom blagdanu Rana sv. Franje prethodila je trodnevnica koju je od 14. do 16. rujna animirao p. Stjepan Ivan Horvat, iz Družbe Misionara Krvi Kristove. Tiskovni ured
