OSIJEK (TU) – Kanonsku vizitaciju Župe Svete Obitelji u Osijeku, u petak, 15. veljače 2019. godine, u ime nadbiskupa mons. Đure Hranića obavio je mons. Ivan Ćurić, generalni vikar Đakovačko-osječke nadbiskupije, a konvizitator je bio vlč. Drago Marković, kancelar Nadbiskupske kurije.
Vizitacija je započela kratkom molitvom i pozdravom s domaćinima. Slijedio je susret s kućnim majstorom, vrtlarom i domaćicom. Zajedno sa župnikom fra Dragutinom Bedeničićem vizitatori su posjetili samostan redovnica Kćeri Milosrđa, koji se nalazi na području župe, u okviru kojeg djeluje i vjerski Dječji vrtić „Marija Petković“. U samostanu ih je primila nadstojnica s. Vlatka Bratinščak sa svojim sestrama i upoznala s djelovanjem vrtića. Vrativši se u župne i samostanske prostore te nakon ručka, vizitacija je nastavljena pregledom knjiga, razgovorom s fra Dragutinom i fra Josipom, župnim vikarom.
Tijekom poslijepodnevnih sati održan je susret s predstavnicima raznih skupina koje djeluju u župi: članovima Odbora ŽPV-a za karitativnu djelatnost, zajedno s volonterima Caritasa te misijskom i biblijskom skupinom; članovima Odbora ŽPV-a za liturgijski i molitveni život s voditeljima zborova, čitačima, predstavnicima OFS-a; članovima Odbora ŽPV-a za naviještanje s vjeroučiteljima, predstavnicima Frame i suradnicima za medije te naposljetku sa članovima oba župna vijeća.
Na početku susreta vizitator je upoznao vjerničke skupine s važnošću kanonskog pohoda i prenio im nadbiskupove pozdrave. Istaknuo je važnu ulogu Caritasa za našu vjeru, onako kako nas biblijski tekstovi upućuju kad kažu da vjeru možemo prekrižiti ako nema djela ljubavi, budući da Ljubav označava i samoga Boga. Caritas je važan osobito iz perspektive života današnjeg čovjeka, tako da je bitno nikoga ne zaboraviti, već karitativnim pristupom, s ljubavlju doći u susret ljudima u potrebi. Uz volontere Caritasa, kao pomoć župniku i župnom vikaru, cijela župa živi Kristovu zajednicu, jer svi vjernici su Kristovi učenici i pozvani su dati svjedočanstvo vjere. Treba imati na umu snažnu i oštru Kristovu opomenu da nam slučajno vjera ne ostane bez djela, jer svu vjeru možemo prekrižiti ako nema svjedočanstva koje se ostvaruje u djelima ljubavi.
Vjernici su upozoreni na zapostavljenost biblijske kulture kojoj je izvorište je biblijska riječ. Odnos prema Svetom pismu ima bitnu povijesnu dimenziju, te treba prihvatiti Boga koji ulazi u povijest jer Božja riječ je riječ iz povijesti i njeno posadašnjenje je moguće, ali na način biblijske logike. Sveto pismo ne treba biti neki strani govor, pa u tom govoru ni Krist nam ne smije biti stranac. Važnost naviještanja ili evangelizacije očituje se u tri područja. Ono što je prvo i osnovno kad je u pitanju naša vjera to je susret s uskrslim Kristom, znači doći do toga iskustva ili kad je u pitanju naš kršćanski poziv, dovesti nekoga do tog iskustva da susretne Krista, navijestiti mu Krista i onda po tome i po Božjoj milost i snazi Duha Svetoga, prožeti njegov život zajedništvom s Kristom.
Drugo područje je područje slavljenja u kojem se spominjemo već ostvarenih djela spasenja po Kristu i onda navješćujemo nadu punine u vječnosti, to je predokus vječnosti, a to su slavlja euharistije i drugih sakramenata. Treće je iskustvo molitvenog života u kojem se povlačimo na trenutak i uspostavljamo na taj način neposredniji odnos s Bogom u iskustvu molitve, a to je ono što kažemo da je razgovor s Bogom. Nedjeljnoj euharistiji potrebno je pristupati kao srcu, nema ničega važnijeg od nedjeljne euharistije. To je srce svega i naše vjere i spomena našeg spasenja, zato je jako važno kako ju oblikujemo.
Župna vijeća značajna su u životu župne zajednice, pa tako župni suradnici moraju težiti pravoj suodgovornosti koja se odnosi cjelokupan pastoralni život i rad u župi. U ostvarivanju službe Dobroga Pastira ostvaruje se ono što je On ostvario u djelima spasenja i što nam je navijestio za budućnost. Treba biti svjestan da je danas život drugačiji nego prije, ima neki drugi ritam, pa se potruditi i pronaći način kako širiti evanđelje i izaći u susret ljudima koji drugačije poimaju vjeru. Pronaći način da se ipak dogodi ta svijest kod ljudi, da ipak dođu i zatraže nešto kršćansko, da progovore kršćansko i da se pozabave Božjom riječju ili se uključe u neku zajednicu, neko djelo ljubavi. Treba biti spreman na odbijanja i izazove. Organizacijski se treba bolje posložiti s većom osjetljivošću za današnje izazove, a pri tome imati na umu da je u povijesti uvijek bilo neprihvaćanja vjere. Ali to ne znači da treba stati, već treba težiti ka tome da svi ljudi dođu do spoznanja istine.
Mons. Ćurić je uz koncelebraciju vlč. Markovića, fra Dragutina i fra Josipa predvodio večernje euharistijsko slavlje. U prigodnoj propovijedi osvrnuo se na to kako biblijsku riječ treba primiti otvorena srca svjesni da je upravo ta riječ ona na kojoj treba graditi život koji tom riječju treba biti zahvaćen, te otvarati knjigu života, istine i mudrosti i iz nje crpiti svjetlo i putokaz za svoje životne korake. Naglasio je ulogu euharistije uspoređujući ju sa školom evanđelja, školom Radosne vijesti, koja odgaja i povećava hod prema životnoj zrelosti. Napominje da je zrelost potrebna našem životu, a isto tako i nezaobilazno važna za iskustvo naše vjere. “Održati zrelost, sebe na putu zrelosti, nije lako” – ističe mons. Ćurić, te nastavlja: “Zrelost uvijek uključuje budnost, trajno pročišćavanje”.
Upozorava na to kako dolazi vrijeme kad ni vjera nije ili neće biti sama po sebi razumljiva, te se javljaju i praktični ateizam, vjerska indiferencija, kao i izbjegavanje pripadnosti Crkvi. Sve više dolazi do izražaja i svojevrsna vjerska nepismenost, vjerska bezvoljnost. “Etiku i moral tako lako stavljamo na kocku i riskiramo s njima. Zvona kao da nas više ne pozivaju na nedjelju euharistiju.” – naglašava mons. Ćurić. Istaknuo je važnost kršćana vjernika u današnjem životu, u dubljem i zrelijem razmatranju i primanju Božje riječi, te učvršćivanju vjere. Božju riječ treba primiti uvijek – i kad donosi i objavljuje one velike i temeljne kršćanske istine; i kad savjetuje svojim konkretnim prijedlozima; kad vodi i upućuje na pravi put da ga ostvarimo kao put pravednosti, pobožnosti i ljubavi. Homiliju završava riječima pokojnog đakovačko-srijemskog biskupa mons. Ćirila Kosa “svi smo mi Kristu posličeni” – te završava: “neka ta sličnost Kristu bude pravi životni kompas, onaj prvi i glavni putokaz svima našim koracima, mislima i riječima i djelima”.
Na kraju misnog slavlja fra Dragutin zahvalio je mons. Ćuriću i vlč. Markoviću za ovaj posjet. Nakon mise, bio je susret s članovima Župnog mješovitog i Večernjeg zbora i ministrantima, kada je mons. Ćurić govorio o odgovornosti ministriranja te liturgijskog crkvenog pjevanja.
Kanonska vizitacija završena je večerom u blagovaonici samostana, u zajedništvu s članovima župnih vijeća. Tom prilikom razmijenjeni su i prigodni darovi. Radost cjelodnevnog susreta s našim vizitatorima potvrđena je spontanom pjesmom i molitvom. M. Jakovac / T. Šargač
